Novi hit Teatra Exit

Otkad je 1994. s predstavom Dekadencija započeo svoj kazališni život, zagrebački Teatar Exit nebrojeno je puta potvrdio reputaciju provokativnog, inovativnog, istinski glumačkog „teatra promjena, nemirenja s postojećim, kojemu je kvaliteta predstava na prvome mjestu“. Exitove predstave uvijek su bile pravi izvedbeni biseri, visokoestetizirane produkcije snažne scenske energije koje su okupljale sjajne, iznimno kreativne umjetnike i glumce, od kojih su mnogi poslije postali velike glumačke zvijezde. Zahvaljujući tomu, to je malo nezavisno kazalište u Ilici 208 sagradilo postojanu bazu obožavatelja, a da pritom u 28 godina postojanja nije bilo prisiljeno odstupiti od svoje misije stvaranja nešto „drukčijeg kazališta“, temeljena na idealu autentične umjetnosti koja neumorno traži izlaz iz okvira konvencionalnoga scenskog promišljanja, pritom uporno u središte svoga stvaralaštva postavljajući glumačko umijeće.

Ansambl predstave / snimila Aleksandra Saška Mutić, ustupio Teatar Exit

Nova Exitova predstava, komični kabaret Realisti, premijerno postavljen 12. ožujka, apsolutno se nastavlja na dosadašnji niz najvećih uspješnica toga teatra. Komad koji je po predlošku slovenskoga pisca, scenarista i glazbenika Jure Karasa preveo, adaptirao i režirao Matko Raguž, urnebesno je duhovita, izvrsno glumački oblikovana predstava, savršen spoj čiste kreativnosti, oštre socijalne kritike i divnog, sočnog humora.

Kabaretski uobličen satirični niz beskrajno zabavnih narativnih skečeva, Realisti su britka parodija suvremenoga trenutka modelirana na spoju komične estetike bosanskohercegovačke Top liste nadrealista i ekspresivnog, nesputanog, politički nekorektnog montipajtonovskog humora, koja pozornicu pretvara u poligon ozbiljnoga društvenokritičkog teatarskog angažmana.

Prilagođena hrvatska verzija uzima nama prepoznatljive crtice iz svakodnevnog života i aktualne globalne realnosti i radikalno ih humoristički izokreće, nižući neodoljivo šaljive, maštovito oblikovane sličice u kojima se duhovito zrcali suvremena stvarnost.

Nikola Nedić, Domagoj Ivanković, Nika Ivančić i Rok Juričić

Odličan glumački ansambl predvodi izvanredni Domagoj Ivanković, Exitovoj publici otprije poznat po ulozi u predstavi GospOUdinNOUbadi Saše Anočića, za koju je bio nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta te dobio nagradu na Međunarodnom festivalu u Brčkom. Mladi Vinkovčanin, svršeni student Osječke akademije, gdje je diplomirao glumu i neverbalni teatar, od prvoga trenutka plijeni izvanrednom sposobnošću komične preobrazbe, nižući lica i uloge u kojima sudjeluje čitavim tijelom – pa tako u jednoj epizodi njegov trbuh fantastično oblikuje izraz lica ruskoga predsjednika Vladimira Putina, dok u drugoj prste na rukama pretvara u dvije fantastično savitljive i uvjerljive lutke. U stopu ga prate podjednako odlična Nika Ivančić te Nikola Nedić, kojega u Exitu gledamo i u predstavi Cabaret – koncert za žlicu i gitaru. Glumački peterolist zaokružuju Rok Juričić te Fabijan Komljenović, student glume sa završenom Muzičkom akademijom, koji komadu daje živu glazbenu pratnju – scene su međusobno uvezane i nadopunjene originalnim tekstovima za pjesme na poznate melodije.

Njih petero publiku vodi kroz niz naizgled nepovezanih, precizno izvedbeno ulančanih epizoda, u eklektično stiliziranoj predstavi koja bespoštedno izvrće stvarnost naglavačke, izobličavajući je do granice apsurda.

Predstavu otvara „prolog“ iz gledališta, zgodno komponirana kritika tržišta rada na kojemu je obrazovanje najmanje važan uvjet za posao, nakon čega je publika zamoljena da ustane i zajedno s glumcima otpjeva komičan prepjev Internacionale. Slijedi kratko socijalno osviješteno kritičko upozorenje na činjenice konzumerističke kapitalističke suvremenosti, koje će nam bujicom brzih razmjena duhovitih replika objasniti da smo „svi zamjenjivi ali nitko nas ne zamjenjuje“ i da smo „bili ništa, a bit ćemo još manje“, uz poruku da niskom samopouzdanju i nesigurnosti ova predstava pristupa uz želju da „kad već ne možemo mi biti bolji, barem neka drugi budu lošiji“.

Jedan od apsolutnih vrhunaca predstave serviran nam je već u prvoj, prepoznatljivo montipajtonovski modeliranoj epizodi, u kojoj se razoružavajuće smiješan duet parova na splitskom dijalektu natječe u postignućima, farsično se krećući uvrnutom ljestvicom vrijednosti. U sličnoj maniri oblikovana je komična poetika kasnije epizode „reciklažnih nacista“, kojom, uz teme kao što su migrantska kriza, odnos prema izbjeglicama i pretvorbeno bogaćenje, predstava zahvaća i neka šira pitanja, ne zaobilazeći pritom ni ruskog predsjednika Putina, čija nedavno otkrivena snimka kako pjeva pjesmu Fatsa Domina Blueberry Hill na humanitarnom događanju u Sankt Peterburgu 2010, s čitavim nizom slavnih holivudskih zvijezda u gledalištu, s velikih videoekrana ispraća publiku, kao zloguko upozorenje na trenutno najveću globalnu realnost – prijetnju do ekstremnih proporcija narasla ega autoritarnog vođe. 

Preko niza minijatura iz bračnoga života – panike bračnog para kada nakratko nestane interneta ili kasnonoćnog povratka pijanoga muža kući, do simpatičnih sličica sa susjedima-demonima ili zgode sa sinom koji se ne želi odseliti od majke uz uvrnuti kabaretski prepjev pjesme Bohemian Rhapsody grupe Queen, glumački ansambl tijekom sat i pol nastavlja energično nizati pomno karikaturalno uobličene, sjajno dijaloški oblikovane numere, pri čemu je svakako još jedan od vrhunaca komada scena na tvrdom kajkavskom dijalektu u kojoj su sve replike sastavljene od narodnih poslovica i uzrečica.

Bogato protkana iskričavim crnim humorom, spektakularna komedija o tragičnom stanju suvremenoga svijeta pravo je osvježenje na kulturnoj karti Zagreba, primjer izvanredno uigrane kolektivne scenske sinergije i pravi kreativni biser koji temama, pristupom i izvedbom dokazuje da je kazalište još itekako relevantan medij, da je itekako u dodiru s našom stvarnošću i da može biti itekako zanimljivo suvremenoj publici.

Ukratko, zagrebački Teatar Exit ponovo ima hit.