Živost hrvatskoga stripa

Činjenica je da strip-produkcija hrvatskih autora, nažalost, tavori na marginama nakladništva. Ipak, uz entuzijazam manjih nakladnika bilježimo i niz odličnih izdanja domaćih strip-autora, a svakako im valja pridružiti i prije tek nekoliko dana objavljen album Godišnjak hrvatskog stripa 2022. nakladnika Fibra Marka Šunjića. Urednik je izdanja svestrani autor Darko Macan, koji je objedinio više od deset stripova autora raznih naraštaja. Zbog pokušaja njihova predstavljanja u ovome se tekstu neću posvetiti tek njihovu nizanju u albumu, već ću ih grupirati prema autorima, tematskim preokupacijama ili kontekstu.

Danijel Žeželj, Robortovo srce

Od niza autora kojima su djela našla mjesto u albumu zacijelo su među najpoznatijima Danijel Žeželj sa stripom Robotovo srce te Frano Petruša s Dobar dan, što hoćete?, možda i zbog toga što su im albumi i prije tiskani izvan Hrvatske. Prepoznatljivost je Žeželjeva ekspresivnoga grafizma razvidna već tri desetljeća, a Robotovo srce jasno pokazuje da u stilu toga autora ne opažamo ni trunke dekadencije stila, već stvaralačku zrelost. Unatoč nedostatku verbalnoga, Robotovo srce ostvarenje je izrazite evokativnosti i emotivnosti te visoke kvalitete. Autobiografski pristup obilježava veći dio Petrušinih djela, pa ni Dobar dan, što hoćete? nije iznimka. Obiteljski ugođaj s prijetnjom provalnika obilježava taj strip, kao i stil nalik skici, čime se ne umanjuje ni njegova kvaliteta ni vjerodostojnost, a sasvim sigurno skladno koordinira s ostatkom opusa.

Umjetnost kroz strip

Stripovi Ilustrirani vodič kroz suvremenu umjetnost Marka Goluba i Pikule Hrvoja Ružića tematski se okreću likovnim umjetnostima. Pritom Golubov kroz namjerno rudimentaran crtež percipira suvremeniji umjetnički milje, dok Ružićev u karikaturalnom ali i elegantnom potezu i uporabi boja prikazuje odnos autora i slavnoga baroknog slikara Rembrandta. Jasna je suprotnost dvaju stripova, njihov prosede i izvedba jer je razvidan i stav dvojice autora. U Ilustriranome vodiču kroz suvremenu umjetnost autor će dosljedno raskrinkati često elitistički pristup miljeu, od ironije krećući i prema cinizmu, dok je u Pikulama uz ironiziranje, humornu potku i karikaturalnost ipak posrijedi poštovanje i posveta velikom slikaru. Tako i u Golubovu unatoč okružju ne opažamo umjetnička djela, dok se u Ružićevu temeljito rekonstruiraju kroz karikaturalnu prizmu.

Stripovi Kartoline Tomislava Košte i Migracije Korine Hunjak donose osobne vizure autora. Oba su stripa već prije objavljena, Kartoline na stranicama Strip revije, a Migracije u Stripu sa margine, pa u ovome izdanju svjedočimo i o njihovoj trajnijoj kvaliteti. U izvedbi Kartolina jasna je Koština slikarska vještina formulirana jezikom stripa. Dojmljivost je svakoga od zasebnih tabloa iznimna, pripovjedni prosede poetičan, a nema dvojbe o izrazitoj životnosti likova. Širok je raspon stvaralaštva Korine Hunjak s jasnom ukorijenjenošću u slikovni iskaz. U Migracijama se usredotočuje samo na jedan lik, uranjajući posvema u njegov habitus i pritom stvara priču istodobno individualnu i univerzalnu, a crtež i primjena kolorita blagi su i čitatelja približavaju protagonistu.

Stripovi Boduljko i Žbunika scenaristice Jadranke Čunčić-Bandov i crtača Darka Kreča te Trči, Svjetlane, trči Tomislava Beštaka nisu nepoznati mlađim čitateljima. Dapače, oba već više godina obogaćuju časopise za razrednu nastavu. Pritom odrednica stripa za djecu ili dječjega stripa nije prepreka, već prostor za stvaralačko propitivanje medija, a da se pritom ne tone u transparentnost ili pak pristup na prvu loptu zbog naraštaja kojima je strip namijenjen. Dakako, jasne su i razlike pristupa, Boduljko i Žbunika će nam se tematski i likovima kao i rimovanim dijalozima možda učiniti tradicionalnije dječjim negoli žanrovski i tematski suvremeniji profesor Svjetlan, ali oba su serijala trajno zanimljiva čitateljstvu zahvaljujući svježem autorskom pristupu.

Izd. Fibra, Zagreb, 2022.

Jasan je ironijski odnos prema društvenoj i kulturnoj prošlosti u stripovima The Duke od Prunes Matije Pisačića i Verbalno nasilje Stipe Kalajžića. I dok se Pisačićev strip osvrće prema televizijskim postulatima jugoslavenskih dječjih programa 1970- ih sa središnjim likom rekonstrukcijom Minje Subote, voditelja emisije Muzički tobogan, a pojavljuje se i Branko Miličević, voditelj emisije Kocka, kocka, kockica Kalajžićev se kroz samo jedan tablo usredotočuje na glasoviti talijanski strip Zagor odavna dostupan i u nas – isprva u jugoslavenskoj strip-ediciji Zlatna serija, a poslije i u hrvatskim izdanjima. Dok je Pisačić u ovome stripu izrazito sklon groteski, a u fabuli čak i satiri, Kalajžić uz pripovjednu ironiju izvanredno transponira stil Zagorova crtača Galiena Ferrija.

Nedostatak prostora za razvoj

Karikaturalnost i antropomorfnost stripa Zeko i mačak papučar Filipa Kelave na sjajan način crno-bijelim crtežom predočava suprotnost birokracije i obiteljskoga. Duhovito i precizno Kelava percipira birokratske pogreške, njihovu štetu po antropomorfnu obitelj zečeva, ali i završni obrat uz Kelavin prepoznatljiv autorski prosede i kvalitetu iskaza. S druge strane, strip Tugomir Krešimira Biuka kvalitetom upotpunjuje ionako širok raspon stvaralaštva toga iznimnoga hrvatskoga autora, apostrofiran u nizu raznovrsnih naslova, serijala ili pak albuma. Tugomir je crno-bijeli karikaturalni strip, izvrsna i duhovita te doista životna priča o sredovječnom protagonistu, njegovoj vezi s Veselkom, kao i njegovoj pasivnosti i inertnosti. I kada se u završnici drama ironično prožima sa znanstvenom fantastikom, taj obrat ne mijenja Tugomirovu egzistenciju, ali potvrđuje već postignutu kvalitetu izvrsnoga djela. Razvidna je rudimentarnost, čak i naturalizam stripa Bogovi Jana Škrinjara. Preklapajući povijesno, mitološko i znanstvenu fantastiku autor je apostrofirao i tvrdi crtački stil, sasvim primjeren temi koju obrađuje. Uz odnos prema često nasilnom ranom srednjem vijeku prožeo je i tezu da su poganski bogovi zapravo bili posjetioci iz svemira, čime se usklađuje s nizom sličnih tumačenja.

Darko Macan je na kraju albuma pomno popratio recentnu strip-produkciju hrvatskih autora posljednjih godina te je ujedno naznačio potrebu da se s Godišnjacima hrvatskoga stripa nastavi i dalje. Godišnjak iz 2022. pokazao je da je hrvatski strip itekako živ i zdrav te da mu i nadalje, usprkos pojedinim hvalevrijednim nastojanjima, nedostaje prostora za razvoj kojim bi postigao kvalitetu hrvatskoga stripa iz najboljih vremena.