Nestašica hrane i energije

Pandemija, zemljotres i invazija na Ukrajinu potaknuli su na razmišljanje o osnovnim potrebama (hrana, voda, energija) i načinima kako ih osigurati. Ruska invazija na Ukrajinu imat će znatne učinke na prehrambenu i energetsku sigurnost, zbog uloge Rusije i Ukrajine na tržištu hrane i uloge Rusije na energetskom tržištu. Globalni učinci prelit će se na lokalna tržišta, uključujući i Hrvatsku, no ti učinci neće biti jednoliki. Porast cijena hrane, u kombinaciji s porastom cijena energije i transporta hrane, negativno i znatno utječe na povećanje gladi. Prema procjenama Svjetskog programa za hranu (WFP) oko 44 milijuna ljudi u 38 država gladuje i ovisi o humanitarnoj pomoći. Riječ je o 16,2 milijuna ljudi u Jemenu, a situacija je ozbiljna i u Afganistanu, Etiopiji i Siriji. U državama gdje prehrana ovisi o humanitarnoj pomoći žitarice zadovoljavaju najmanje 30 posto dnevnih potreba za hranom. Rusija i Ukrajina zajedno dostavljaju 30 posto pšenice i 20 posto kukuruza na svjetska tržišta, što ilustrira ozbiljnost nadolazećih problema. Uz pšenicu i kukuruz, Rusija i Ukrajina ključni su izvoznici suncokreta i ječma, s više od tri četvrtine isporuke suncokreta i trećine isporuke ječma na međunarodna tržišta. Nemogućnost izvoza preko Odese već je utjecala na dostupnost žitarica u Egiptu, ali i drugim državama koje uvoze žitarice iz Rusije i Ukrajine (uz Egipat, npr. Turska, Indonezija i Bangladeš).

Izgradnjom LNG-terminala u Hrvatskoj omogućena je dobava plina iz različitih izvora, čime je povećana sigurnost opskrbe / Snimio Nel PavletiĆ / PIXSELL

Hrvatska se spašava putem LNG-a

Ruska je invazija onemogućila korištenje prometne infrastrukture u Ukrajini (npr. luke Odesa). Povećanje troškova goriva i premija osiguranja još više otežava i onemogućava dostavu hrane. Neizvjesnosti oko sankcija zaustavile su i ruski izvoz. Riječ je o 13,5 milijuna tona pšenice i 16 milijuna tona kukuruza – što je 23, odnosno 43 posto očekivanog izvoza 2021/22. Rusije i Ukrajine. Zbog ograničenih količina i povećanih cijena WFP je već smanjio porcije hrane izbjeglicama i drugim ranjivim skupinama u istočnoj Africi i na Bliskom istoku. S prelijevanjem povećanja cijene hrane sa svjetskih na domaća tržišta prehrambena će se sigurnost smanjiti, a siromašni i osobe u riziku od siromaštva bit će najviše pogođeni. Takvih je u Hrvatskoj 23,3 posto.

Prehrambena se sigurnost definira slično kao cjenovno pristupačna, količinski dostupna, kvalitetna i sigurna hrana, čija proizvodnja ne ugrožava prirodne resurse i koja je otporna na rizike. Pitanje prehrambene sigurnosti u Hrvatskoj nije među velikim rizicima. Primjerice, u područjima rada hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) eksplicitno se navodi energetska sigurnost, ali ne i prehrambena sigurnost. Prema globalnom indeksu prehrambene sigurnosti, koji obuhvaća 113 država, ali ne i Hrvatsku, najsigurnija je Irska, a slijede Austrija, Velika Britanija, Finska i Švicarska. Na začelju su ljestvice Sudan, Mozambik, Jemen i Burundi. Za usporedbu, Mađarska je 31, Srbija 60, Rusija 23, a Ukrajina 58. Indeks se sastoji od četiri komponente: cjenovne pristupačnosti (što obuhvaća promjene cijene hrane, udio stanovništva ispod globalne granice siromaštva, visinu carina na uvoz hrane, dostupnost programa za osiguranje hrane, mogućnosti pristupa izvorima financiranja i sl.), dostupnosti (količine, raznolikost prehrane, poljoprivredne infrastrukture, prometne infrastrukture), kvalitete i sigurnosti (postojanje nacionalnih smjernica za zdravu prehranu, označivanje hrane, standardi kvalitete, kvaliteta proteina i sl.), dostupnosti prirodnih resursa i otpornosti (učestalost poplava i suša, povećanje temperature, povećanje razine mora, dostupnost vode, prehrambenog zemljišta, demografski trendovi). Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da gotovo 8 posto stanovništva Hrvatske nema odgovarajuću dostupnost hrane, odnosno ne može si svaki drugi dan priuštiti obrok koji sadrži meso, piletinu, ribu ili vegetarijanski ekvivalent. S porastom cijena, taj će se udio stanovnika povećati.

Sankcije Rusiji, koja je treća na svijetu po proizvodnji nafte i druga po izvozu, a prva po izvozu plina; znatno utječu na dostupnost i cijenu energije, a time i energetsku sigurnost. Energetska sigurnost podrazumijeva neprekinutu opskrbu dostatnom količinom energije odgovarajuće kvalitete po prihvatljivim cijenama i s prihvatljivim učincima na okoliš i zdravlje. Ključni element za povećanje energetske sigurnosti su diversifikacija izvora i dobavnih pravaca. U kontekstu EU diversifikacija izvora znači povećanje korištenja obnovljivih izvora energije (umjesto uvoznih fosilnih goriva) te stvaranje mogućnosti za uvoz fosilnih goriva iz različitih izvora i korištenjem alternativnih dobavnih pravaca. Za Hrvatsku LNG-terminal omogućava dobavu iz drugih država, a povećanje korištenja obnovljivih izvora, uz smanjivanje uvozne ovisnosti, moglo bi potaknuti razvoj lokalnoga gospodarstva i pridonijeti dekarbonizaciji.

EU oko trećine svojih potreba za plinom osigurava iz Rusije, zbog čega je ključno pitanje energetske sigurnosti ponovno sigurnost opskrbe, a ne dekarbonizacija i održivost. Međunarodna agencija za energiju (IEA) pripremila je za EU plan u deset točaka, kojim bi se u roku od godinu dana uvoz plina iz Rusije mogao smanjiti za više od 60 milijardi prostornih metara, što je otprilike trećina sadašnjeg uvoza. Riječ je o zamjeni ruskog plina plinom drugih dobavljača (za 30 milijarde m³ u godini dana, ponajprije iz SAD-a i sjeverne Afrike), ubrzanju izgradnje novih projekta vjetroelektrana i solarnih elektrana (što omogućava smanjivanje uvoza za oko 6 milijardi m³ u godini dana), povećanje proizvodnje električne energije iz bioenergije i korištenjem nuklearnih elektrana (smanjivanje od 13 milijardi m³ uvoza plina u godini dana), zamjena plinskih bojlera dizalicama topline (oko 2 milijardi m³ plina u godini dana), povećanje energetske učinkovitosti u zgradama (2 milijardi m³ u godini dana), potaknuti korisnike da smanje temperaturu grijanog prostora za 1°C (oko 10 milijardi m³ u godinu dana). Uz to predviđeno je da se ne zaključuju novi ugovori o opskrbi plinom s Rusijom, da se uvedu minimalne obvezne rezerve plina, kratkoročne porezne mjere kako bi se zaštitili ranjivi kupci električne energije od visokih cijena i poticanje diverzifikacije izvora energije i povećanje fleksibilnosti energetskog sustava. Plan EU za smanjivanje ovisnosti o Rusiji zapravo ubrzava provedbu Europskoga zelenog plana i ostvarivanja ciljeva klimatske neutralnosti do 2050. Korištenje ugljena umjesto plina mjera je koja može u kratkom roku povećati sigurnost opskrbe energijom. No takav je pristup suprotan ciljevima dekarbonizacije, pa IEA nije prihvatila takve mjere kao prihvatljiv odgovor na sadašnju krizu.

Potrebno je djelovati dugoročno

Izgradnjom LNG-terminala u Hrvatskoj omogućena je dobava plina iz različitih izvora, čime je povećana sigurnost opskrbe. Vlada je poduzela mjere za ograničenje cijena plina, benzina i dizela, čime utječe na priuštivost, no zanemarila je elemente energetske sigurnosti koji se tiču održivosti, ponajprije ciljeve dekarbonizacije. Primjerice, suspendirana je obveza dodavanja biogoriva u benzin i dizel, odnosno plaćanja naknada ako se ne dodaje, koje su uvedene radi dekarbonizacije prometa. Slično, postoji program subvencioniranja zamjene plinskih bojlera novim kondenzacijskim plinskim bojlerima, za ublažavanje posljedica potresa. Ali nije predviđena zamjena plinskih bojlera dizalicama topline. Stoga se čini da Vlada relativno uspješno rješava kratkoročne probleme energetske sigurnosti, no ta rješenja nisu dovoljno usklađena s dugoročnim strateškim ciljevima i ne omogućavaju provedbu zacrtanih strukturnih promjena. Time propuštamo priliku da rješavanjem kratkoročnih problema ujedno potaknemo energetsku tranziciju i razvoj domaćega gospodarstva. Naime, energetska i prehrambena sigurnost rastu sa smanjivanjem uvozne ovisnosti, a domaća proizvodnja znači i otvaranje radnih mjesta te ublažavanje društvenih problema. U Hrvatskoj je 2019. prema podacima DZS-a 6,6 posto osoba živjelo u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima. S porastom cijena energije i krizom izazvanom pandemijom, taj je postotak sad vjerojatno veći. Stvaranjem uvjeta za otvaranje novih, zelenih radnih mjesta u poljoprivredi i energetici može se povećati prehrambena i energetska sigurnost te jačati otpornost društva na buduće krize.