Iso Velikanović Bosiljki Brlečić i Vlatki Valentić

Književnost je, kao medij, zaslužna za povezivanje naroda, isprepletanje jezika i upoznavanje drugih kultura. Stoga je od presudne važnosti održati je protočnom, otvorenom za izvanjske utjecaje i kulturna preklapanja, a najbolji je način očuvanja te uloge književnosti književno prevođenje. Tih, samotnjački i samozatajan rad čuvara jezične razmjene i fluidnosti posebno je važan za obogaćivanje, uvjetno rečeno, malih jezika kakav je hrvatski, a prevodilački se rad, kao i vrijednost književnosti u cjelini, na poseban način promatraju danas, u izazovnim vremenima globalne geopolitičke i socioekonomske krize.

I nagrada Iso Velikanović što ju Ministarstvo kulture i medija dodjeljuje za najbolje godišnje prevodilačko ostvarenje i ukupan prevoditeljski opus, ustanovljena je kao poticaj za poboljšanje kvalitete i vrijednosti književnih prijevoda te popunjavanje praznina u području hrvatske prijevodne literature. Važnost je nagrade i u nakani da se njome podupre i popularizira prevođenje djela s drugih, također „malih“ jezika otvarajući im time zasluženo mjesto u hrvatskoj nacionalnoj kulturi te održi dignitet prevoditeljske struke, a 10. ožujka objavljena odluka laureatima za 2021. tim je važnija jer je prosudbeno povjerenstvo u sastavu Xenia Detoni, Igor Buljan, Vanda Mikšić, Andy Jelčić, Snježana Husić i Mladen Martić, pod predsjedanjem Dinka Telećana, tek drugi put od njezina utemeljenja najvećom prevoditeljskom nagradom ovjenčalo dvije žene.

Bosiljka Brlečić / Snimio Franjo Kiš, ustupilo DHKP

Vlatka Valentić / Snimio Franjo Kiš

Zbog iznimnog doprinosa stvaranju veza hrvatskog jezika s njemačkim s jedne i francuskim jezikom s druge strane nagrada Iso Velikanović za životno djelo dodijeljena je 1947. u Zlataru rođenoj Bosiljki Brlečić, profesorici filozofije i francuskog jezika s diplomom zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca čijom je godišnjom nagradom nagrađena 2008. za prijevod Fragmenata ljubavnog diskursa Rolanda Barthesa, a njezin gotovo četiri desetljeća dug prevodilački staž i bogat opus 2017. nagrađeni su i nagradom Josip Tabak za životno djelo. Umjesto pisanja o Bosiljki Brlečić, stoji u obrazloženju prijave za nagradu, valjalo bi ispisati njezinu „cijelu nepotpunu bibliografiju, 115 zapisa iz kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Bio bi to dobar dio ledenjaka, ali imajmo na umu da je dobar dio ispario u radijskom eteru, ostao nezabilježen u arhivima i katalozima. Njezina se diskretna osobnost provlači kroz tridesetak godina prijevoda i temata, često posvećenih upravo u nas neprevođenim ili slabije poznatim autorima, u rasponu od filozofije i književne teorije do književnosti za djecu. Svaki njezin tekst očarava nenametljivo i zadivljuje suptilno, ali očarava i zadivljuje bez zadrške.“

Tu posvetu radu Bosiljke Brlečić, zanimljivo, potpisuje druga ovogodišnja laureatkinja, Vlatka Valentić. Njezin je prijevod izvorno 2008. objavljena romana Godine francuske spisateljice Annie Ernaux, objavljen u Nakladi OceanMore, „zbog virtuoznog umijeća prevoditeljice koja se već mnogo puta dokazala u vratolomnim hibridima, polifonim i transkulturnim tekstovima“, nagrađen godišnjom nagradom. Kako stoji u obrazloženju, „u njegovu sveobuhvatnom tonalitetu prelijevaju se sinergijom razni žanrovi i modusi pripovijedanja i korištenja jezika, što je posebna kušnja za prevođenje. Velika važnost romana njegova je poetička inovacija, nikada dosad viđen formalni eksperiment koji je teško prevesti i prepjevati u drugi jezično-gramatički idiom kao i u drugačiji misaoni i osjećajni sklop“, a kao zaključak može poslužiti misao da „umjetnički prijevod, prijevod kao sustvaranje, prepoznaje i prenosi polifoni tonalitet (ne samo ovog) romana, njegovu melodiju i (dis)harmoniju, energiju i sumnju.“

Datum održavanja ceremonije svečane dodjele nagrada bit će objavljen naknadno.