Valjak i prijatelji u Areni

Ako bismo trebali izdvojiti opće mjesto domaće pop-glazbe, njegovu središnju točku, ne bismo trebali tražiti dalje od Parnog valjka. Njihova povijest u neku je ruku i povijest hrvatskog rock-mainstreama, a to je pokazao i izbor gostiju koji su u do vrha ispunjenoj Areni pokušali nadoknaditi nenadoknadivo: Akijevu nezaustavljivu energiju i urođeni instinkt prednjeg čovjeka benda.

Arena / snimio Saša Huzjak

Naime, na pozornici su se 26. ožujka susreli izvođači bez kojih je domaća scena u posljednjih tridesetak godina nezamisliva; pjevali su prokušani veterani i oni koji su na pragu karijera, ukratko Akijevi i Valjkovi prijatelji i poštovatelji – od Filipa Rudana do Davora Gopca i Nene Belana, od Dina Jelusića do Gibonnija, i posebnoga beogradskog gosta Bajage. Dakako, u emocijama nabijenu trosatnom koncertu – koji (u skladu s najavom) nije bio tuga za odlaskom nego slavlje posebnoga života – posebno se izdvaja nastup Kikija Rahimovskog, čiji je vokal, prirodno, najbliži očevom.

„Prije dva dana dobio je Porina – mlada nada Filip Rudan“ – najavio je Husein Hasanefendić Hus Stranicu dnevnika, vitalnu baladu iz 1979, pjesmu mnogo stariju od njezina novog izvođača. Rudanova precizna izvedba jedan je od vrhunaca koncerta, koji je, gledajući u cjelini, uspio dovesti u sklad Valjkovu sviračku autoritativnost, energiju publike i nakupljene kolektivne emocije s obiju strana pozornice. Svaki je gost ugradio vlastiti maksimum, no jedno od najugodnijih iznenađenja priredila je Nina Badrić, koja se besprijekorno snašla u bluesom protkanoj pjesmi Nemirno more. Dostojna posveta čovjeku koji je, doslovno, živio za svoju publiku.