Riječka posveta Ukrajini

Dirljiv koncert dogodio se u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca, simfonijski koncert naslova Večer klasike: Mozart i Beethoven, pod dirigentskim vodstvom mladoga maestra Stjepana Vugera i s izvrsnim solistom, pijanistom međunarodnog ugleda, Rusom Andreyem Gugninom.

Večer je započela Uvertirom Egmont Ludwiga van Beethovena, jednom od njegove tri slavne uvertire. Uz Egmonta, znamenite uvertire su Leonora br. 3 i Coriolan, skladane s idejom da predigra velikom djelu bude sljubljen, sažet odraz drame i njezine glavne niti vodilje – heroizma ljubavi i dužnosti. Uvertira Egmont sadrži herojske glazbene elemente skladane za istoimeno djelo velikoga njemačkog književnika Wolfganga von Goethea. U riječkom kazalištu izvedena je kao otpor agresiji, molskog sadržaja tame i mraka, depresije i zlokobne slutnje, s postupnim prikradanjem misli o slobodi koja dolazi u snažnom orkestralnom dinamičkom rastu.

Mladi Rus Andrey Gugnin koncertom u Rijeci želio je izraziti svoju snažnu osudu rata u Ukrajini / Snimio Dražen Šokčević

Nakon moćna uvoda za klavir je sjeo mladi, skromni, nadareni solist, pijanist Andrey Gugnin, i pretvorio publiku u nevjerojatno koncentrirana slušatelja. Na programu je bio Koncert za klavir i orkestar u A-duru, K. V. 488 Wolfganga Amadeusa Mozarta, jedan od njegovih često izvođenih koncerata, kao što su i onaj u D-duru, a osobito oni u c-molu i d-molu. Partitura koncerta zvučno oslikava uzbudljivu dramatiku, strast i zanos pokazujući karakterističnu klasicističku skladateljevu melodijsku čistoću i bogatstvo harmonijskog zapisa, kao i beskrajnu fantaziju ritmičkih bravura. Pijanist Gugnin emotivno je iščitao Mozartov notni zapis, elegantno dodirujući tipke s preciznim ritamskim nabojem i tehnički besprijekorno, proživljavajući svaki dodir i svaki ton, melodioznim povezivanjem glazbene priče izražajnom dinamikom, postižući najsuptilnije pianissime i dišući s orkestrom kao izvrsnim suradnikom. Svaki stavak karakterizirao je izvornost Mozartova prštava i živahna genija i njegovu vrhunsku zaigranost skladanja, u kojemu je Gugnin izrazio svoju solističku virtuoznost i lepršavu eleganciju interpretiranja glazbenog klasicizma.

Mladi Rus koncertom u Rijeci želio je izraziti svoju snažnu osudu rata u Ukrajini te je u program uvrstio Preludij, op. 33, br. 8 ukrajinskoga skladatelja Sergeja Eduardovicza Bortkiewicza. Duboko osjećajno djelo kasnog romantizma s ponekom naznakom džeza, isprepleteno snažnim harmonijskim dijelovima i beskrajnom tugom i tamom, snažno se poistovjećuje sa sadašnjim trenutkom ratom razorene Ukrajine i bezizlaznosti patnje njezina stanovništva koje pod granatama, u hladnoći, bijegom spašava goli život. Dojam ovoga glazbenog djela, muzikalnošću mladog, ali već iskusna pijanista razlio se po publici poput nježne, ali teške maglice stvarnosti. Andrey Gugnin, potresen agresijom na Ukrajinu, u kojoj ima mnogo prijatelja i iz koje potječu njegovi preci, odlučio je pred riječkom publikom, zajedno sa svojim prijateljem, ukrajinskim pijanistom Vadymom Kholodenkom, 23. travnja održati recital koji će biti humanitarnog karaktera, pa će sav prihod, uključujući i njihov honorar, biti usmjeren za pomoć ukrajinskom narodu.

Koncertna večer završena je Šestom simfonijom u F-duru, op. 68, nazvanom Pastoralna, Ludwiga van Beethovena. Iako skladatelj apsolutne glazbe, Beethoven je tim djelom stvorio himnu prirodi, u kojoj je pronalazio barem djelomično smirenje svoga nemirnog duha. Gotovo impresionističkim oslikavanjem, tonovima i motivskom razradom, glazbeno je izrazio pastoralnu idilu, svoju ljubav prema prirodi kao oličenju sklada. Namjera mu nije bila onomatopejsko realistično reproduciranje zvukova prirode, već je umjetnošću tonova opisivao osjećaje (u ranoj jutarnjoj tišini, u večernjem miru, u naletima vjetra kroz krošnje stabala, pored potoka, u plesu mladih u selu, u trenucima pred oluju) glazbenim dojmovima, prema kojima je naslovljavao svaki od pet stavaka simfonije. U svrhu precizna izražavanja, dajući naputak izvedbenim umjetnicima, na jednoj je violinskoj dionici jasno istaknuo da je djelo „više izraz osjećaja nego slikanje“.

Dubina i slojevitost Beethovenove umjetnosti, u riječkoj izvedbi, nije se u potpunosti sljubila s mladošću dirigenta Stjepana Vugera i njegovim pomalo školskim dirigiranjem orkestrom koji je vrlo korektno izveo svih pet stavka, ali bez svima prepoznatljiva glazbenog naboja riječkih glazbenika. Riječki simfonijski orkestar ima sjajne instrumentaliste koji vrlo često kao izvrsni solisti svojom zaigranošću glazbom ostavljaju publiku bez daha od oduševljenja. No ovoga puta orkestar nije disao sa svojim dirigentom. Nedostajao je emotivni žar koji vodi glazbenike do vrhunskih izvedbenih visina. Nedostajalo je one fine dinamske profiliranosti i onog osmijeha užitka na licima glazbenika koji gotovo uvijek prati riječke izvedbe te je cjelokupni dojam bio pomalo blijed, bez obzira na snažnu, dojmljivu partituru. Sjajan orkestar blista pod rukom vrhunskog dirigenta, no mladost maestra Vugera opravdava ovakvu izvedbu, koju je riječka publika ipak zahvalno obdarila pljeskom.