Zašto nam je potreban Zakon o hrvatskom jeziku?

-

Kako znamo za želju da se donese Zakon o hrvatskom jeziku čiji bi tekst Matica hrvatska predložila, donosimo jedan prijedlog, odnosno pitanje koje bi po našem mišljenju trebao regulirati takav zakon. Uvodno bismo podsjetili na povijest, a potom iznijeli prijedlog.

Višestoljetna borba hrvatskog naroda za nacionalnu slobodu i afirmaciju hrvatskog jezika postala je jedan od glavnih elemenata u izgradnji moderne hrvatske nacije. Gotovo prije 180 godine Ivan Kukuljević Sakcinski održao je govor u Hrvatskom saboru (2. svibnja 1843) na hrvatskom jeziku. Do tada su svi govori u Hrvatskom saboru od 13. stoljeća bili na latinskom jeziku. Ivan Kukuljević Sakcinski kaže „Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Talijani, malo Mađari (mi bismo dodali, malo Englezi-Amerikanci), a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa. Mrtvi jezik latinski, a živi mađarski i njemački to su naši tutori. Sada imamo još toliko sile da čvrsto na naše noge stanemo da naš jezik u domovini utvrdimo i vladajućim stavimo.“

Kad je Gundulić postao Englez? / Snimio SANJIN STRUKIĆ /  PIXSELL

Na mjestu stare gradske vijećnice u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu 1833. izgrađeno je prvo zagrebačko kazalište, u kojem je 10. lipnja 1840. izvedena prva predstava na hrvatskom jeziku – Juran i Sofija autora Ivana pl. Kukuljevića. Na povijesnoj sjednici zasjedanja Hrvatskog sabora 23. listopada 1847. u staroj zagrebačkoj zgradi na Markovu trgu hrvatski je jezik proglašen službenim u javnoj uporabi.

Zatiranje hrvatskog jezika
u Titovoj Jugoslaviji

Prvim riječima punim ljubavi, u našem životu, obratila nam se majka. Materinskim smo hrvatskim jezikom progovorili. Uz ostale razloge nastavljena je borba za afirmaciju hrvatskog jezika i za vrijeme Titove Jugoslavije.

Tako je, da podsjetimo, Upravni odbor Matice hrvatske 13. ožujka 1967. usvojio Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika te ju podnio Saboru SRH i Saveznoj skupštini SFRJ, kao i cjelokupnoj javnosti. U Deklaraciji se kaže:

„Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhvaća i pravo svakoga od naših naroda da čuva sve atribute svoga nacionalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu djelatnost. Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu.“

U Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika između ostaloga se kaže da se hrvatski književni jezik potiskuje i dovodi u neravnopravan položaj lokalnog narječja, a uloga jedinstvenoga državnog jezika namijenjena je srpskom književnom jeziku zbog dominantna utjecaja administrativnog središta jugoslavenske države.

Kolektivna ostavka članova Upravnog odbora i Predsjedništva Matice hrvatske dogodila se 20. prosinca 1971. Tako pod pritiskom vlasti prestaje rad Matice hrvatske 11. siječnja 1972, kada su uhićeni mnogi Matičini istaknuti članovi, a arhiv i prostorije Matice preuzima tadašnja milicija.

Ni na Dolcu bez engleskog / Snimio SANJIN STRUKIĆ /  PIXSELL

Obnoviteljska skupština održana je tek nakon gotovo dvadeset godina, 8. prosinca 1990, a za predsjednika je izabran Petar Šegedin.

Danas, kada je Republika Hrvatska samostalna i suverena država, u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo kako je to propisano Ustavom. Pristupanjem Hrvatske Europskoj Uniji 1. srpnja 2013. hrvatski je jezik postao jedan od službenih jezika EU. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 29. studenog 2019. proglasilo je kulturnim dobrom „zlatnu formulu hrvatskog jezika ča – kaj – što“, i uvrstilo ga u Nacionalnu listu nematerijalne baštine.

Načelo nacionalnog suvereniteta jest da čuva sve atribute svoga nacionalnog postojanja. Među atributima presudnu ulogu nosi ime jezika kojim se hrvatski narod služi i da hrvatsko ime bude svepristupno u svim medijima, televiziji, radiju, novinama, bez podilaženja hrvatskim internacionalizmom brojčano većim narodima.

Još je Ivan Kukuljević Sakcinski rekao da su „živi mađarski i njemački jezik naši tutori“. Danas nam se događa da anglizmi dominiraju, nadamo se da neće postati „tutorom“. Svakodnevno čujemo u redovitoj uporabi engleske riječi primjerice: brand (robna marka), break (pauza), chat (čavrljanje), celebrity (poznata osoba), last minute (u posljednji čas), mobbing (zlostavljanje), party (domjenak), shopping (kupnja), da ne nabrajamo više.

Zašto na sportskoj opremi s ponosom ne napišemo Hrvatska

Hrvatska u mnogim sportovima postiže zamjetne rezultate, čime daje velik doprinos afirmaciji Hrvatske u svijetu. Trajni nezaobilazni rezultati nogometaša, tenisača, rukometaša, vaterpolista, veslača… u dugom razdoblju obilježje su Hrvatske i ispunjavaju nas ponosom, budući da hrvatski športaši i ovih dana postižu sjajne rezultate.

Nakon što su crveni i bijeli kvadratići postali prepoznatljiv hrvatski simbol, čime je svakako napravljen veliki korak naprijed u vizualnom identitetu Lijepe naše, mišljenja smo da je javno korištenje pojma Croatia ipak korak unatrag (posebno što se ta latinska riječ uobičajeno čita prema engleskom, kaže prof. Mile Mamić sa Sveučilišta u Zadru).

Hrvatski sportski savezi krovne su organizacije svih sportova u Hrvatskoj i kao takve trebale bi braniti hrvatski jezik. U svijetu globalizacije u kojem oni koji promišljaju o budućnosti žele zaštiti svoje jezike od upada raznoraznih tuđica, posebno onih iz engleskog jezika, u Hrvatskoj imamo obrnutu situaciju. U Hrvatskoj je u suglasju sa hrvatskim standardnim jezikom uobičajeno reći Mađarska, Austrija, Sjedinjene Američke Države i slično, pa iz toga proizlazi da i nas drugi narodi mogu zvati Croatia ili u skladu s njihovim standardnim jezikom, ali mi sami sebe trebamo i moramo zvati Hrvatska (kako to i gledalište na sportskim borilištima kliče).

Možemo postaviti pitanje je li natpis Croatia na opremi naših sportaša degradaciju hrvatskog jezika na svim društvenim razinama, počevši od onih lokalnih do najviših državnih.

Zna se da većina ostalih reprezentacija ime svoje države na dresovima i ostalim dijelovima sportske opreme piše na materinskom jeziku. Tako Njemačka nije Germany nego Deutschland, Poljska nije Poland nego Polska, Estonija nije Estonia nego Esti, Grčka nije Greece nego Hellas. Pitanje je kada bi prosječan Hrvat znao da Finci svoju državu nazivaju Suomi, da to nije vidio na dresovima njihovih nacionalnih selekcija.

Reprezentacija Srbije, koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj 2009, uz natpis latinicom na trenirkama je isticala ime svoje države ispisano ćirilicom.

Zašto Hrvatska, koja je svojim snagama i voljom naroda izborila samostalnost, ponosno ne napiše na svojoj sportskoj opremi Hrvatska, kako to iznimno čine nogometaši. Hrvati iz gledališta navijaju „Hrvatska!, Hrvatska! Hrvatska!“, a na opremi znatnog broja naših sportaša piše Croatia, pa je očigledno da ne postoji suglasje između pojedinih sportskih saveza i gledališta. Naš je prijedlog da se riječ Croatia koristi samo u smislu baštine, a da se koristi riječ Hrvatska gdje god je to potrebno.

Hrvatski jezik u eteru

Isto tako HTV, a i druge televizijske kuće u Hrvatskoj (RTL, Nova TV) prilikom prijenosa sportskih događaja veoma često pišu ime naše reprezentacije CRO ili Croatia, iako bi po našem mišljenju trebali uvijek pisati HRV ili Hrvatska. HRT ima više tisuća zaposlenih i od pretplate građana pristojan prihod. Plaćanjem pretplate građani Republike Hrvatske omogućuju postojanje javnog radio-televizijskog servisa svoje zemlje, a HTV ima prema građanima zakonom precizno definirane obaveze. Znamo da HRT ima više tisuća zaposlenika, među njima i 24 lektora i sedam fonetičara, pa ipak stanje jezika i govora u eteru javnog servisa nije zadovoljavajuće. Dakle, postoji služba koja radi svoj posao ali i televizijski djelatnici koji ne uvažavaju stručne sugestije.

Papa Franjo u svrhu zaštite narodnih jezika napomenuo je da ne podupire mise na latinskom, kako vjera ne bi bila zarobljena u mrtvom jeziku. Dubravka Smajić kaže: „U nebrizi o hrvatskom jeziku prešlo se sve granice podnošljivosti“, u razgovoru s Nevenkom Špoljarić objavljenu u Glasu Slavonije u povodu Dana materinskog jezika. Nives Opačić, jezikoslovka, filologinja i književnica: „Poplava stranih izraza lakše se širi kod ljudi koji pate od sindroma manje vrijednosti. A da je Hrvate briga za pravopis, odavno bi ga naučili.“ Dakle, priznati autoriteti ukazuju na nezadovoljavajuć položaj hrvatskog jezika u javnom prostoru. Matičinu najavu izrade nacrta Zakona o hrvatskom jeziku, koji bi regulirao njegovu javnu uporabu, stoga treba pozdraviti i podržati.