Zbogom velikanima hrvatskog jazza

Ova zima nije bila nimalo obzirna prema svijetu hrvatske glazbe. Napustio nas je niz imena hrvatskoga glazbenog života, a među njima i nekoliko istaknutih predstavnika naše jazz-scene. Među tim imenima hrvatskog jazza red je da se na prvom mjestu prisjetimo trubača i skladatelja Stanka Brichte, među našim džezistima poznata kao Finta ili Fintić.

Rođen u Zagrebu 1933, Stanko Brichta je do dvanaeste godine svirao violinu da bi se kao stilski profiliran jazz-trubač već potpuno potvrdio slušajući i gledajući poznate američke filmove s Harryjem Jamesom i Kirkom Douglasom Bal na vodi i Mladić s trubom.

Stanko Brichta završio je gimnaziju 1964, a studij trube diplomirao na tadašnjoj Višoj glazbenoj školi u Zagrebu. Privržen swingu, već je u srednjoškolskim danima nastupao na plesnim večerima i zabavama izvodeći u tom stilu tada popularne jazz-hitove. Prvi je vlastiti mali jazz-sastav osnovao još 1952, koji će 1953. prerasti u Nonet Brichta–Boić, u kojem su svirali najiskusniji zagrebački džezisti tog vremena, poput trombonista Jurice Čukca, alt-saksofonista Bojana Hohnjeca, tenor-saksofonista Feđe Cegura, pijanista Dražena Boića, kontrabasista Hrvoja Židovca i bubnjara Andreja Quinza. Bilo je to doba raznih političkih restrikcija i u jazzu, te su brojne jazz- i blues-skladbe morale nositi izmišljene domaće naslove. Svirajući trubu u brojnim malim sastavima stekao je veliku popularnost.

Stanko Brichta bio je vrstan jazz trubač

Godine 1955. ulazi u trubačku sekciju tadašnjeg Plesnog orkestra Radio Zagreba, u sastavu kojeg će ostati sve do umirovljenja. No to ga u počecima nije smetalo da formira ili nastupa i u malim jazz-sastavima. Primjerice u oktetu Tomice Simovića, s kojim je 1956. nastupio i na legendarnom jazz-koncertu u tadašnjoj dvorani Istra u Zagrebu. Nakon legendarnih koncerata big banda Dizzyja Gillespieja u Zagrebu, Stanko Brichta osnovao je septet koji će snimiti i nekoliko originalnih skladbi za tadašnji Radio Zagreb, izbjegavajući ponovno američke naslove skladbi. Tako je nastala i Brichtina legendarna blues-tema nazvana Kolo. Na poziv legendarnoga njemačkog jazz-eksperta i radijskog urednika Joachima Ernesta Berendta, koji je početkom šezdesetih pratio međunarodne jazz-festivale na Bledu, Stanko Brichta sudjelovao je kao jedan od sedmorice jazz-trubača u Badenu u međunarodnom jazz-programu Jazz Gehört und Gesen. Bio je i član sastava Big Brass trubača Stanka Selaka, kao solist-trubač nastupao je i uz Zagrebački jazz kvartet, a kao član velikoga jazz-orkestra Dičić–Petrović nastupio je u sklopu programa međunarodnoga jazz-festivala Jazz Fair u zagrebačkom Kulušiću 1981. Svirao je u Kölnu pod ravnanjem Jacquesa Dievala na koncertu Glazba ne poznaje granica, Jazz na Elizejskim poljima u zagrebačkoj dvorani Istra te među ostalim redovitim nastupima, s našim big bandom na festivalima u Nagykanizsi i Székesfehérváru 1980. Od važnijih stranih džezista nastupao je gotovo sa svim u nas gostujućim stranim solistima kao što su bili: saksofonist i flautist Jerome Richardson, alt-saksofonist Pete King, tenor-saksofonisti Lucky Thompson i Sal Nistico, vokalist Georgie Fame, trombonisti Kai Winding i Lou Blackburn, trubač Art Farmer. Bio je naš prvi jazz-trubač nakon Drugoga svjetskog rata privržen stilu swinga i pravog istinskog jazza, kojim hrvatska jazz-scena gubi jednog od svojih izvrsnih instrumentalista.

Zvonimir Makar Šiljo napustio nas je 2. veljače. Kao vrstan kontrabasist svirao je godinama u kvartetu pijanista Vanje Lisaka. Nastupio je na festivalima jazza Zagrebački jazz fair u klubu Lap 1982, 1983. i 1984, a od međunarodnih nastupa valja spomenuti one u jazz-klubu Sigija Feigla u Leibnitzu, kao i sudjelovanje u snimanju s ruskim alt-saksofonistom Grigorijem Garanianom te nastupe s talijanskim harmonikašem Peppinom Principeom na festivalima jazza u Zagrebu i na koncertu u Karlovcu. Svega tjedan poslije, 9. veljače, napustio nas je shrvan teškom bolešću koju nikada nije želio priznati i tenor-saksofonist Vlado Jazbec Jazo. Našem je jazz-slušateljstvu bio poznat najprije po nastupima u zagrebačkom Varijeteu te kao član big banda Nikice Kalogjere, a potom i kao nezamjenjivi i dugogodišnji član sekcije saksofona Društvenoga jazz orkestra Hrvatskoga glazbenoga zavoda.