Nezadovoljavajuć položaj kontenjera

-

Dugo se u ovoj rubrici nisam bavila hrvatskim jezikom. Ne bih vjerojatno ni sada da me nešto već neko vrijeme toliko ne udara u oči i uši da ne mogu više šutjeti. Nažalost, takve pogrešne primjere nalazim i u tiskovinama u kojima ih ne bih očekivala, pa shvaćam da o tim pogreškama – ako se ne priklonim onom poznatom gotovo mafijaškom zakonu šutnje – ipak treba(m) progovoriti. Naravno, ako tko ne zna neko gramatičko pravilo, neće ostati bez glave niti će ga stići ikakva kazna, no ja bih ipak voljela da taj nauči ono što je pravilno (pa neka se krivci, kao na ispovijedi, pokaju od svega srca i tvrdo obećaju da će se popraviti i da neće više griješiti). Smijuljim se sama sebi što sve meni znači grijeh i griješiti.

Dakle, čitam u više novina kako je položaj hrvatskoga jezika nezadovoljavajuć. Bilo bi mi draže da su oni koji su zabrinuti za hrvatski jezik napisali kako je položaj toga jezika nezadovoljavajući. Što je tu pogrešno i zašto? Mislim da je posrijedi i opet površno, manjkavo znanje, tj. neznanje. Naime, takvi su maheri načuli nešto o neodređenim i određenim oblicima pridjeva, pa misle kako je oblik nezadovoljavajuć valjda neodređeni oblik, a nezadovoljavajući određeni (po uzorku star, stari; mlad, mladi; zelen, zeleni). Nisu još dokučili da svi pridjevi nemaju oba lika, kao npr. posvojni pridjevi na -ov, -ev, -in. Oni imaju samo neodređeni oblik i sklanjaju se po imeničkoj deklinaciji. Samo određeni lik imaju pridjevi koji završavaju na -ski, -ji, -nji, -šnji i sl. te svi komparativi i superlativi. Sklanjaju se po pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji. Zato je pogrešno (a i to čujem i vidim) iz bolja života (treba: iz boljeg/a/ života).

Kontejner je jedna od riječi koja zbunjuje
svekoliki puk, ali i novinare / Izvor Wikipedija

Dosad je dopisna škola bila, nadam se, jasna. Vraćam se na početak, na oblik nezadovoljavajuć (i zadovoljavajuć bio bi u istom košu). Kako je nastao taj pridjev? Od glagolskoga priloga sadašnjeg. Neki glagolski prilozi sadašnji postali su pridjevi, imaju tri roda i sklanjaju se po pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji, npr. leteći (odred, leteća tvrđava, leteće tijelo), tekući (račun, tekuća godina, tekuće gorivo). Takvi pridjevi imaju samo jedan lik, onaj određeni, pa u tom liku ono krajnje –i treba ostati, dakle nezadovoljavajući. Osim glagolskih priloga sadašnjih, postoje i glagolski prilozi prošli. I oni mogu kadšto prijeći u pridjeve, ali rjeđe. Najčešći je takav pridjev bivši: bivši muž, bivša žena i sl.

Drugi primjer iz naslova odnosi se na kontejner. Kamo sreće da tako govore svi TV-novinari, voditelji i dr., kad već tako ne govori i svekoliki puk. Neukom puku ništa ne zamjeram, on govori kako misli da je čuo, pa se u njegovu govoru pojavljuje kontenjer, kontejnjer češće nego pravilno kontejner. Toj je riječi učestalost porasla nakon više potresa u Hrvatskoj, kad su ljudi ostali bez krova nad glavom i trebalo ih je hitno nekamo smjestiti. Sada se o njima opet govori u kontekstu (debelo zakašnjele) obnove stradalih kuća. Neću ovdje iznositi sve nedaće tih limenih kutija, često bez vode, struje, grijanja i sanitarija, na što se vrlo tiho žale njihovi upravo stoički strpljivi stanovnici. Zanimljiv je put kontejnera kao posuđenice u hrvatski jezik.

Osjećamo da je anglizam, engl. container, no i to potječe iz lat. continere, sadržavati. Bratoljub Klaić u Rječniku stranih riječi (Zora, 1962) ima još i oblik kontajner, što je značilo specijalni sanduk od laka materijala za prijenos tereta; roba se u taj sanduk stavlja u samoj tvornici, a odanle se posebnim kamionima odvozi na posebne brodove, pa se tako bez pretovara brže prevozi od proizvođača do potrošača. Isprva je bilo neke sitne razlike između kontajnera i kontejnera. Kontejner je bio posuda, kutija, spremnica, ledom opskrbljena ambalaža za prijenos hrane u svježem stanju. Danas su se te dvije riječi slile u jednu, kontejner. Brodovi nakrcani kontejnerima pristaju u kontejnerskim lukama. No u programima hrvatskih medijskih kuća sve češće čujemo pogrešne oblike kontenjer i kontejnjer. Naši novinari i voditelji (naravno, i ne samo oni), umjesto da šire pravilne oblike riječi, podilaze neukima ili ni sami ne znaju što je pravilno te tako šire pogrešne oblike. Nažalost, nisu to jedine pogreške koje takvi „znalci“ šire s ekrana i iz etera. U istom su kolu i korespodencija, transplatacija, depadansa (pravilno samo: korespondencija, transplantacija, depandansa), uz odmarati (nema više povratnoga glagola odmarati se ako glagol dolazi bez bližeg objekta), pričati (nema više govoriti, razgovarati, oni pričaju engleski, delegacije pričaju o …, umjesto: oni govore engleski, delegacije razgovaraju i sl.), kretati (kreće i ono što se ne kreće, npr. školska godina, emisija, pregovori, razmjena, jer je nestao glagol početi/počinjati i sl.). Ne znaju da zahvaliti i zahvaliti se ne znače isto, pa misle da rečenicom ja se zahvaljujem govore hvala, a to znači uljudno odbijanje ponuđenog. Za izricanje zahvale služi glagol zahvaliti, dakle zahvaljujem na dobrodošlici (bez se).

Naravno, i s tim znanjima i s neznanjima ako stojite pred metkom, svejedno je. Danas u Europi, u Ukrajini, haraju ratni užasi, no jedinu potporu Ukrajincima mogu izraziti samo riječima, pa evo pjesme Grigora Viteza Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja.

Vijest je letjela brže od ptice

Brže od vjetra

Brže od munje.

Gugutala je od sreće u eteru.

I stigla prekasno

Za one koji su pali uvijek je prekasno.

A da je stigla samo pol sata ranije on bi bio živ.

Rukovao bi se s drugovima i smijao.

Da je stigla dan ranije, mnogo bi njih još ostalo živih.

Da je stigla mnogo mnogo ranije, mnogo mnogo bi ih još ostalo živih.

Trebalo je vijest poslati mnogo mnogo ranije,

Prije no što su počeli padati mrtvi.