H. D. S. Greenway i roman Daisy

-

Pisci mi često daruju knjige. Vjerojatno misle da razumijem njihove patnje? Nedavno sam dobio kratki roman Daisy (Boston, 2021) od moje stare prijateljice Pamele Buchanan, koja mi je knjigu i potpisala. O njoj piše na kraju knjige da je rođena u gradiću Lake Forest, nedaleko od Chicaga, da je školovana u Švicarskoj, Engleskoj i Francuskoj te da živi na jugu Francuske. Spominju se i njezine ranije knjige American Countess (Američka grofica) i Married to Figaro (Udata za Figara). Kako je beskrajno bogata – i visoke životne dobi – ne radi ništa, tek je počasna članica odbora zaklada koje nose njeno prezime. Kako se nisam odmah mogao sjetiti da li sam je upoznao prije mnogo godina u Nici ili obližnjem Cap Ferratu, ukucao sam njezino ime u Google. I stvari su postale zabavne.

„Pamela Pammy Buchanan sporedni je lik iz romana Veliki Gatsby Francisa Scotta Fitzgeralda iz 1925. godine. Ona je kći Toma i Daisy Buchanan i rođakinja Nicka Carrawaya. U filmu iz 1974. Pammy igra nešto veću ulogu i pojavljuje se češće.“ Dakle, sada mi šalju knjige i sporedni likovi iz velikih romana? Koji pišu o svojoj majci? Stvari se potom pogoršavaju. Relativno popularan pisac Tom Carson objavio je 2011. dugačak roman Daisy Buchanan’s Daughter. Dakle, knjigu o autorici knjige koju držim u rukama. I tako se zbrka samo povećala: tko tu o kome i zašto piše?

Izd. Boston, 2021.

Postoji i knjiga Daisy’s Riposte: The Great Gatsby koji je napisala Daisy F. Buchanan, objašnjavajući događaje iz slavnog romana iz svog kuta. Objavljen je 2021. i roman Nick Michaela Farrisa Smitha – u kojem se govori o Nicku Carrawayu, naratoru iz romana Veliki Gatsby. Uglavnom, Amerikanci su fascinirani tim romanom i ludim dvadesetim (Roaring Twenties) i dopisuju ga u raznim smjerovima. Banalno zvuči naslov Veliki Gatsby 2: Gatsbyjeva osveta (2013), koji potpisuje Scott F. Covell.

Na sreću, uz Pamelu Buchanan, kao koautor – i nositelj autorskih prava – potpisan je H. D. S. Greenway. Za njega Veliki Mrežni Brat kaže: „Hugh David Scott Greenway (Boston, 5. svibnja 1935) američki je novinar koji je radio kao strani dopisnik za Time, Life, Washington Post i Boston Globe. Greenway je izvješćivao o ratovima u Vijetnamu, Laosu, Kambodži, Afganistanu, Libanonu, Iraku, Pakistanu, Burmi, El Salvadoru, Nikaragvi, Bosni i Hrvatskoj. Njegovi članci objavljivani su i u New York Timesu, The New Yorkeru, New York Review of Books, The Atlanticu, Columbia Journalism Review i la Repubblici.“ Greenway je školovan na Yaleu i Oxfordu, a objavio je dvije knjige: autobiografiju Strani dopisnik (2014) i povijesno-esejističku Napunjeno dinamitom (2021). Upoznali smo se 2018. dok sam ga vodio po Rijeci radi pripreme knjige koja se trebala baviti Gabrieleom D’Annunziom i događajima u Rijeci 1919–20. godine.

Ultramaniristička knjiga
koja se poigrava stvarnošću

Vijenac je objavio dva moja teksta o njemu i njegovim knjigama. Greenway i ja smo u četverogodišnjoj prepisci, no nikad mi nije spomenuo svoj roman – dok mi ga nije poslao. Pisao mi je ponešto o Fitzgeraldu i Velikom Gatsbyju, no smatrao sam da je to njegovo uzgredno promišljanje američke književnosti. Čak smo se i složili da nam je bolji njegov roman Blaga je noć – koji je obojicu, indirektno, odveo do Nice i Cap Ferrata. Daisy je krasna, ultramaniristička knjiga koja se poigrava stvarnošću i sve vrijeme, izmišljenom biografijom tuđega književnog lika, stvara jedan svijet, kojem nastoji dati privid realnosti susretima izmišljenih i stvarnih osoba. Neobično je da se najveći dio romana odvija u Španjolskoj tijekom građanskog rata 1936–1939. te da su tamo, u madridskom hotelu Florida, uz Daisy, i John Dos Passos, Hemingway i njegova ljubavnica, književnica i ratna dopisnica Martha Gellhorn (1908–1998), ali i podjednako slavan novinar Mihail Koljcov, ruski agent zloglasnoga NKVD-a, kao i Antoine de Saint-Exupéry, autor Malog princa, tada dopisnik francuskih novina.

„Jednog dana, nedugo nakon Gellhornina dolaska, John Dos Passos je stigao u Madrid. Republikanski ured za tisak u Valenciji dodijelio mu je Hispano-Suizu, čak veću i od Daisyna Packarda, da ga odveze u Madrid. Dos, kako su ga svi zvali, bio je jedan od najuspješnijih pisaca u Americi i bio je i na naslovnici magazina Time. Tiskovni ured bio je pažljiv prema njemu. Daisy je oduvijek voljela Dosa, s njegovim sramežljivim ponašanjem, njegovim tugaljivim smeđim očima, a upoznala ga je još dok je boravila s Murphyjevima u Antibesu tijekom dvadesetih godina. Dos nije baš odobravao Buchanane i izrazito nije volio mog oca. Ali svidjela mu se moja majka, iako ju nije uzimao ozbiljno.“

Velik filmski potencijal

Greenway je otišao daleko od Velikog Gatsbyja i njegovi opisi hotela Florida i španjolskoga građanskog rata, imaju čudesnu realnost opisa pravoga ratnog dopisnika. Roman ima veliki filmski potencijal i sve vrijeme dok sam ga čitao filmski sam vizualizirao scene. Sam kraj romana podsjeća na niz dramatičnih događaja iz Greenwayova novinarskog života.

„Žena je tvrdila da Daisy ima opasne političke stavove. Upravo je povezanost s Koljcovom zapečatila njezinu sudbinu. Pronađeni su svjedoci, među poslugom u hotelu Gaylord, koji su znali za njezina prijateljstva. Iskonstruirani su dokazi koji su ukazivali na to da je možda bila špijunka. Optužba je bila dovoljna. Nisu bili potrebni pravi dokazi. Pogubljena je 18. svibnja 1939, dan prije Francove velike pobjedničke parade, tjedan dana prije svog četrdesetog rođendana. Mogu samo zamisliti njezin kraj. Nisu joj ponudili posljednju cigaretu, onako kako je Dos Passos zamislio pogubljenje svog prijatelja Roblesa. Kako bi uštedjeli vrijeme, često su strijeljali nekoliko osuđenika istovremeno. Žurilo im se tih dana. Toliko ljudi je trebalo ubiti. Ispitivanja su bila kratka i površna. Ponekad bi se umjesto streljačkog voda koristila strojnica. To je bilo mnogo učinkovitije.“

Ironično je da je Daisy strijeljana zbog prijateljstva s ruskim agentom NKVD-a Mihailom Koljcovom. Zanimljivo je da je Koljcov bio ljubavnik Jevgenije Ježove, žene Nikole Ježova, koji je vodio NKVD. Za okrutnog Ježova radio je i Josip Broz, koji je u Španjolskoj djelovao u odredima za likvidaciju komunista trockista. Možda su se Daisy i šarmantni plavooki Josip Broz susreli na hodnicima hotela Florida ili Gaylord, kad je Broz razmjenjivao informacije s Koljcovom?

Nakon što je Lavrentij Berija, novi čelnik NKVD-a, uhapsio (i likvidirao) Ježova, ubrzo je, 14. prosinca 1938. uhapšen i Koljcov. On je tek nekoliko mjeseci nadživio Daisy – ubijen je 2. veljače 1940. Koljcov je neposredno prije hapšenja objavio knjigu Španjolski dnevnik, a kod Hemingwaya se pojavljuje kao lik u Kome zvono zvoni...

Stvarnost i mašta okončani su u lepršavo-sumornom romanu beskrajnim nizom strijeljanja i likvidacija. Na bizaran način, roman Daisy dobio je na aktualnosti ruskim napadom na Ukrajinu. Odjednom je opet porastao interes za tridesete godine 20. stoljeća. Koje su obilježili Staljin i Ježov, Hitler i Mussolini, Španjolski građanski rat i glad u Ukrajini.

Nezavisno od aktualnih, nadrealno-krvavih, događaja vidjet ćemo da li će Amerika uopće otkriti ovaj mali, poetično-nostalgično-opori roman, koji nadopisuje Velikog Gatsbyja. Amerika je, naime, postala odveć velika za ljepotu malih stvari. A zanimaju je samo ratovi koje sama započinje ili, barem, završava.