SKUPE ŽUTE MINUTE

„Bilo je u galeriji djece od 16–17 godina, raspravljali su među sobom zašto na slici nema očiju i usta, nema ljepote! Neke djevojke su mi rekle: Nacrtaj oči, ti radiš ovdje! Pitao sam ih jesu li to njihove slike, a one su mi rekle da jesu“, rekao je to policiji ovih dana 63-godišnji Aleksandar Vasiljev, dva mjeseca nakon incidenta. On je 8. prosinca došao na prvi radni dan čuvara u Jeljcinovu centru u Jekaterinburgu, gdje je, među ostalima, bila izložena i slika Ane Aleksandrove Leporske, učenice i suradnice Kazimira Maljeviča. Slika je inače smještena u Moskvi, u Tretjakovskoj galeriji, najvažnijoj zbirci ruske umjetnosti, a nastala je između 1932. i 1934; prikazuje tri figure bez lica – odnosno, bile su bez lica, jer je čuvar kemijskom olovkom s logom Jeljcinova centra, koju je ondje našao, nacrtao dvjema figurama oči.

Ruski Mr. Bean oštetio sliku osiguranu na 1,5 milijuna eura

Iako je ruski Mr. Bean oštetio sliku osiguranu na 1,5 milijuna eura, policija se nije žurila s istragom. S jedne strane, šteta i nije velika jer su oči tek kružići nacrtani bez pritiska na površinu, pa restauracija neće stajati više od 3000 eura; s druge, riječ je vojnom veteranu iz Afganistana i Čečenije koji je iz vojske otpušten zbog ozljede glave, izazvane bliskom eksplozijom bombe – koja je očito ostavila i neku unutarnju štetu. Kustosica Ana Rešetkina rezignirano je konstatirala da je čuvar, do kojeg su došli outsorcingom, zacijelo doživio „neku vrstu žute minute ili pomračenja uma“. Restauraciju će platiti zaštitarska služba koja ga je angažirala, a Vasiljevu prijeti tri mjeseca zatvora.

Toliko je otprilike robije prijetilo Williamu Lloydu koji je u Britanskom muzeju razmrskao u dvije stotine komadića Portlandsku vazu, jedinstveno antičko remek-djelo od kameostakla. Nikad nije otkriveno što je izazvalo njegovu žutu minutu. On je u 15.45 sati 7. veljače 1845, nakon što se opijao čitav tjedan, bacio na vazu, koja je jedna od najvećih atrakcija muzeja, susjednu skulpturu. Zbog pogreške tužiteljstva dobio je relativno malu kaznu – dva mjeseca zatvora ili tri funte kazne, koju je platila nepoznata osoba; istražitelji muzeja otkrili su da mu je pravo ime vjerojatno bilo William Mulcahy, i da je siromašni student koji je napustio Trinity College; vlasnik vaze nije ga tužio jer nije želio da njegova obitelj „pati zbog čina ludosti na koji nisu mogli utjecati“. Vaza je otada tri puta bila lijepljena i rastavljana, a posljednja rekonstrukcija je tako uspješna da se i ne primjećuje da je bila slomljena.

Nije dobro piti prije odlaska u muzej. Pijano je bilo i društvo koje je 2007. provalilo u Musée d’Orsay i probila rupu od 10 cm u Monetovu impresionističkom prikazu mosta Argenteuil. Možda je najslavniji čin vandalizma poduzeo na Duhove 1972. Laszlo Toth, australski geolog rođen u Mađarskoj. On je u bazilici svetog Petra preskočio ogradu kapelice u kojoj se nalazi Michelangelova Pietá, i uz povik „Ja sam Isus Krist!“ čekićem Božjem sinu odvalio lijevu podlakticu, a Djevici Mariji nos i očni kapak; nije bio suđen, nego su ga Talijani smjestili na dvije godine u duševnu bolnicu te potom deportirali u zemlju klokana. Institucionaliziran je bio i Litavac Bronius Maigys koji je 15. lipnja 1985. u Ermitažu bacio sumpornu kiselinu na Rembrandtovu sliku Danaje i još je dvaput prorezao nožem, u intimnom predjelu; restauracija slike počela je odmah, jer ju je valjalo hitno isprati vodom, a trajala je do 1997.

U ustanovi za mentalne bolesnike završio je i bivši vojnik Robert Cambridge, koji je 1987. ušao naoružan u Nacionalnu galeriju u Londonu i iz neposredne blizine pucao u Djevicu s djetetom sa svetom Anom i svetim Ivanom Krstiteljem Leonarda da Vincija, napravivši u crtežu pedalj široku rupu; istražiteljima je rekao da mu je namjera bila pokazati gađenje prema „političkim, društvenim i ekonomskim uvjetima u Britaniji“. Slično se 1974. dogodilo Guernici Pabla Picassa, izloženoj u MoMA-i. Tony Shafrazi, vlasnik umjetničke galerije u New Yorku, bojom u spreju napisao je na njoj LAŽI SVE LAŽI i još dodao UBIJ; to je poslije opisano kao antiratni čin.

Politika često ima prste u uništavanju umjetnina – od sufražetkinje Mary Richardson, koja je 10. ožujka 1914. kuhinjskim nožem razrezala Veneru Diega Velázqueza u Nacionalnoj galeriji u Londonu, u znak potpore političkoj aktivistici Emmeline Pankhurst što je u zatvoru štrajkala glađu, do talibana koji su 2001, nakon marljivih pokušaja dinamitom, topništvom, protutenkovskim minama i raketnim bacačima konačno uspjeli u prah pretvoriti divovske kipove Bude iz 6. stoljeća u dolini Bunyan; najnovija je vijest da nova talibanska vlast sada traži stručnjake koji bi ih restaurirali.

I u Moskvi se jedan kip pokušava vratiti. Tretjakovska galerija ima i odjel sa socrealističkim spomenicima, blizu Krimskog mosta, a ondje je pohranjen i Željezni Feliks, oko kojega se upravo vodi spor. Riječ je o radu Jevgenija Vučetiča, ruskog umjetnika srpskih korijena, koji je portretirao Feliksa Deržinskog, boljševičkog revolucionara, osnivača sovjetske tajne policije i usrdna provoditelja terora. Iz razumljivih razloga njegova je statua 1991. maknuta s Trga Lubjanka, a sada je Komunistička partija skupila 150.000 potpisa Moskovljana da se vrati. Očito da uklanjanje kipa nije umanjilo njegovu vrijednost u srcima ljudi. Sve se vrti oko vrijednosti.

Banksy je 2018. uništenje umjetničkog djela pretvorio u umjetnost – nakon što je njegov rad bio na aukciji prodan za 1,4 milijuna dolara, uključio se rezač i razrezao gotovo cijelu umjetninu; poluuništena slika prodana je prošle godine za 25,4 milijuna. To nažalost nije uspjelo 2012. 26-godišnjem poljskom studentu Włodzimierzu Umaniecu, koji je u Galeriji Tate na jednoj slici Marka Rothka ispisao svoj suludi proglas umjetničkog pokreta žutizma. „Vjerujem da bi, ako netko obnovi Rothkovo djelo i ukloni moj potpis, vrijednost tog djela pala, ali nakon nekoliko godina vrijednost će biti veća zbog onoga što sam učinio“, rekao je Umaniec, uspoređujući se s Marcelom Duchampom, koji je 1917. izložio pisoar, na koji se prethodno potpisao. Nije mu prošlo na sudu, dobio je dvije godine zatvora i globu. Žutizam da, ali žute minute.