Ponajbolje od njemačke kinematografije

Kako je u zagrebačkome kinu Tuškanac od 25. do 30. ožujka u cijelosti prikazan televizijski serijal u četrnaest epizoda Berlin Alexanderplatz (1980) jednoga od rodonačelnika tzv. novog njemačkoga filma Rainera Wernera Fassbindera (1945–1982) valja se ukratko osvrnuti na njegove značajke, kontekst, ali i književni izvornik prema kojem je nastao te na ostale filmske adaptacije. Proizveden u zapadnonjemačko-talijanskoj koprodukciji, sniman preko godinu dana, taj se serijal neupitno smatra izrazito važnim djelom, ujedno i vrlo osobnim, jer je Fassbinder predložak, roman Alfreda Döblina (prvotno objavljen 1929) čitao još kao adolescent. Pritom valja spomenuti da je posrijedi roman koji se smatra ne samo prijelomnim u razdoblju tzv. Weimarske republike nego i u njemačkoj književnosti 20. stoljeća, a često se uvrštava i među najbolje uopće. Odlikuje ga stil pod utjecajem filmske montaže, višestruka perspektiva, inovativnost, a uspoređivali su ga i s Uliksom Jamesa Joycea.

Kroz prizmu središnjega lika tek pristigla iz zatvora promatraju se velegradsko okružje,
kriminalno podzemlje i uspon nacizma / Izvor IMDB

Velegradsko okružje, kriminalno podzemlje i uspon nacizma promatraju se kroz prizmu središnjega lika tek pristigla iz zatvora. Uspjeh romana i njegov precizan kontekst potaknuli su i prvu filmsku adaptaciju, već godine 1931. u režiji Phila Jutzija, a među scenaristima našao se i sam Döblin. Kompleksnost je romana pritom svedena na put središnjega lika, a vremenski odmak – film je u cijelosti dostupan na internetu – pokazuje da je posrijedi zanimljivo ostvarenje premda je možda zasjenjeno činjenicom da se Jutzi od autora naklonjena komunizmu okrenuo nacizmu i stradao neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata.

Fassbinderov je pristup dakako drukčiji. S punim poštovanjem pristupajući izvorniku, taj je autor kroz vlastiti stil, svjetonazor i stvaralački prosede stvorio djelo trajne kvalitete. S obzirom da je povremeno – primjerice na filmskom festivalu u Veneciji 1980. ili pak u holivudskom kinu Vista 1983. – prikazivan i u cjelovitom, neprekinutom obujmu, s petnaestak sati trajanja, označava ga se i jednim od najdužih filmova uopće. U opusu Rainera Wernera Fassbindera često se zapaža zanimanje za njemačku povijest između dvaju svjetskih ratova, tijekom Drugoga ili neposredno nakon njega. Opažamo ga svakako u Braku Marije Braun (1979), Lili Marlen (1981), Loli (1981) ili pak Čežnji Veronike Voss (1982), no zasigurno je najdetaljnije prezentiran upravo u Berlin Alexanderplatzu, i ne samo zbog golema obujma građe. U širokom rasponu likova, društvenoga konteksta, kriminalnih radnji i političkih previranja, uz krajnost snažnih emocija i bizarnosti u središnjici se nalazi erotski trokut likova – dva muška i ženskog, s naglaskom na homoerotičnosti muškaraca. Dekadencija i sunovrat Weimarske republike pri kraju su, pogrom nacizma nadire. Fassbinderov je redateljski prosede raskošan, kroz modernističko očitovanje građe, a sam je autor često isticao vlastitu sličnost sa središnjim likom i njegovom sudbinom. Premda nam se zbog kvalitete čitavoga opusa može učiniti nepravednim, s vremenskim se odmakom možemo upitati je li Berlin Alexanderplatz Fassbinderov magnum opus?

Godine 2020. na Berlinskom je filmskom festivalu prikazana najnovija adaptacija Berlin Alexanderplatza njemačkoga redatelja i suscenarista Burhana Qurbanija. Izbjegavajući redundatnost, Qurbani je temu i likove transponirao u suvremeni milje, a središnji je lik migrant iz Zapadne Afrike. Autor nastoji koordinirati motive izvornika sa suvremenim stanjem, ali prema kritičkim navodima čini se da to ne uspijeva u potpunosti.

Fassbinderov Berlin Alexanderplatz djelo je itekako poznato u nas. Ažurnost je tadašnje JRT bila neupitna, serijal je prikazivan gotovo istodobno kada i u Zapadnoj Njemačkoj, a valja navesti da nedavno prikazivanje nije i prvo u prostorima kina Tuškanac, jer je serijal prikazan u cijelosti 2004. i 2012. Jasno je dakako da mu utjecaj ne može biti takav kao u doba nastanka, kada mu je disperzija bila izrazito široka. Na redatelje raznih naraštaja i na raznim krajevima svijeta izravno ili neizravno utjecao je Fassbinder i Berlin Alexanderplatz – od primjerice Amerikanca Michaela Manna do Hrvata Ivana Salaja.