Toyen – ponovno otkriće zaboravljene nadrealističke slikarice

Kada je u rujnu prošle godine otvorena izložba u Hamburger Kunsthalle, njemački mediji Toyen su najavljivali ne samo kao najoriginalniju i najistaknutiju češku umjetnicu nego i kao jednu od najvažnijih europskih i svjetskih umjetnica 20. stoljeća. Izložba na kojoj je predstavljeno 370 njezinih odličnih radova te iznimno zanimljiva popratna dokumentacija kao i opsežan katalog-monografija s nizom relevantnih tekstova čeških, njemačkih i francuskih autora potvrdili su da je doista riječ o fantastičnoj slikarici i iznimnoj umjetničkoj ličnosti. Suočeni s njezinom burnom, kako povijesnim tako i privatnim događajima ispunjenom biografijom, te brojnim, vizualno snažnim radovima, mnogi su se pitali kako je moguće da je sve do danas ostala nepoznata umjetnica koja je živjela i stvarala u središtima europskih avangardi i koja je iza sebe ostavila tako bogat opus. Naime, izložba koju su zajednički organizirali muzeji iz Praga, Hamburga i Pariza prva je retrospektiva posvećena njezinu sveukupnom stvaralaštvu, koje je trajalo punih šezdeset godina tijekom kojih je tek dotaknula ili snažno obilježila vodeće umjetničke pravce 20. stoljeća. Ipak, najvažniji je njezin doprinos slikarstvu nadrealizma, koje je „obogatila originalnom poetskom inspirativnosti kao i specifičnim tehničkim rješenjima“ (Nezval) te ju danas svrstavaju uz velikane poput Maxa Ernsta, Yvesa Tanguyja i Salvadora Dalija.

Iz poetsko-grafičkog izdanja Bunar u kuli, 1967.

Toyen je rođena kao Marie Čerminová 21. rujna 1902. u Pragu, a roditeljski dom napušta već sa šesnaest godina, iznajmljuje stan i zapošljava se u tvornici da bi istodobno pohađala Školu za primijenjenu umjetnost. Već tada, vrlo mlada, pripada anarhističkim i komunističkim praškim krugovima. Čehoslovačka je tih godina slovila kao „raj za moderne žene“ zahvaljujući uvođenju prava glasa 1920. i otvorenom javnom diskursu o seksualnosti kao preduvjetu stvaranja modernog identiteta. U takvoj društvenoj klimi Marie odabire novo, rodno neutralno ime – Toyen, skraćeno od francuske riječi citoyen, manifestirajući na taj način svoj umjetnički i politički stav.

Putovanje u Dalmaciju i novi umjetnički pravac

Važan je podatak iz njezine biografije putovanje u Dalmaciju, na Korčulu i u Dubrovnik 1922, gdje upoznaje češkog slikara Jindřicha Štyrskog, s kojim će usko surađivati sve do njegove smrti 1942. Zajedno sa Štyrskim učlanjuje se 1923. u Umjetnički savez Devětsil, koji je djelovao od 1920. do 1931. okupljajući najistaknutije predstavnike češke avangarde na području slikarstva, kiparstva, poezije i arhitekture. Devětsil je odigrao vodeću ulogu u češkoj umjetnosti početkom dvadesetog stoljeća „zbog povezanosti s međunarodnom avangardom i zbog kvalitete, raznovrsnosti i dosljedno provedena modernog shvaćanja stvaralaštva“ (F. Šmejkal). Od 1925. do 1929. živi u Parizu, gdje sa Štyrskim osniva novi umjetnički pravac – artificijelizam.

Po povratku u Prag s prijateljima otvara modni atelijer u kojem eksperimentira s tehnikama i načinima bojenja tekstila, a pored toga nastavlja sa slikanjem i ilustriranjem knjiga aktivno sudjelujući na brojnim izložbama i putujući po Europi. Godine 1934. sudjeluje u osnivanju Grupe nadrealista u Češkoj, a na njihov poziv u Prag dolaze André Breton i Paul Eluard da bi održali niz predavanja. Za vrijeme njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu Toyen i Štyrskom je zabranjeno izlaganje, a Grupi nadrealista tiskanje publikacija. U kupaonici Toyen skriva progonjenoga židovskog pjesnika Jindřicha Heislera, s kojim 1947. odlazi u Pariz i priključuje se Bretonu, s kojim će dijeliti dugogodišnje prijateljstvo i privrženost nadrealističkom pokretu. Umire u Parizu 9. studenog 1980. ne doživjevši pravu valorizaciju svog opusa.

Radovan Ivšić – jedno od izloženih djela

Toyen je u Bretonovu krugu upoznala i pjesnika Radovana Ivšića i filozofkinju i pjesnikinju Annie Le Brun, s kojima je dugi niz godina surađivala na realizaciji poetsko-grafičkih izdanja, kao npr. Bunar u kuli – Ostaci snova, 1967, s Ivšićevim tekstom i njezinih dvanaest crteža tušem. Bunar u kuli objavljen je u dvjema verzijama, jeftinijoj, s tipografski reproduciranim crtežima, i drugoj, numeriranoj, u zaštitnoj kutiji-objektu s originalnim grafikama koje je Toyen ručno obojila. Ivšić je napisao pjesmu kao uvod u autorsku knjigu njezinih kolaža Vis-a vis i streljanje, a od 1972. zajednički su izdavali niz knjižica pod naslovom Kolekcija S (surrealiste) koje su spojene trebale sačinjavati neku vrst „rasprsnute revije“. S velikim uspjehom objavljivali su i knjige većeg formata. Ivšić je posebno cijenio kolaže koje je izradila kao maske za njegovu dramu Kralj Gordogan 1976. i koje su po Ivšiću značile „invenciju koja će ostati značajan datum u povijesti kolaža, jer je Toyen, upotrebljavajući najsuvremenije elemente, znala na taj način obnoviti umjetnost portreta“. Toyen je ilustrirala i nekoliko pjesničkih knjiga Anni Le Brun – Smjesta, Vrlo blizu, nomadi i Prstenjak mjeseca 1967.

Annie Le Brun i Radovan Ivšić nastavili su promovirati Toyen, kako u Francuskoj tako i u Hrvatskoj, te je na njihovu inicijativu u Galeriji Klovićevi dvori 2002. organizirana velika izložba – Toyen 1902–1980.

Annie Le Brun je i jedna od tri kustosice koje su koncipirale europsku retrospektivu – uz nju to su bile i dvije povjesničarke umjetnosti, Annabelle Görgen-Lammers iz Hamburga i Anna Pravdová iz Praga. Pored njihovih tekstova, u monografiji tiskanoj na četiri jezika – njemačkom, češkom, francuskom i engleskom – objavljeni su i tekstovi drugih istraživača kao i pjesme, pisma i tekstovi umjetničinih suvremenika i prijatelja – između ostalih Paula Eluarda, Yvesa Tanguya, Karela Teigea, Andréa Bretona, Vitězlava Nezvala i Radovana Ivšića. Izložba kronološki prati sve faze stvaralaštva i medije u kojima je Toyen realizirala svoje radove – slikarstvo, grafiku, crtež, kolaž.

Velik doprinos nadrealizmu i ilustriranju knjiga

Slikarski opus započinje intimističko-realističkim dalmatinskim pejzažima nastalim oko 1920, a od 1923. Toyen sudjeluje kao članica grupe Devětsil na Bazaru moderne umjetnosti u Pragu s nekoliko slika purističke orijentacije. Oko 1925. slijedi kratko razdoblje primitivizma s motivima iz cirkusa, pučkih sajmova, karnevala i narodne umjetnosti, a potom radi niz geometrijsko-kubističkih slika s kojima sudjeluje na izložbi u Parizu. Radove iz faze artificijelizma Anna Pravdová označuje kao prijelaz između apstrakcije i nadrealizma. Prema Karelu Srpu riječ je o „pokušaju prekoračivanja svakodnevne realnosti, spoju percepcije stvarnog svijeta i osjećaja“. Toyen tih godina sve više eksperimentira sa slikarskim tehnikama pod utjecajem Maxa Ernsta i Yvesa Tanguya, a posebice Mana Raya te primjenjuje šablone i tehnike prskanja i prolijevanja boje. Pritom se šarene geometrijske plohe lirsko-apstraktnog predznaka sve više rastaču u enformelne stukture.

Iz poetsko-grafičkog izdanja Bunar u kuli, 1967.

Kao prvi nastup Toyen u sklopu nadrealističkih tendencija u Češkoj navodi se sudjelovanje na međunarodnoj izložbi Poezija 1932. u Pragu, gdje izlaže pored Arpa, Dalija, Kleea, Ernsta, Miróa, De Chirica. Od 1938. redovito izlaže na izložbama nadrealista, a sudjelovala je i kao autorica jednog od „oltara“ na slavnoj Izložbi 1946. u Galeriji Maeght u Parizu, čiji su koncept osmislili Breton i Duchamp.

Njezino nadrealističko slikarstvo poetično je i provokativno te trajno oscilira između realnosti i imaginacije, između zavodnički lijepa te mračnog i odbojnog i snažno djeluje na promatrača. Problematizirajući nekoliko glavnih tema poput snova, erotike, prirode ili rata Toyen je stvorila neke nove svjetove u kojima je trajan proces promjena, transformacije i destabilizacije oblika. Tako ona u promatrača ostvaruje ne samo vizualni i taktilni doživljaj nego i duševni i duhovni poticaj. Njezini subverzivni iluzionistički prostori ispunjeni su nestvarnim pejzažima preuzetima ne iz stvarnoga svijeta nego iz naših „unutarnjih modela“ (Breton).

Na kraju treba spomenuti da se Toyen bavila i kazališnom scenografijom, a posebno je važan njezin doprinos nadrealizmu na području oblikovanja i ilustriranja knjiga – za života je naime oblikovala ili ilustrirala čak 570 knjiga, brišući granice između visoke i primijenjene umjetnosti.