Duplići MA i LU na makedonskom jeziku

Godinama pratim stvaralaštvo književnice i prevoditeljice Ljerke Car Matutinović pa sam među objavljenim zbirkama pjesama, esejima, književnim kritikama, prijevodima istaknutih imena talijanske književnosti pronašla zbirku priča naslovljenu Duplići MA i LU, gdje se autorica obratila dječjoj čitalačkoj publici davne 1988. Knjiga je tiskana u 5000 primjeraka i bila je uvrštena u školsku lektiru. Nakon gotovo triju desetljeća pojavilo se novo izdanje toga romana za djecu u nakladi Funditus iz Zagreba. U knjizi se prikazuje svijet bajkovitih maštarija, svađa i tučnjava iz svakodnevice povezanih s glavnim likovima dvojice petogodišnjih blizanaca, Marka i Luke. U knjizi su nazvani MA i LU kao pokrate vlastitih imena.

Čitajući ovih dvadeset i pet priča otkrila sam da je Ljerka Car Matutinović, obraćajući se djeci, sačuvala dijete u sebi. Stvorila je razumljive, jednostavne, jasne, kratke i vedre priče kao susret svijeta odraslih i djece. Svaki se čovjek s veseljem vraća u djetinjstvo, to je nešto iskonsko, zbog toga se priče Ljerke Car Matutinović čine čarobnima, maštovitim i više nije pitanje da li su istinite – u djetinjstvu sve je istinito.

Izd. Eduka mak, Skopje

Šarena naslovnica knjige, puna događanja, odvodi čitatelje u Zanzibar, Ameriku, u svemir. Susret s likovima poput Dobre Vile, Sunčeve Kćeri, Pahuljica, skidanje Zvijezde Večernjice ili Mjeseca s neba, morske avanture i...

Sve je to razveselilo učenike koji pohađaju nastavu hrvatskoga jezika u Sjevernoj Makedoniji dok su čitali knjigu u originalu. Osmijeh na njihovim licima, užareni obrazi, veliko uzbuđenje i radoznalost – sve me to navelo na pomisao da knjigu prevedem na makedonski jezik kako bih mogla donijeti radost makedonskim mališanima. Pritom me pratila predivna Veberova misao: „Kada bi srce imalo sto vrata, kroz svih sto vrata treba pustiti radost djeci.“ Pronađeni znak djetinjstva, znak duhovnosti kroz koji je stvoreno saznanje života. Tom prigodom sjetih se tuge za djetinjstvom u rodnoj Slavoniji, moga djetinjstva iz daljine, i na riječi J. P. Sartrea: „Čovjeka ne određuje njegovo ponašanje ni ponos; presudno je djetinjstvo.“

Kako mi je bilo pri prijevodu romana za djecu Duplići MA i LU? Nije bilo jednostavno. Prevođenje za mene osobno prije svega znači velik izazov, ali i veliku odgovornost. Mnogo je priručnika iz područja traduktologije (znanosti o prevođenju) koje sam proučavala. Ali ne postoji čarobna formula ni u jednom priručniku koja bi mi pomogla da preslikam tekst iz izvornog u ciljni jezik. Svaki je tekst priča za sebe, svakom od njih prilazite s posebnom pozornošću. To mi je bila misao vodilja – zadržati kvalitetu originalnog teksta u svom prijevodu.

Kao prevoditeljica, međutim, u pisanom tekstu na raspolaganju imala sam samo riječi. Stoga sam prevodeći neprestano pravila izbor, prosuđivala koja će riječ od mnogih pobijediti i biti uporabljena u datom kontekstu. Trudila sam se uhvatiti autoričino stvaralaštvo, to lirsko tkivo, u maštovitim dječjim dijalozima punim humora, a zagrebački žargon i dječje leksičke igre prilagoditi makedonskom čitatelju. Nažalost, ne postoji rječnik u kojem se može naći sve što je potrebno. Čak i s današnjom dostupnošću mnogih online rječnika, glosara i sličnog, često sam imala potrebu surađivati sa svojom imenjakinjom. Da bih bila sigurna u preciznost prijevoda, veliku pomoć i potporu u tumačenju izraza i prilagođavanju dijaloga čitatelju drugoga podneblja i običaja dobivala sam uvijek od autorice.

Realnost prostora i vremena prelivena u fantaziju, tamo gdje živi uzbuđenje i svjetlost, od davnina se zna, od djece je i za djecu. Djeca nisu samo budući odrasli ljudi, nego su i odrasli bivša djeca. U pričama sam otkrila glazbu i zato sam se trudila uhvatiti tu glazbu, taj ritam, kako bi se čitalac oduševio tokom riječi, osjetio taj izraz, senzibilitet i bljesak do dječjih srca, kako bi ih oživio iznova u drugoj zemlji, u drugoj klimi, u drugim dječjim igrama.

U svim poteškoćama uvijek me hrabrila misao: „Ja jednostavno obožavam prevođenje – to je kao da jedan otvara usta, a čujete glas nekog drugog“ (Iris Murdoch) i prijevod je doživio objavu u nakladi Eduka Mak iz Skopja. Knjiga Duplići MA i LU (Bliznacite MA i LU) promovirana je na skopskom sajmu knjige uz poštivanje zdravstvenih uputa zbog korone na kojoj su bili hrvatska veleposlanica Nives Tiganj sa svojim suradnicima iz Veleposlanstva RH u RSM, velik broj književnika, medija i članova Zajednice Hrvata u Makedoniji. Makedonski prijevod izvanredno je dobro prihvaćen, velik broj primjeraka prodan je već na promociji, a dostupan je u knjižnicama i školama u Skopju i većim makedonskim gradovima.