FILM IZDVAJA

Trier vs. Lafosse, Trilogija o Oslu u Kinu Tuškanac

Joachim Trier (1974), najvažniji norveški filmski autor, cijenjen je kao majstor atmosfere i fino ugođene dramatike, a u razdoblju od 19. do 21. ožujka u kinu Tuškanac imali smo priliku cjelovito gledati njegovu trilogiju o Oslu, koju redom čine vrlo pamtljiva i od kritike izvrsno ocijenjena ostvarenja: Repriza (Reprise, 2006) Oslo, 31. kolovoza (Oslo, 31. August, 2011) i Najgora osoba na svijetu (The Worst Person in the World, 2021).

Joachim Trier / izvor IMDB

Tri Trierove drame iz tog ciklusa povezuje središnja figura mladog intelektualca odnosno kreativca u bolećivoj introspekciji, u konfliktu s okolinom ili osobnoj tranziciji. U prvom dijelu to je duševno bolestan književni debitant, u drugom liječeni ovisnik raspolućen između posljednjeg pokušaja da slijepi svoj skrhani život i simboličkog oproštaja od prijatelja i otuđene obitelji, pa i od grada koji u filmu figurira kao punopravni akter, iskričav, gdjekad turoban ili ravnodušan, ali baš nikad sveden na kulisu. U središtu aktualnoga Trierova rada hirovita je tridesetogodišnjakinja koja svako toliko zamrzne svoj životni status, i gordo kreće ispočetka, sa svježim kreativnim interesima, s novim emotivnim odnosom. Osobitost Trierovih realističnih, a opet izrazito lirskih filmova uz spleen i naglašeni intimizam melankolična je fotografija, toplo svjetlo, naposljetku ozračje tihog propadanja, romantičarske suicidalnosti, polagane predaje objektivno povlaštenih, ali nepopravljivo neprilagođenih i osamljenih pojedinaca.

Nemirni Joachima Lafossea u kinima

Na preporuku za izvanserijsko stvaralaštvo Joachima Triera – a uz spomenuta tri njegova ostvaraja valja imati na umu još dva, Glasnije od bombi (Louder Than Bombs, 2015) i Thelmu (2017) – zgodno se nadovezuje podsjetnik na filmografiju njegovog imenjaka, gotovo i vršnjaka, Belgijanca Lafossea (1975), ovdašnjoj publici možda najpoznatijeg po elegantno režiranoj bračnoj drami Nakon ljubavi (L’ économie du couple / After Love, 2016), a čija se nova drama Nemirni (Intranquilles / Restless, 2021) upravo prikazuje u domaćim nekomercijalnim kinima.

Nemirni  / izvor Kino Tuškanac

Dok su Trierovi protagonisti usredotočeni na vlastite identitetske i egzistencijalne teškoće, oni Joachima Lafossea zaokupljaju se ponajprije narušenom ravnotežom svoje partnerske zajednice, bilo da su razlog (prijeteće) propasti dubinska neslaganja ili neizlječiva duševna bolest jednog od partnera. Oba redatelja imaju sposobnost potopiti gledatelja do korijena kose u živote drugih, navesti ga da suosjeća s likovima koje katkad nimalo ne razumije. Nijedan od njih, međutim, nije sklon gledateljstvu podastrti potpun kontekst, pa pretpriču, tj. genezu problema, iščitavamo iz elipsa i raspršenih fragmenata. Joachim Trier ipak je superiorniji od Joachima Lafossea, no opus svakog od predstavnika dviju malenih, ali potentnih kinematografija itekako je vrijedan pozornosti.