Blago duhovnosti, vjere i umjetnosti

Ogranak MH u Boki kotorskoj objavio je Muljanski kantual, u kojem su prvi put objavljene skladbe franjevca o. Konrada Eberta napisane za zbor župe Muo u Boki kotorskoj potkraj 19. stoljeća. Urednik ovog djela je don Robert Tonsati, župnik Mula.

Već u prvim recima predgovora urednik pojašnjava kako temelj izdanja čine liturgijske skladbe franjevca o. Eberta koje su sačuvane samo u jednom rukopisu, notnoj bilježnici u župnom arhivu: autor rukopisa, Anton Riđanović, bio je prvi Ebertov učenik te je uz skladbe svoga učitelja zapisao i druge crkvene kompozicije kojima se služio kao zborovođa. O. Ebert, gvardijan samostana na Prčanju, svoja je glazbena djela napisao za potrebe same župe Muo, u kojoj je na poziv tadašnjeg župnika don Antona Kosovića uspio osnovati muški zbor te mješoviti orkestar i organizirati temeljitu glazbenu naobrazbu, a sve u povodu službene beatifikacije bl. Gracije, bokeljskog blaženika rođena na Mulu.

Izd. OMH u Boki kotorskoj, 2022.

Cilj je izdanja, osobito u vremenu kada se duhovna baština bokeljskih Hrvata umanjuje, iskrivljuje i zatire, po riječima urednika „restitucija neobično bogata i iznimno važna dijela duhovne i glazbene povijesti Mula i Boke kotorske sa željom da se sadašnji žitelji prisjete svoje povijesti, a naraštaji koji dolaze te svi zainteresirani za crkvenu glazbu našeg podneblja dobiju pristup tom blagu duhovnosti, vjere i umjetnosti“. Ono što posebno vrijedi istaknuti jest činjenica da je Muo zaista bio i ostao malo mjesto, no to nije priječilo njegove stanovnike, mahom ribare bez formalne naobrazbe, da se duhovno i kulturno uzdignu, te od Konrada Eberta dobiju cijeli glazbeni opus kakvim se i mnogo razvijenije i bolje stojeće župe u istom razdoblju i izvan Boke ne mogu podičiti.

Po definiciji kantual (lat. cantuale) označava zbornik ili zbirku crkvenih pjesama ili skladbi kojom se služe crkveni glazbenici i orguljaši. Kako urednik pojašnjava, izvorni rukopis nije imao posebna naslova: kako je riječ o jedinstvenim djelima nastalim za konkretnu župnu zajednicu, smatrao je prikladnim nazvati ga Muljanskim kantualom.

Muljanski kantual čine dvije velike cjeline: u prvoj, nakon kazala i predgovora, slijede dva autorska poglavlja. U prvom don Tonsati suvremenim čitateljima u kratkim crtama približava povijest maloga mjesta poznata po blaženiku Graciji, po ribarstvu, ali i teškim životnim uvjetima. Poseban naglasak autor stavlja na crkvene prilike župe u 19. stoljeću i organizaciju liturgijskog života koju je pokrenuo don Kosović te pruža vrijedan uvid u kontekst nastanka samih skladbi. U svom tekstu autor također progovara o Hrvatskom pjevačkom društvu Zvonimir iz Mula, koje je u o. Ebertu vidjelo svog istinskog umjetničkog utemeljitelja te donosi vrijedna povijesna svjedočanstva iz arhivskih izvora i onodobnog tiska.

Jedan od najeminentnijih hrvatskih muzikologa don Miho Demović u poglavlju naslovljenu Glazbeni opus Konrada Eberta (?- 5.VIII. 1899.) analizira sam nastanak glazbenog opusa o. Eberta, te sadržaj izvornog rukopisa. Demović donosi detaljnu glazbenu raščlambu mise Auxilium Christianorum, kao i drugih misa i moteta, te daje svoj sud o umjetničkim karakteristikama objavljenih skladbi. U zaključku Demović navodi da „Konrad Ebert spada među veće inozemne crkvene skladatelje koji su djelovali u razdoblju austrougarske uprave u Boki kotorskoj (…) činjenica da je Konrad Ebert podrijetlom bio stranac ne smije umanjivati značaj njegova djela u povijesti kulture naroda u kojem je živio i djelovao, dapače valja ga još više cijeniti jer je to njegov osobni poklon kraju u kojem je živio prije svojeg odlaska u misije u Kinu, gdje je malo nakon toga umro smrću mučenika.“

Drugu veliku cjelinu čine same Ebertove skladbe. Transkripciju na suvremenu notaciju učinio je Neven Kraljić, orguljaš zagrebačke prvostolnice. U tom su dijelu skladbe posložene u tematskim cjelinama koje odgovaraju crkvenim blagdanima koji su se slavili na Mulu i za koje je o. Ebert pisao. To su prvom redu skladbe u čast bl. Gracije (moteti Tantum ergo i Genitori, misa i himan), zatim skladbe u čast Pomoćnice kršćana (moteti i misa), u čast sv. Kuzme i Damjana (moteti), i misa u čast sv. Nikole biskupa. Nakon navedenih skladbi slijede dva dodatka. U prvom je himan bl. Gracije na hrvatskom jeziku kako se pjeva i danas (na stihove P. Kamenarovića) – jedina Ebertova skladba koja je ostala u izvedbi do naših dana, te misa bl. Gracije na hrvatskom, koju je priredio mo. Kraljić. U drugom su dodatku dvije skladbe upitnog autorstva te prvi put notno zapisana i harmonizirana Uskrsna posljednica s Mula.

Pročelnik Instituta za crkvenu glazbu u Zagrebu i istaknuti crkveni skladatelj mo. Miroslav Martinjak u zaključku recenzije o Muljanskom kantualu napisao je: „Čitljivo i uredno prepisane skladbe o. Konrada Eberta ne bi trebale ostati u ovoj knjizi netaknute već su one itekako prikladne za izvođenje i za život koji glazba u pravom smislu živi i postoji, a to je u živom izvođenju, kad zapisana nota postaje živi ton koji ljudsko uho prihvaća i razumije. Vjerujemo da će taj notni materijal iz konca 19. st. biti zanimljiv i poticajan glazbenicima koji izvode sakralnu glazbu, a i muzikolozima koji još mogu otkrivati zanimljive detalje i ondašnje glazbene utjecaje na skladatelja i njegov stil koji je u skladu romantizma 19. st. ali i koji se želi prilagoditi i postati crkveni, sakralni i shvatljiv vjerničkoj duši koja od glazbe u Crkvi ne očekuje zabavu i zabavne ugođaje već zraku duhovne stvarnosti koja dira i uzdiže vjerničko srce k svom Stvoritelju i Otkupitelju.“

Muljanski kantual ilustriran je fotografijama koje dokumentiraju glazbeni život i sakralnu baštinu Mula. Lektorica je Ana Milovan. Grafičko oblikovanje i pripremu za tisak napravio je Siniša Kolar. Knjiga je objavljena financijskom potporom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske iz Zagreba i Kotorske biskupije.