Inspirativan profesor i kulturni djelatnik

U Širokom Brijegu preminuo je 21. veljače Andrija Zeljko, poznati umirovljeni širokobriješki profesor matematike i amaterski glumac, član Matice hrvatske od 1990. i član Predsjedništva Ogranka MH u Širokom Brijegu. U Širokom Brijegu u mnogočemu bio je prvi, poglavito u području kulturnoga rada, svojim je primjerom i profesorskim radom nadahnuo mnoge pripadnike mlađih naraštaja, koji su poslije na njegovim zasadama izgradili sebe i svoje karijere. U lipnju 2019. predstavio je svoju knjigu U ono vrijeme, koja sadrži 22 priče prethodno objavljene u Matičinu časopisu Vitko. Matica hrvatska mu je u prosincu 2021. dodijelila posebno priznanje.

Andrija Zeljko

Iako Akademiju kazališne umjetnosti nikada nije upisao, od glume i ljubavi prema njoj nije mogao odustati. Glumio je u više desetaka filmova i predstava. Prve glumačke priredbe imao je kao niži gimnazijalac u Domu ratne siročadi u Širokom Brijegu. U gimnaziji je neko vrijeme bio zadužen za knjižnicu i tako se rodila njegova ljubav prema književnosti i pisanoj riječi. Prve ozbiljnije dramske komade počeo je davati kao član dramske sekcije ondašnjeg KUD-a Matija Gubec, od kojih je poslije nastalo Amatersko kazalište Didak. 

Prvu cjelovečernju predstavu Teštament dali su 1981. Pripremali su isključivo komedije, najviše naslove poznatog bosanskohercegovačkog i hrvatskog komediografa Fadila Hadžića. S pojedinim predstavama ostvarivali su gostovanja u Hrvatskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Državni lopov, Hamlet u selu Mrduša Donja, Kad je žena nijema, Luda lova, Probudi se, Kato…, samo su neke od uspješnica kojima smo uveseljavali sugrađane i zaljubljenike u kazališnu umjetnost.

Svoj posao profesora matematike shvatio je kao zanimanje, kruh svagdašnji, ali je više volio hrvatski jezik i jezične rasprave. Smatrao je da se svaki intelektualac mora oboružati istinskim znanjem i poznavanjem svoga jezika. To je glavna karakteristika nečije pismenosti.

Andrija se tijekom radnog vijeka bavio i novinarstvom. U dva je navrata bio dopisnik Večernjeg lista, neko vrijeme Oslobođenja i Slobodne Dalmacije, a dvije je godine uređivao glasilo Vrisak. U svim je tim listovima imao redovite rubrike. U časopisu Vitko imao je svoju rubriku u kojoj je pisao o događajima u širokobriješkom kraju. U tekstovima je uvijek nastojao donijeti neku anegdotu koja će nasmijati čitatelja.

Neumornim je društvenim angažmanom dao mnogo svome gradu i uvelike ga za­dužio. Za sav nemjerljivi doprinos, na­ža­lost, nikada nije dobio nikakvo službeno priznanje, koje je itekako zaslužio.