Zelena nedjelja

Pavlo G. Tičina (1891–1967) / Izvor Wikipedija

 

 

 

Plavet mi je dušu obavila…

Plavet mi je dušu obavila,

duša moja o suncu je snila,
duša krotka primi pričest svetu –
dobar dan ja rekao sam svijetu!

Potok gajem kao traka teče.
Na cvijetu leptirić poput svijeće.
Lelujaju i cvjetaju polja –
dobar dan ti, Ukrajino moja!

1907.

Na stijenama strmim…

Na stijenama strmim

orlovi, oblaci,

nad širokim morem

plavetnoga sjaja –

hej,

tamo su

procvale oluje!

Procvale oluje…

Iz dola se k nebu

podigoše ruke:

O, dajte, oluje

pljusak plavetnila!

Odmah su

dolje

pale kapi krvi!

Pale kapi krvi…

Na zemlji, po travi,

srebrno-zelenoj,

na žito u zlatu

u skladnome klasu –

hej,

tamo,

tamo huči huka!

Tamo huči huka…

Netko zorom gori,

klečeći se klanja:

Daj nam, zemljo, buke,

buke – i ludila!

Noć.

Plač.

Smrt šiba kosom!

Smrt šiba kosom…

kolovoz 1917.

Ne Zeus, ne Pan,
ne Golub-Duh…

Ne Zeus, ne Pan, ne Golub-Duh –

tek Sunčani Klarineti.

Plešem u ritmu, nosi me sluh,

besmrtni svi su – planeti.

Ja bjeh – ne Ja. Tek mašta, san.

Odasvud – čuješ zvuke,

i tvorac hiton mrgodan,

i blagovjesne ruke.

Ja budim se – i već sam Ti;

a nada mnom i poda mnom

svjetovi plamte rasuti,

brzaju rijekom glazbenom.

Proljetni oživi me pjev:

u akordu svi su planeti

oduvijek znam – Ti nisi Gnjev –

tek Sunčani Klarineti.

1918.

I Bjeli, i Blok,
i Jesenjin, i Kljujev…

I Bjeli, i Blok, i Jesenjin, i Kljujev:

Rusijo, Rusijo, Rusijo moja!

… Stoji već stoput rastrgan Kijev

i dvjesto puta rastrgan i ja.

Tamo je – sunce! Već pjevaju: Mesija!

Magle, doline, puti trnoviti…

Dat će i Ukrajina svojega Mojsija, –

to ne može biti!

To ne može biti, o, čujem i znam.

Kroz grohot i buru, kroz grom buna vičem

iz petnih žila u stepu ja sam –

ustani, pjesniče!

Crnica se diže i gleda nas u oči

i iskrivi lice u krvavi smijeh.

Pjesniče, ljubiti svoj dom nije zločin,

nije to grijeh!

1919.

Zelena nedjelja

Iz zlatnih svojih dvora

izišla Sveta Nedjelja.

Tiho. Tužno.

Ništa ne leti, ne pjeva.

– Pošalji, o, Bože, ptičice u svijet!

Makar i bez glasa – bar da kukaju.

I Bog posla kukavicu.

      na vijeke

      pij muziku

      muku

slučajni ovoga vijeka

utopljeniče –

Tužno.

Zelena nedjelja.

1920.

S ukrajinskoga prevela
Dubravka Dorotić Sesar