Upitna budućnost hrvatskih i europskih šuma

-

Klimatske promjene izraz je koji se već niz godina učestalo spominje u brojnim nacionalnim i međunarodnim znanstvenim i stručnim publikacijama te ostalim medijima. Na samu početku taj pojam izazivao je zabrinutost uglavnom u znanstvenim krugovima, a danas je prisutan u praktičnom šumarstvu, općenito gospodarstvu i civilnom sektoru. Nova klimatska predviđanja produbljuju nelagodu u istraživačkoj, ali i široj javnosti. Klimatski scenariji koji su do jučer bili osnova za izradu predviđanja rasta i razvoja šuma te simulaciju šumskouzgojnih aktivnosti sada su pod velikim upitnikom. Klimatske promjene, kao jedan od globalnih izazova, mijenjaju procese u ekosustavima i ugrožavaju cijele prehrambene lance i sveukupnu bioraznolikost.

Izravna su posljedica klimatskih promjena i šumski požari / Izvor Pixabay

Globalno gledano šume pokrivaju oko 42 milijuna km² u tropskim, umjerenim i borealnim područjima, odnosno oko 30% kopnene površine Zemlje. Ako promatramo ukupnu površinu Europske Unije, 43% njezine površine prekriveno je šumom (cca 182 milijuna ha). Šumski ekosustavi u Hrvatskoj, jednoj od šumovitijih zemalja EU, prostiru se na 44% kopnene površine. Geografski položaj Hrvatske na tri biogeografske regije, kontinentalnoj, alpinskoj i mediteranskoj, uvjetovao je iznimnu raznolikost staništa te je od ukupno četrnaest europskih šumskih tipova (prema EEA) u Hrvatskoj zastupljeno čak jedanaest! Mnoge od 105 različitih šumskih zajednica pripadaju „klimatogenima“, što znači da je upravo klima glavni čimbenik njihove rasprostranjenosti. Šumske vrste, odnosno šumski ekosustavi, obitavaju u određenom rasponu klimatskih čimbenika, prije svega temperature zraka i količine, odnosno rasporeda oborina.

Šume pune štetočina

Promjena temperature zraka i/ili režima i količina oborina mogu vrlo brzo sasvim uništiti do jučer optimalne uvjete za rast i razvoj šumskog ekosustava i time izravno ugroziti opstanak neke vrste drveća kod nas. Posredno pak klimatske promjene stvaraju sasvim nove (ne)prilike za pojavu i razvoj neželjenih članova (biljnih bolesti i štetnika, invazivnih vrsta, požara i poplava). I manje promjene, koje neće bitno ugroziti vrste i ekosustave u centrima njihova areala, prouzročit će velika odstupanja na rubnim područjima, gdje se pojedine vrste ionako nalaze na krajevima svoje ekološke niše. Vrste i zajednice izložene su različitim prirodnim promjenama tijekom svoje životne dinamike i uspješno im se prilagođavaju, sve dok su promjene postupne i u okviru njihovih ekoloških zahtjeva. Nažalost, upravo klimatske promjene u koje smo zagazili prelaze granice brzinom znatno većom od životnog vijeka šumskog organizma. Pomoć prirodi u prilagodbi tim promjenama glavni je cilj modernog gospodarenja šumama danas.

Svijet 21. veljače obilježava Međunarodni dan šuma. One nam pružaju ekološke, ekonomske i kulturne vrijednosti

Klimatske promjene već su uzrokovale porast globalne temperature za više od jednog stupnja iznad predindustrijskih razina, uz neke regionalne razlike (jače zatopljenje posebno u višim geografskim širinama). Osim trenda zatopljenja, ekstremni događaji pojačani su produljenim razdobljima vrućina i suše. Na primjer, godine od 2018. do 2020. bile su iznimno tople, a u velikim dijelovima Europe i posebno suhe. Stoga su posljednjih godina europske šume bile pogođene teškim sušama, raširenim šumskim požarima, nizom olujnih vjetrova, širenjem bolesti i štetnika kojima pogoduju promijenjeni klimatski uvjeti. Sve je više znanstvenih dokaza da su ti događaji postali mnogo češći i sve opasniji zbog klimatskih promjena.

Klimatske promjene i povezani ekstremni događaji već utječu na rast i stabilnost šuma u Europi. Duge i intenzivne suše fiziološki oslabljuju stabla, koja postaju podložna napadu štetnika i bolesti. Promjene temperature i izostanak niskih zimskih temperatura omogućuju brži razvoj šumskih štetnika, koji mogu imati više generacija godišnje, čime se povećavaju i njihove štete. Takav primjer već imamo u mediteranskom području Hrvatske, gdje je mediteranski potkornjak devastirao Park šumu Marjan u Splitu. Povećanje temperature omogućuje i širenje štetnika od juga prema sjeveru. Na sjeveru Europe štete su počeli činiti šumski štetnici kojih tamo nikada dosad nije bilo. U mediteranskim šumama u južnoj Europi pojačani utjecaji suše utječu na smrtnost drveća, čime se pomiču granice rasprostranjenosti vrsta i mijenjaju cijeli ekosustavi. Povećanje temperatura pogoduje udomaćenju stranih invazivnih vrsta iz toplijih krajeva (npr. iz Afrike i Azije) u mediteranskom području, gdje čine znatne štete. Primjer je takvih šteta palmina pipa podrijetlom iz tropske Azije, koja uzrokuje masovno sušenje palma diljem Sredozemlja.

Sve više šumskih požara

Jedan od izravnih utjecaja klimatskih promjena na europske šume jest i povećana šteta od šumskih požara. Zbog povišenih temperatura i produženih razdoblja suše sve više šumskih površina diljem Europe izloženo je visokom riziku od požara, i to na dulje vrijeme. Posljednjih godina dogodili su se razorni megapožari s velikim brojem smrtnih slučajeva, npr. u Portugalu (2017) i Grčkoj (2018), ali su i zemlje poput Švedske, Velike Britanije, Njemačke ili Poljske imale prekomjerna opožarena područja na razinama koje nisu zabilježene u nedavnoj prošlosti. Slična je situacija i u Hrvatskoj i s tim ćemo se izazovima morati suočiti i u skoroj budućnosti. Spomenimo ovdje i kako su naše šume zbog pojačane ljudske aktivnosti izložene i dodatnim pritiscima. Kao primjer možemo navesti porast broja štetnih organizama, promjenu karaktera autohtonih štetnika (iz sekundarnog u primarni), promjenu dinamike njihova razvoja, otežanu izmjenu gena kao i sposobnost prirodne prilagodbe vrsta, spontanu introdukciju invazivnih štetnika, biljnih bolesti, ali i invazivnih biljnih vrsta.

Porast temperature i produženo vegetacijsko razdoblje u hladnijim i visokoplaninskim predjelima mogu povoljno utjecati na šumsku vegetaciju, kako u smislu njezina širenja, tako i u smislu dužeg i bujnijeg rasta. Sukladno tomu područje Mediterana i rubnih područja šumske vegetacije prema stepskoj vegetaciji u najvećoj su opasnosti za opstanak šuma kod nas. Spomenuta pojačana opasnost od požara te ugroza od već prisutnih invazivnih vrsta znak su da smo u promjene već duboko zagazili.

Teška zadaća nacionalne strategije

Prilagodba društva na klimatske promjene dio je i Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030, iz čega vidimo kako se polako priznaje činjenica da prilagodba na klimatske promjene utječe na kvalitetu života današnjih, ali i budućih generacija u Hrvatskoj. Klimatske promjene velik su izazov za buduće gospodarenje šumama. Gospodarenje šumama sve je složenije i zbog novih društvenih okolnosti. Domaći i strani istraživači kao i stručnjaci iz praktičnog šumarstva slažu se da će zahtjevi društva za proizvodima i uslugama od naših šuma neprestano rasti. Opće korisne funkcije šuma čovjeku postaju sve važnije, a odnose se na pružanje ekološke, ekonomske, društvene, estetske i kulturne vrijednost kao što su: očuvanje biološke raznolikosti, očuvanje tla od erozije, kruženje vode, ponori ugljika (smanjenje udjela CO₂ u atmosferi), stvaranje povoljnih mikroklimatskih prilika, proizvodnja kisika, drvna građa, turizam.

Opravdana zabrinutost proizlazi iz činjenice da se stanište mijenja te da se javljaju nove prijetnje šumama o kojima još nemamo dovoljno saznanja. Sve navedeno uzrok je znatnim biološkim i financijskim gubicima, velikim izdacima na sanaciji i obnovi te potrebi za pronalaženjem novih i brzih rješenja. Europski i hrvatski istraživači iz različitih šumarskih disciplina aktivno se bave tom problematikom. Adaptaciju šuma na klimatske promjene čine dvije osnovne komponente: obnovu šumskih površina nakon degradacije i devastacije i adaptacijske mjera u postojećim neoštećenim šumama u smislu preventivnog djelovanja prema predstojećim ugrozama. Za aktivnu primjenu obje komponente ključno je provesti adaptacijske šumskouzgojne aktivnosti, kojima je cilj osnivanje otpornijih i plastičnijih šumskih ekosustava. Nažalost, aktivnosti uzgajanja šuma danas sve više imaju karakter intervencija u kojima je potrebno pronaći brzo i učinkovito rješenje za sve složenije probleme.

Osigurati opću stabilnost šuma, kao i trajnost prihoda i opće korisnih funkcija sve je teže. Od svojih začetaka šumarstvo se oslanja na prirodnost uvjeta i prilagođenost vrsta i provenijencija na specifične uvjete staništa. Prilagoditi se na nove izazove uvjetovane ponajviše klimatskim promjenama znači u prvom redu promijeniti gledanje na dinamiku stanišnih promjena, koja je daleko brža i manje predvidljiva nego što smo bili navikli.