Most koji je najteže srušiti

U uvodniku nedavno objavljena ukrajinskoj književnosti u potpunosti posvećena izdanja časopisa Književna smotra Hrvatskog filološkog društva jedna od gostujućih urednica, Tamara Gundorova, piše kako je krug tridesetogodišnjeg razdoblja posttotalitarističkog u toj nacionalnoj književnosti, započet 1991. objavom romana Suvremenost modernog ukrajinskog klasika Jurija Andruhoviča simbolički zatvoren izlaskom romana Amadoca njegove kćeri Sofije Andruhovič 2020. Ta je neobična obiteljska koincidencija utoliko zanimljivija jer u sebe i nehotice upisuje prijenos, fenomen transgeneracijskog pamćenja nastala generacijskom smjenom, na privatnom, svakodnevnom, kao i na društveno-umjetničkom planu. Još potkraj prošle godine Gundorova piše kako je, kao proizvod tog fenomena, nastala neovisna književnost, glasovima mladih autora oblikovano nastojanje da se ukrajinska književnost uvrsti na globalnu scenu, a svaki je od vrijednih stručno-znanstvenih doprinosa u broju rasvijetlio neki od široj čitateljskoj publici manje poznatih aspekata (n)ove nacionalne književnosti.

Sisački pjesnici organizirali su čitanje za mir u Ukrajini / Snimio Charlie, Charles Wasserman

Nitko, ipak, ni slutio nije da će samo nekoliko mjeseci potom, s posljednjim danima veljače, pojam neovisnosti ponovno biti stavljen na kušnju, a Ukrajina će ponovno, nakon 2014, promišljati o tome što znači braniti svoju domovinu i ukorijeniti se u teritorij. Ratna su nas zbivanja, u globalnim razmjerima, a na ukrajinskom tlu, navela da učenje o tome što znači razumjeti jedni druge, što Gundorova navodi kao treći moment nove ukrajinske književnosti, ponovno propitamo.

Pisci pozivaju na mir

Zgroženi bezumnim ratom vođenim zbog odbijanja predsjednika Putina da dopusti ukrajinskom narodu samostalno odlučivanje o budućim savezništvima, bez moskovskog upletanja, svjetski su pisci, ujedinjeni u osudi bezumlja, potpisali pismo Međunarodnog PEN-a. Njime je tisuću međunarodno priznatih pisaca, među kojima i Burhan Sonmez, Svjetlana Aleksijevič, Margaret Atwood, Paul Auster, Anthony Doer, Jonathan Franzen, Orhan Pamuk i Salman Rushdie, pozvalo na „mir i kraj propagande koja potiče nasilje jer nema slobode i sigurnosti Europe bez slobode i neovisnosti Ukrajine i zato mir mora pobijediti“.

No umjetnici nisu stali samo na riječima; brojne su međunarodne glazbene zvijezde, poput ikone rock-glazbe Iggyja Popa ili pop-fenomena Franz Ferdinand, otkazali nastupe u Rusiji, a Minhenska je filharmonija zbog izostanka ograđivanja od Putinove vladavine otpustila svojeg glavnog dirigenta Valerija Gergijeva. Ukrajinski ministar kulture Aleksandar Kačenko stao je uz ukrajinske umjetnike i kulturnjake i peticijom od svjetskih umjetničkih saveza i organizacija zatražio da, do svršetka ratnih zbivanja, zamrznu ili obustave sve odnose s Ruskom Federacijom i Bjelorusijom. Nedugo potom ruskim je sudionicima otkazan dolazak na ovogodišnje izdanje međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, a brojne su se institucije povele za njihovim primjerom.

Direktorica državnog Teatra Mejerholjd u Moskvi
Elena Kovalska podnijela je ostavku na dan invazije

Među ostalima, učinilo je to i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Sve dok traju ratne akcije ruskih vojnih snaga na međunarodno priznatom ukrajinskom teritoriju, HDLU neće surađivati s institucijama i pojedincima iz gore spomenutih zemalja, a svojim članovima koji samostalno budu surađivali s tamošnjim institucijama ili pojedincima o toj suradnji neće izdavati potvrde sve dok ne potpišu izjavu kojom osuđuju rusku agresiju.

„Ovo nije moj rat“

Valja se, doduše, zapitati hoće li umjetničko zasjenjivanje svega s ruskim predznakom pridonijeti poboljšanju ili razrješenju situacije. Naime, i među potpisnicima PEN-ova otvorenog pisma našlo se mnogo ruskih autora, među njima i nagrađivana ruska spisateljica Ljudmila Ulicka, a svijet je nedavno zanijemio i pred potresnim pismom ruske spisateljice tatarskog porijekla, Guzel Jahina. U njemu podsjeća kako je cijela ideja zajedništva, na kojoj počiva odgoj njezine generacije, bio protkan vjerovanjem u mir pa i pismo završava riječima „Ovo nije moj rat“, stavom koji podupiru i drugi ruski umjetnici, poput Tugana Sohijeva, glavnog dirigenta moskovskog Boljšoj teatra, koji je ostavku podnio u petak, 4. ožujka, ili direktorice državnog Teatra Mejerholjd u Moskvi Elena Kovalska, koja je ostavku obrazložila kazavši da to čini u znak prosvjeda i jer „ne može raditi za ubojicu i dopustiti si da je ubojica plaća.“

Mural na pariškim ulicama / Snimio Prezat Denis / Avenir Pictures / ABACA / PIXSELL

Na stranici pak standwithukraine slikari i ilustratori iz cijelog svijeta objavljuju svoje ilustracije koje bez naknade mogu koristiti mediji, udruge i aktivisti iz cijelog svijeta. Jedno od takvih rješenja donosimo i na naslovnici ovog broja Vijenca.

Potpora hrvatskih umjetnika

Podršku su, naposljetku, brojnim skupovima pokazali i hrvatski umjetnici, dok je ministrica kulture i medija RH Nina Obuljen Koržinek zajedno s kolegama ministrima kulture, audiovizualnih djelatnosti i medija Europske Unije u francuskom Angersu (7. i 8. ožujka) usvojila Deklaraciju solidarnosti s ukrajinskim narodom. Diljem Hrvatske održane su tribine i razgovori o ukrajinskoj književnosti sa svrhom njezina približavanja domaćoj publici, pjesničke tribine na kojima su domaći pjesnici i pjesnikinje čitali svoja antiratna djela, a na nekima su nastupali i njihovi ukrajinski kolege. Tako je Hrvatski PEN centar 1. ožujka u Galeriji Šira organizirao pjesničko čitanje za mir i u solidarnosti s kolegama i svim ljudima u Ukrajini. Sudjelovali su: Ivan Babić, Tomica Bajsić, Sanja Baković,
Diana Burazer, Lana Derkač Šalat, Tomislav Domović, Ena Katarina Haler, Ivan Herceg, Dražen Katunarić, Miroslav, Kirin, Ksenija Banović, Vanda Mikšić, Evelina Rudan... Sličan program održan je sljedeći dan u Sisku. Na inicijativu sisačkog književnika Denisa Vidovića, pjesnici su se okupili na otvorenoj terasi ispred zgrade Siscia Jazz Cluba oštećene u nedavnom razornom potresu. Zgrada trenutno nije u funkciji, ali povod da se pjesnici okupe upravo ondje bio je u tome što su prije nekoliko godina u Siscia Jazz Clubu nastupili ukrajinski pjesnici Daria Lisenko, Jurij Lisenko, Jevgenija Čuprina i Ivan Semesjuk u sklopu predstavljanja poetske antologije Hrvatski pjesnički huligani tiskane dvojezično, na ukrajinskom i hrvatskom jeziku u Ukrajini (naklada Ljuta sprava).

Uz organizatora Vidovića okupili su se i nastupili pjesnici iz Siska: Sanja Domenuš, Renata Holcer, Tihana Petrac Matijević, Đurđica Vuković, Siniša Vidović, Salih Kulović, Željko Maljevac, Ratko Bjelčić, Branko Tompić i Siniša Matasović, zatim Petrinjka Ines Kosturin, iz Lipovljana Željka Uhitil, iz Zagreba Tatjana Kadoić Grmuša i Željko Grmuša, a pročitana je i pjesma Jasne Lacković iz Sunje. Sudionike skupa posebno je dirnulo obraćanje i čitanje vlastite poezije mlade ukrajinsko-hrvatske pjesnikinje Darije Lisenko, koja se okupljenima javila iz Nizozemske telefonski putem internetske veze, gdje je našla privremeno utočište od ratnih strahota.

Tribinu pak Slava Ukrajini organizira Društvo hrvatskih književnika 10. ožujka u 18 satu u prostorima Društva na Trgu bana Jelačića. Sudjeluju: Zlatko Krilić, predsjednik DHK, Đuro Vidmarović, predsjednik Hrvatsko-ukrajinskog društva, pjesnikinja, kantautorica i etnologinja Lidija Bajuk te Biserka Goleš Glasnović.

Nema sumnje da je kultura i u najcrnjim vremenima most koji će biti najteže srušiti.

* * * * *

Ukrajinska književnost u dva hrvatska časopisa

Čak dva hrvatska književna časopisa posljednje su brojeve posvetila suvremenoj ukrajinskoj književnosti. Prvi je hrvatski časopis za svjetsku književnost Književna smotra Hrvatskog filološkog društva, a drugi međunarodni književni časopisa Alternator, koji u potpuno dvojezičnom izdanju na 330 stranica donosi radove 31 ukrajinskog autora kao i prijevode eminentnih suvremenih hrvatskih književnika i književnica na ukrajinski jezik.

Nakladnik časopisa je Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture. Novi broj predstavljen je u Zagrebu 8. ožujka.