Velik doprinos Slavka Ježića

U povodu 125. obljetnice rođenja Slavka Ježića na sveučilištu u Zagrebu i Zadru pod pokroviteljstvom Razreda za književnost HAZU održan je osamnaesti znanstveni skup Hrvatski književni povjesničari. Organizator skupa bio je Fakultet hrvatskih studija, a suorganizatori Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka, FFZG, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilište u Zadru, Hrvatsko filološko društvo, Ogranak DHK – Zadar i OMH u Varaždinu.

Slavko Ježić (Dubrava, 1895–Zagreb, 1969), hrvatski književnik, književni povjesničar i prevoditelj, autor je prve cjelovite povijesti hrvatske književnosti (Hrvatska književnost od početka do danas: 1100–1941, 1944). Autor je i prve povijesti francuske književnosti u nas, priredio je kritička izdanja sabranih djela brojnih klasika hrvatske književnosti, sastavio je nekoliko antologija, prevodio je s više jezika, osobito s francuskoga, i objavio desetke knjiga prijevoda, književnih tekstova, bio je gimnazijski, a potom i sveučilišni profesor i intendant HNK-a. Jedan je od utemeljitelja hrvatskoga PEN-kluba.

Sudionici skupa polažu vijenac na spomenik Ježiću u Dubravi / Snimio Branko Ivanda

Znanstveni skup otvoren je na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti odavanjem počasti akademiku Tonku Maroeviću i Jevgeniju Paščenku. Sudionike su potom pozdravili Ivan Koprek, dekan Fakulteta, akademkinja Dubravka Oraić Tolić u ime Razreda za književnost HAZU, Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, Ivo Džinić, dekan Fakulteta hrvatskih studija i Tihomil Maštrović, predsjednik organizacijskoga odbora skupa.

Niz izlaganja započeo je Slobodan Prosperov Novak govoreći o Ježićevoj Hrvatskoj književnosti prema žanrovskim srodnicima, dok je o povijesti francuske i hrvatske književnosti Slavka Ježića izlagao akademik Mislav Ježić, istaknuvši da je Ježić ne samo autor prve cjelovite povijesti hrvatske književnosti nego da je i, što je manje poznato, autor prve povijesti francuske književnosti u Hrvata. Ježića kao plodna suradnika Matice hrvatske, ali i jednoga od niza književnih povjesničara koji je u svojoj povijesti književnosti detaljno raščlanio Kačićevo djelo te njime gradio prosvjetiteljska načela u književnom poimanju, u svom izlaganju prikazao je Stipe Botica. Daniel Miščin izvijestio je o Ježićevim pogledima na Silvija Strahimira Kranjčevića. Ana Lederer osvrnula se na Ježićevu intendanturu u HNK u Zagrebu i njegovu knjigu Problemi Hrvatskog narodnog kazališta – konstatacije i sugestije (1940), dok je Krstićevu prosudbu Ježićeve povijesti književnosti analizirao Bojan Marotti. Ježićevo bavljenje frankopanskim temama bilo je interes Antuna Paveškovića. Povijest književnosti kao znak narodne prošlosti i sadašnjosti naslov je izlaganja Ivane Žužul, koja je analizirala različite načine gledanja na književnopovijesna istraživanja, s obzirom na metodološke promjene novijega doba. O brojnim, uglavnom nepoznatim, činjenicama iz Ježićevih učeničkih dana izvijestila je Renata Burai.

Sudionici  skupa posjetili su Općinu Dubrava gdje su ih u tamošnjoj osnovnoj školi pozdravili načelnik općine i ravnateljica te akademik Mislav Ježić i Slobodan Prosperov Novak, a učenici viših razreda izveli su prigodan program. Na inicijativu Ernesta Fišera nazočni su usvojili prijedlog da se ta škola nazove po Slavku Ježiću, a Fakultet hrvatskih studija tom je prigodom donirao veći broj svojih izdanja. Po završetku programa delegacija je položila vijenac kod poprsja Slavka Ježića na istoimenom šetalištu.

Skup je s radom nastavio na Sveučilištu u Zadru uz dobrodošlicu rektorice Dijane Vican, a radni dio izlaganjem Ružice Pšihistal O naciji i naraciji uz čitanje Ježićeve povijesti hrvatske književnosti. Cvijeta Pavlović i Mirna Sindičić Sabljo govorile su o temi Slavko Ježić i Romain Rolland dok je Tihomil Maštrović govorio o prinosima Slavka Ježića hrvatskoj tekstologiji, istaknuvši da je Ježić priredio prva moderna kritička izdanja hrvatskih novijih pisaca, što se osobito očitovalo u kritičkom izdanju cjelokupnoga književnog opusa Augusta Šenoe. Pavo Barišić istražio je Ježićeve poglede na književno djelo Ante Starčevića, a Robert Bacalja analizirao je pravaše i pravaštvo u Ježićevoj Hrvatskoj književnosti. Ivan Pederin upozorio je na činjenicu da nema suvremene nacije bez vlastite književnosti ni bez povijesti te književnosti, a takvu je povijest književnosti napisao i objavio Slavko Ježić. Andrea Sapunar Knežević, ocjenjujući poglede Slavka Ježića na Stanka Vraza. Nejunačkom vremenu usprkos – društveno-kulturološki i povijesno-politički okvir djelovanja Slavka Ježića bila je tema izlaganja Stipana Tadića. Zaneta Vidas Sambuljak istražila je temu srednjeg vijeka i renesanse u Hrvatskoj književnosti od početaka do danas: 1100–1941. Slavka Ježića, dok je Miljenko Buljac obradio i razmotrio način na koji je Ježić proučio i interpretirao književna djela Milana Begovića. Zatim je uslijedilo predstavljanje Zbornika radova sa znanstvenoga skupa o Ljubomiru Marakoviću (Zagreb – Topusko, 25–26. travnja 2019) koji je predstavila Andrea Sapunar Knežević.

Treća sjednica započela je priopćenjem Hrvojke Mihanović Salopek o Slavku Ježiću kao proznom piscu i o njegovoj književnoj recepciji. U izlaganju O značenju naziva serbokroatizam u Ježićevoj Hrvatskoj književnosti Sanda Ham pokazala je da Ježić serbokroatizam povezuje uz hrvatsku politiku do Prvoga svjetskoga rata, kada serbokroatizam postaje obilježje jugoslavenstva. O književnom radu fra Andrije Kačića Miošića u Ježićevu historiografskom pregledu izvijestio je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. Martina Ćavar razmotrila je receptivne diskrepancije Ježićeve književnopovijesne monografije dok je o piscima varaždinskoga književno-jezičnoga kruga o kojima u svojoj Hrvatskoj književnosti piše Slavko Ježić izvijestio Ernest Fišer. Jasminka Brala Mudrovčić detaljnom je analizom podsjetila što o Lici i Ličanima u svom pregledu hrvatske književnosti piše Slavko Ježić, prepoznavši njegovu istraživačku strast i znanstveničku sklonost detektiranju kulturnog i književnog života u svakom dijelu Hrvatske.

Na skupu je izlagalo 29 znanstvenika iz trinaest institucija iz Hrvatske i inozemstva. Prikazana je tako mnogostruka i multidisciplinarna Ježićeva znanstvena, književna, kulturna i javna djelatnost koja će ujedno biti objavljena u zborniku sa skupa.