Pisana riječ danas se ostavlja po strani

-

Ispašta li dobra književnost zbog površnih knjiga bila je tema tribine Bez cenzure, koja je 11. ožujka održana u Društvu hrvatskih književnika pod moderatorskom palicom književnice Lada Žigo Španić, a uz sugovorništvo književnih urednica Nives Tomašević i Miroslave Vučić te književnica Marine Šur Puhlovski i Sonje Zubović.

Na tribini se raspravljalo o urednicima nekad (u vrijeme Zlatka Crnkovića) i danas, izazovima koje pred njih postavlja nemilosrdno tržište poput bavljenja marketingom i drugim poslovima izvan struke koje im nameću privatni nakladnici. Razgovaralo se o nedostatnu izdvajanju državnog novca za važne izdavačke projekte, slaboj prodaji knjiga važnih za povijest svjetske i domaće književnosti te pomodnosti čitatelja, koji radije posežu za stranim negoli za domaćim naslovima. Podastrti su i primjeri ignoriranja tradicije i klasične naobrazbe, veće ovisnosti knjiga o društvenim mrežama negoli o čitateljima, ovisnosti mladih o knjigama koje tematiziraju nasilje te slabom poštivanju vlastite kulture. „Danas je zbog velikog broja izdavača došlo do hiperprodukcije i stvorilo se amorfno tržište na kojem se u istoj košari nalaze i dobra i loša književna djela i upravo je zbog te hiperprodukcije književnim kritičarima vrlo teško odvojiti što je dobra književnost. Trebat će proći i sto godina da se vidi što je bilo dobro, a što loše“, ocijenila je Lada Žigo Španić.

Sonja Zubović, Nives Tomašević, Marina Šur Puhlovski, Miroslava Vučić i Lada Žigo Španić / Snimio Miljenko Brezak

Čitatelja je sve manje

No unatoč toj poslovno uvjetovanoj hiperprodukciji u izdavaštvu čitatelja je sve manje, istaknula je vanjska urednica u Nakladi Ljevak i i profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu, Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku Nives Tomašević, autorica knjige Kreativna industrija i nakladništvo. U njoj je postavila tezu o nakladništvu kao dijelu kreativne industrije, koje istodobno radi po tržišnim načelima, ali i sudjeluje u stvaranju, održavanju i dogradnji nacionalnog identiteta. 

Čitatelja je sve manje i zbog društvenih mreža, a u izdavaštvu je sve manje mjesta za znanstvene knjige i hrvatske pisce. Odgovornost za to je i na nakladnicima, ali i na Ministarstvu znanosti i obrazovanja čije su potpore nedostatne i koje je prestalo otkupljivati knjige znanstvenoga i stručnog sadržaja. Uz diktat tržišta kojem su izloženi nakladnici i nezainteresiranošću resornog ministarstva došli smo do apsurdne situacije, da se u vrijeme kada znanost svakim danom napreduje znanstvene publikacije iznimno teško objavljuju, istaknula je. Također je ustvrdila kako je „žalosti što smo podlegli stavu da je sve što je strano dobro, a da se hrvatski pisci potiskuju“. Govoreći o  međunarodnoj udruzi nakladnika (International Publisher Association - IPA) , te Europskoj federaciji nakladnika (Federation of European publishers - FEP), koje se, kako je navela „izuzetno brinu o ključnim problemima nakladništva“, istaknula je kako bi „zaista bilo dobro postati članom tih udruga koje savjetuju nakladnike oko uvođenje zakonskih regulativa, brinu se za autorska prava, provode edukacije, prate postotak PDV-a da bude na što manjoj razini kako bi nakladnički proizvodi bili dostupniji, do kreditiranja nakladničkog sektora“, a sve to, zaključila je, jer su „nakladnici most između autora i čitatelja“.

Nastavivši temu, kako je istaknuto, nedostatnih državnih potpora, urednica odjela za književnost u Školskoj knjizi Miroslava Vučić navela je da je monografija o Vesni Parun dobila tek 12.000 kuna potpore. Uspoređujući taj iznos s onim od prije nekoliko desetljeća, istaknula je da su potpore tada pokrivale i do 70 posto troška izdanja, a da su pisci od honorara za knjigu mogli kupiti automobil. Razlog toj promjeni dijelom vidi i u porastu broja nakladnika. Uvjeti za osnivanje pravnih osoba (posebno jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću) danas su znatno olakšani pa pri Hrvatskoj gospodarskoj komori imamo registriranih čak 1400 nakladnika. Uz to, gotovo je nestao interes za kvalitetnim hrvatskim i svjetskim književnim djelima i ona se, kao novo izdanje Fausta što ga je Školska knjiga objavila šezdesetak godina nakon prvog, prodaju u tek nekoliko desetaka primjeraka. „Ako objavite Aralicu, Marinkovića, Zagorku…, to nitko ne čita. Stanje u nakladništvu je u zadnjih deset godina u odnosu na razdoblje od prije dvadeset i trideset godina ‘nebo i zemlja’. U takvoj situaciji morali smo se prilagođavati, izići na društvene mreže, reklamirati i izdavati naslove koji su popularni, a sve kako bismo na njima zaradili i pokrili gubitak za izdavanje barem pet, šest odličnih knjiga“, istaknula je Miroslava Vučić. Smatra da bi država, želimo li da se stanje popravi, trebala uvesti potpore za objavu vrijednih znanstvenih i književnih djela, kojima bi cijena onda bila prihvatljivih 70, a ne sadašnjih, većini (čitateljske) populacije nedostupnih 300 kuna.

Nakladnici moraju izdavati popularne naslove kako bi na njima zaradili i pokrili objavljivanje nekoliko kvalitetnih knjiga / Pixabay

Urednici kao čuvari dobre književnosti

Miroslava Vučić ocijenila je da se u svijetu razvija kult loše literature, „a onda naše neznalice to uvoze“, ali ipak smatra da stvari idu nabolje „jer se rodila kritička svijest da takvo stanje nije dobro i da su urednici ti koji trebaju nuditi najbolje od najboljega“. Govoreći o novim kanalima prodaje i marketinga, o Facebooku, Instagramu i drugim društvenim mrežama, ona je istaknula da je to „neminovnost i da u tim formama pojedini čitaoci ‘gutaju knjige’. Tržište je tržište pa i lošija literatura omogući objavljivanje nekog dobrog i kvalitetnog štiva“, zaključila je.

Višestruko nagrađivana književnica Marina Šur Puhlovski ustvrdila je da je Goethe i danas itekako aktualan jer je u Faustu napisao sve što će nam se dogoditi te upitala kako je onda moguće da je završio u podrumu, da ga nitko ne čita? „Morfologijska poetika koju je ustanovio izbačena je. Književnost kakvu imamo danas, govoreći općenito, jer ima i iznimaka, nikoga ne može ničemu naučiti, niti ikomu biti korisna, osim onom koji je izdaju i na njoj zarađuju.“ Mišljenja je da je pala razina znanja, da su vrhunska djela otišla u povijest, a za to su, ocijenila je, krivi i profesori i teoretičari književnosti u svijetu koji su dopustili da u prvi plan isplivaju pisci hibridne književnosti koji pišu iz naučenog znanja, a ne iz intuicije i iskustva. „To su ‘složene’ knjige, postmoderna u koju pripada i romanopisac Umberto Eco, Kundera i drugi, koji pišu po svojevrsnim križaljkama.“ Nasuprot tome, smatra da književnost mora dovoditi svijet u pitanje, a Lada Žigo Španić dodala je i to da je „literatura izašla iz Homerove srdžbe“.

Gdje smo izgubili najmlađe čitatelje?

Književnica, pjesnikinja, pokretačica kulturnih projekata Sonja Zubović, koja radi i u ogranku Knjižnice grada Zagreba na Knežiji, navela je da se zaposlenici u nakladništvu bore s uvjetima na nemilosrdnom tržištu. Govoreći o iskustvu rada u knjižnici navela je da čitatelji traže kraće priče jer za romane, kažu, nemaju vremena. To je dimenzija modernoga života. Govoreći i kao autorica slikovnica, navela je da su pisci i ilustratori izjednačeni u autorskim pravima te da su ilustracije potisnule riječi. „I na početku bijaše riječ, a ona se pomalo stavila sa strane. Priča koja je najvažnija za dušu djeteta postala je manje važna, a to nije dobro“, ustvrdila je. Problem vidi i u visokoj cijeni knjiga jer za slikovnicu treba u prosjeku izdvojiti 98 kuna, a to mogu biti i dva ručka za četveročlanu obitelj. Govoreći o tome da ljudi sve manje čitaju, kao razlog navela je i to da se knjige tiskaju u malim nakladama, 400 do 500 primjeraka, koji se raspoređuju po knjižnicama. Djeca sve manje čitaju zbog silnih obveza u školi i očekivanja ostvarivanja najvišeg prosjeka ocjena.

„Zbog svega toga moramo motivirati ljude, pomagati im i upućivati ih na naše pisce, na dobru literaturu jer ljudska duša vapi za dobrim, plemenitim i toplim štivom“, zaključila je, ističući da je svako poticanje na čitanje važno i da joj u zadnje vrijeme u knjižnicu ipak dolaze i čitatelji koji traže nešto ljudskije.