Čelična lady hrvatskog izdavaštva

Jelena Hekman, jedna od najutjecajnijih urednica u hrvatskom izdavaštvu, umrla je 16. veljače u 78. godini. Kao dugogodišnja glavna urednica nakladništva Matice hrvatske, od 1991. do umirovljenja 2010, pokrenula je i obnovila četrdesetak biblioteka, u kojima je tiskano više stotina knjiga. Istaknimo sabrana djela Williama Shakespearea u prijevodu Mate Matasa, kapitalnu knjigu Viktora Žmegača Od Bacha do Bauhausa, Leksikon suvremene književne i kulturne teorije Vladimira Bitija, Litterarum studia Radoslava Katičića, Slovo iskona Stjepana Damjanovića, udžbenik generacija studenata kroatistike. Knjige iz džepne biblioteke Parnas, koje Matica i danas izdaje, prodavale su se i u deset tisuća primjeraka.

Jelena Hekman u Matici hrvatskoj pokrenula je četrdesetak biblioteka

Prvu pjesmu Tuga Jelena Hekman objavila je 1960. u splitskome listu Mladi klasičar, a uz poeziju pisala je i eseje, književne kritike, prikaze, osvrte i recenzije. U trajnom sjećanju ostaje njezina knjiga razgovora sa Slobodanom Novakom, poznata pod naslovom Digresije. Nakon umirovljenja uredničke bisere nastavljala je objavljivati u vlastitoj nakladničkoj kući Ex libris.

Uredništvo Vijenca i Matica hrvatska svojoj dugovječnoj urednici nakladništva zahvaljuje na svim divnim knjigama kojima nas je darovala. Obitelji upućujemo iskrene izraze sućuti.

U povodu vijesti o smrti Jelene Hekman, koju smo primili neposredno prije slanja ovog broja u tisak, donosimo izjavu njezina bliskog suradnika u Vijencu Zlatka Vidačkovića.

„Odlazak Jelene Hekman veliki je gubitak za hrvatsko nakladništvo, kojem je ona posvetila cijeli život, i velika tuga za sve nas koji smo s njom surađivali. Napravila je mnogo za Maticu hrvatsku i za hrvatsku knjigu uopće – od proze i poezije do znanstvenih knjiga i publicistike teško je naći područje u kojem nije prepoznala ono kvalitetno i to objavila u svojem uredništvu.

Kao pomoćnik glavnog urednika Vijenca s njom sam radio cijelo desetljeće, od 1999. do 2008. Ona je bila spona između Predsjedništva Matice hrvatske i uredništva Vijenca – tadašnji glavni urednik Mladen Kuzmanović (a nakon njega Ivica Matičević) svaki bi radni dan nakon uredničkih poslova odlazio kod Jelene Hekman na duge razgovore i dogovore. Poseban je plod te suradnje biblioteka Vijenac, u kojoj je objavljeno izvrsnih dvadeset knjiga Vijenčevih kolumnista i kritičara, kao što su Čuvari vremena Mladena Kuzmanovića, Déja-vu Ante Peterlića, Dnevnik prolaznika Ive Šimata Banova, Iza riječi Nives Opačić, Izazovi prostora Vinka Penezića, Knjiški moljac Pavla Pavličića, Lijepa naša književnost Mirka Tomasovića, Moje motrište Ante Stamaća, Prepoznavanje arhitekture Tomislava Premerla, Prvo lice jednine Dalibora Brozovića, Ptica mojega jezika Željke Čorak i Stilske vježbe Pere Kvrgića.
Njezina posebna strast bili su temati Vijenca, koje je osobno poticala i koordinirala, a poslije i ukoričila u knjigama u nakladi Matice hrvatske. Tako su objavljeni AFCO: Amerikanska jahta u splitskoj luci, Hrvatska književna kritika, Jezik na križu – križ na jeziku (Lektori i jezična kultura i Rasprava o pravopisnim pravilima) te regionalni prilozi Osijek 1999. i Split 1999, kojima se razbijala zagrebocentričnost praćenja kulturnih zbivanja.
U Vijencu smo je zvali Big Mama, bila je ne samo velika urednica nego i velika osoba. Uvijek spremna saslušati, uputiti, pomoći. Odlučna, energična, ali i osjećajna kad je trebalo. Neka joj je vječna slava“, izjavio je za Vijenac Zlatko Vidačković.