Nova pravila za sprečavanje ilegalnih migracija

-

 Migracije su prirodni oblik ljudskog ponašanja, no u posljednjih nekoliko godina dolazi do pojačanih migracijskih valova u Europu, što dovodi do političkih, identitetskih, društvenih i gospodarskih izazova. Postoje mnogi razlozi za migraciju, od sigurnosti, demografije i ljudskih prava do siromaštva i klimatskih promjena. Europska komisija predložila je pakt o migracijama i azilu, kojim se utvrđuju poboljšani i brži postupci u sustavu azila i migracija EU, no izazovi i dalje opstaju. Kako se suočavati s njima? Očekuju li nas novi valovi migranata i kakvi će oni biti? Koja je sigurnosna procjena migracijskih trendova? To su bila pitanja koja su postavljena na drugoj tribini u programu Sučeljavanja u Matici hrvatskoj pod naslovom Sigurnosni aspekti migrantske krize. Na sučeljavanju su sudjelovali Gordan Akrap, stručnjak za informacijske znanosti i Marinko Ogorec, politolog i vojno-sigurnosni stručnjak, dok je raspravom moderirao Vedran Obućina, politolog i teolog, član Odjela za politologiju Matice hrvatske.

Gordan Akrap i Marinko Ogorec dotaknuli su se tema ilegalnih migracija, njihovih financiranja, ali i
klimatskih izbjeglica / Snimio MIRKO CVJETKO

Potkraj prošle godine na granici Litve, Bjelorusije i Poljske našlo se između tri i četiri tisuće ilegalnih migranta. Slično se događalo 2015. na granici Grčke i Turske. Koliko je taj pritisak na europski prostor problematičan s pozicije hibridnih prijetnji, kako možemo sagledavati to stanje iz vida zaštite demokratskih sustava i postoje li danas naučeni mehanizmi iz 2015. kako se suočavati s takvim valovima, pitanje je koje se može razmatrati s pozicije iskustva. Gordan Akrap naglasio je da je najmanji broj „izbjeglica“ stigao iz Sirije, dok su veći dio činili ilegalni migranti iz Afrike te Indijskog potkontinenta. S obzirom da nam stiže proljeće, kada se otvaraju prirodni pravci kretanja ljudi preko rijeka i planina, iskustva iz prethodnih godina su presudna kako bismo se mogli suočiti s asimetričnim nevojnim prijetnjama. Jedna od tih prijetnji, kako napominje Ogorec, jesu endemske bolesti posve strane Europi uz niz drugih poteškoća. Ukoliko se masa ljudi naseli na određenom području, ona neće imati težnju za asimilacijom ili prilagođavanjem zemlji domaćinu. Do kuda to ide, pokazuju i primjeri nekoliko europskih velikih gradova koji imaju četvrti gdje čak ni policija ne može ući kako bi osigurala poštivanje zakonskih standarda. I Akrap i Ogorec upozoravaju kako su se na bjeloruskoj granici migranti koristili za hibridne političke ciljeve. Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko migracijskom je krizom dao uvertiru u političke procese na istoku Europe danas. Takva nevojna taktika ne može biti suočena s vojnim snagama, a ne postoji jedinstveni stav obrane od nje.

Otkuda dolazi novac i koja je svrha migriranja?

Marinko Ogorec postavio je pitanje kako je moguće da ljudi na rubu egzistencije, koji očito dolaze prije svega u Njemačku i Švedsku, nose sa sobom sedam do deset tisuća eura, što bi bilo dovoljno za višegodišnji dobar život u njihovim zemljama. Taj se novac koristi za financiranje organiziranog kriminala krijumčarenja ljudima. Financiranje očito organiziranih migranata više nije nikakva tajna, postoji niz nevladinih organizacija koje to čine, slažu se oba stručnjaka, no obojica su odbila izravno reći tko su ti financijeri i koje su to organizacije, spominjući obavještajnu osjetljivost tih podataka. Ogorec naglašava da ilegalni migranti ne žele dati svoj pravi identitet, a s obzirom na to ne mogu dobiti ni pomoć ili posao u zemlji u koju stižu. Stoga postoji opravdano pitanje s kojim razlogom je ta osoba došla ilegalno u neku zemlju, umjesto da novac bude iskorišten za legalni prelazak granice. Ogorec smatra da se valovi koje smo vidjeli 2015. neće ponoviti, već ćemo se suočiti s novom morfologijom ilegalnog prelaska granice u manjim skupinama.

Akrap je govorio o novom paktu Europske Unije, koji bi uskoro mogao biti izglasan u Europskom parlamentu, a koji bi trebao spriječiti maliciozna djelovanja, ilegalne migracije i zlouporabu gostoprimstva u europskim zemljama, a time i u Hrvatskoj. Pakt definira nova pravila, uključujući nastajanje novih prihvatnih centara gdje će sigurnosni sustavi raditi na utvrđivanju identiteta i podataka potrebnih za donošenje odluka o azilu. Pravo na azil bit će ozbiljno ograničeno i jasno utvrđeno. Taj set pravila primijenit će se i na ilegalne migrante koji već borave na području Europske Unije, a koji nisu regulirali svoj pravni status. Pakt bi trebao spriječiti bilo koju instituciju u sudjelovanju u nezakonitim djelovanjima, što bi moglo ograničiti i rad nekih nevladinih organizacija. Akrap očekuje velike primjedbe i pritiske raznih nevladinih i međunarodnih organizacija protiv pakta, no ne očekuje velike izmjene plana jer je Unija svjesna izazova s kojima se suočava, bez obzira radi li se o budućim migracijama ili onim migrantima koji već borave na tlu EU.

U primjeru Poljske i baltičkih zemalja ojačana je policijska zaštita, a 20 kilometara od granice ostavljen je prazan prostor koji je teško ilegalno proći. To dovodi i do pitanja može li se Hrvatska uspješno zaštititi od ilegalnih migracija u većem broju te koja je snaga i sposobnost hrvatske policije u toj zadaći, odnosno je li naš ulazak u Šengensku zonu djelomično potaknut i tim uspjesima, kao i hrvatskim sudjelovanjem u pomorskoj akciji EU-a Frontex. Akrap smatra da je hrvatska policija u tome iznimno dobro kadrovski i tehnički opremljena, a djeluje na vrlo zahtjevnoj granici, posebice onoj prema Bosni i Hercegovini. Naša su iskustva u dobroj mjeri ishodišta za donošenje novih pravila u EU, a ulaskom u Schengen hrvatska će se odgovornost povećati baš kao što će se tehnički i kadrovski ojačati Frontex na tursko-grčkoj morskoj granici. No neće sve to pasti samo na naša leđa, tvrdi Akrap. Europska Unija sada je složna krenuti u stvaranje sveobuhvatnoga zajedničkog sustava obavještajnog, policijskog, vojnog, sigurnosnog rada. Ogorec podsjeća da će ulaskom u Schengen Hrvatska prebaciti više financijskih sredstava, tehnika i ljudstva na granicu s Bosnom i Hercegovinom, što će osobito pridonijeti zaštiti te naše i europske granice. S druge strane, postoje i politička pitanja koja i Akrap i Ogorec vide u odnosu Sarajeva i Zagreba, a koji hibridno koriste migrante vrlo blizu hrvatske granice (Bihać/Cazin) kao politički pritisak mahom bošnjačkih političkih snaga u susjednoj državi.

Klimatske izbjeglice
– migracija budućnosti

Oba su govornika rekla da su zakonite migracije potrebne kako bi Unija nastavila s održivim razvojem i rastom gospodarstva, što se osobito očituje u zemljama gdje dolazi do pada stanovništva kao što je Hrvatska. S druge strane, nakon događaja iz 2015. došlo je do snažna rasta svih političkih populističkih opcija koje su poticale nesnošljivost prema drugima i drukčijima. Akrap smatra da je to posljedica promjene društvene paradigme. Nekad su se donosile politike koje su sadržavale i sigurnosne sastavnice, no danas sigurnost uvelike utvrđuje kakve politike mogu biti. Moramo pokazati i solidarnost i suosjećanje, ali i da se neće svi problemi i sve nepravde svijeta riješiti s azilom u Europi. Isto tako shvaćamo da je potrebno imati zaštićenu vanjsku europsku granicu, gdje se neće događati stihijske, nekontrolirane migracije, i da je to u konačnici preduvjet svake učinkovite politike migracije i azila. Masovna migrantska kretanja 2015. ukazala su na slabosti trenutne politike azila u EU i pokazale potrebu za reformama postojećeg sustava. S obzirom na veličinu migrantskog priljeva postalo je očito da se države ne mogu same boriti s novonastalim problemima i ideja o zajedničkom sustavu azila sve se više isticala. Destimulacija migracija, smatra Ogorec, najučinkovitiji je način zaštite, ali za to je potreban širok politički dogovor europskih zemalja sa zemljama odakle migranti pristižu, što sa sobom nosi i mnogo financijskih sredstava.

Ono što Europa danas radi po pitanju migracija, bilo legalnih bilo ilegalnih, vjerojatno je tek manji dio izazova koji nas čeka. U pitanju koja je budućnost migracija, posebno zbog klimatskih promjena, i kako se one konkretno mogu sagledavati u Europi i u Hrvatskoj, i Akrap i Ogorec vide niz temeljitih promjena. Naime, klimatske promjene dovode do teškog života u pojedinim dijelovima svijeta, a ponegdje i do potpune nemogućnosti nastavka života. Gubitak čiste vode i plodna tla, ekstremni vremenski uvjeti i opća nesigurnost koja slijedi iz toga tjera već sada ljude na masovne migracije, a s promjenom klimatskih uvjeta i poštivanjem postulata klimatskih izbjeglica golemi valovi migracija zapljusnut će europske zemlje. To će se dogoditi već za naših života, a kao prvi primjeri mogu nam poslužiti otočne države Oceanije i Indijskog oceana, koje će doslovno nestati s podizanjem razine mora.

Rasprava u Matici hrvatskoj nastavljena je s nekoliko pitanja iz publike, kao i konstatacijom da su ta pitanja tek ogrebla površinu teme migracija, s kojom će se svaka država na svijetu morati suočiti na ovaj ili onaj način.