Što je hrvatska filozofija?

-

Institut za filozofiju tradicionalno u prosincu održava svoj godišnji znanstveni simpozij. Ovogodišnja tema simpozija bila je Hrvatska filozofija: nove teme i interpretacije. Simpozij je bio podijeljen u dva dijela: jedan se dio sastojao od izlaganja o hrvatskim filozofima i filozofkinjama od Antuna Mede do Gordane Bosanac i suvremenih filozofa u Rijeci, općenitijega uvodnog predavanja o pitanju identiteta i kontinuiteta hrvatske filozofije te zaključnog predavanja o produktivnosti hrvatskih filozofa.

Franjo Marković jedan je od začetnika istraživanja hrvatske filozofije / Izvor Wikipedija

Drugi dio skupa bio je okrugli stol pod naslovom Što je to hrvatska filozofija? na kojem su sudjelovali Boran Berčić, Pavel Gregorić, Tvrtko Jakovina, Kristijan Krkač i Bojan Marotti, uz tekst Mihaele Girardi-Karšulin, a sve je moderirao Luka Boršić. Taj poseban dio znanstvenog skupa motiviran je teškoćama u vezi s pitanjem koje se vuče još od poznatoga govora koji je Franjo Marković održao 1881. pod naslovom Filosofijske struke pisci hrvatskoga roda s onkraj Velebita u stoljećih XV. do XVIII. Zbog specifične hrvatske povijesti, odnosno administrativne podijeljenosti na različite države, zbog raznolikosti jezika na kojima su hrvatski filozofi stvarali – od latinskog, talijanskog, njemačkog, ilirskog, hrvatskog do suvremenih objava na engleskom i drugim svjetskim jezicima – zbog specifičnih problema nacionalnog identiteta i samoodređenja pojedinih filozofa, osobito je teško dati odgovor na pitanja kao što su: što je hrvatska filozofija, postoji li neka specifična hrvatska filozofska tradicija, što znači nazvati nekog, osobito renesansnog filozofa hrvatskim filozofom. Svrha znanstvenog simpozija i okruglog stola bila je barem pokušati odgovoriti na ta pitanja. No postavlja se i pitanje koliko smo odmaknuli u zadaćama koje je prije gotovo stotinu i pedeset godina postavio Franjo Marković: određivanje toga tko su hrvatski filozofi, sastavljanje njihova popisa i djela, skupljanje njihove građe te prevođenje njihovih djela na suvremeni hrvatski jezik.

Okrugli stol ponudio je u dvosatnom konstruktivnom razgovoru nekoliko ideja. Prvo, po uzoru na suvremenu historiografiju, dobro bi bilo hrvatsku filozofiju i njezinu povijest promatrati što inkluzivnije pa korpus hrvatskih filozofa i filozofkinja promatrati u što širem povijesnom i kulturološkom kontekstu. Nadalje, ne bi trebalo ustrajavati na ustaljivanju nekog čvrsto definirana hrvatskoga filozofskog nazivlja, već prepustiti pojedinim filozofima da razvijaju i njeguju svoj specifični izričaj. Naposljetku, jedan od ključnih momenata jest promocija hrvatske filozofije na međunarodnoj sceni, što se odnosi ne samo na objavljivanje radova o hrvatskoj filozofiji na svjetskim jezicima nego i na samu prisutnost hrvatskih filozofa i filozofkinja u međunarodnom znanstvenom prostoru.

Na simpoziju se iskristaliziralo da je upravo Institut za filozofiju središnja institucija koja ne samo da ima najveći broj radova po zaposleniku u Hrvatskoj nego i institucija kojoj je trajna zadaća istraživanje, objavljivanje i prevođenje hrvatske filozofske baštine. Nedugo nakon osnutka 1967. Institut je pokrenuo različite znanstvenoistraživačke projekte o hrvatskoj filozofskoj baštini i povijesti hrvatske filozofije. Od 1969. do 1979. provodi se jedinstveni projekt Hrvatska filozofska baština, od 1980. do 1985. Povijest filozofije u Hrvata, a od 1986. na Institutu se provodilo dvadesetak projekata u vezi s hrvatskom filozofijom, njezinom povijesti i baštinom. Godine 1975. pokrenut je časopis Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, koji bez prekida izlazi do današnjeg dana i koji je u potpunosti posvećen temama iz hrvatske filozofije. U okrilju Instituta za filozofiju istražen je velik broj hrvatskih filozofa: Nikola Vitov Gučetić, Frane Petrić, Antun Medo, Miho Monaldi, Benedikt Benković, Andrija Dorotić, Pavao Skalić, Federik Grisogono, Juraj Dubrovčanin, Ruđer Bošković, Antun Petrić, Franjo Marković, Vladimir Dvorniković, Pavao Vuk-Pavlović i dr.

Osobito su vrijedni i važni prijevodi hrvatskih filozofa koji su pisali na latinskom jeziku. Riječ je o prijevodu Petrićevih djela Nova sveopća filozofija i Peripatetičke rasprave, zatim Grisogonova Astronomskog zrcala, Skalićeva Epistemona, Boškovićeve Teorije prirodne filozofije, Vrančićeve Nove logike, i mnogih drugih djela. U kontekstu prevođenja valja spomenuti i trosveščanu ediciju Hrvatska filozofija od 12. do 19. stoljeća: izbor iz djelā na latinskome objavljenu 2015. Posebno mjesto na Institutu za filozofiju zauzima istraživanje hrvatske renesansne filozofije. Objavljene su i monografije o renesansnim filozofima Benediktu Benkoviću, Frani Petriću, Antunu Medi i Mihu Monaldiju. U novije vrijeme znanstvenici s Instituta pokazuju sve više interesa za hrvatsku filozofiju u 19. i 20. stoljeću, što se potvrdilo i izborom tema na simpoziju.

Poseban interes Instituta za filozofiju istraživanje je hrvatskih filozofkinja, kojima dosad nije pridana potrebna pozornost. Na simpoziju održana su dva izlaganja o hrvatskim filozofkinjama: o Maruši Gundulić i Gordani Bosanac. Kako bi hrvatski filozofi i filozofkinje bili što pristupačniji zainteresiranim istraživačima i pojedincima, Institut za filozofiju pokrenuo je dva digitalna projekta. Prvi je Digitalna baština, što uz biobibliografske podatke donosi i digitalizirane tekstove obrađenih filozofa. Drugi je projekt Hrvatske filozofkinje, koji jednako kao i projekt Digitalna baština daje pregled hrvatskih filozofkinja i njihovih djela. Na Institutu se izvode i dva projekta o hrvatskoj filozofiji koje financira Hrvatska zaklada za znanost. Riječ je o projektima Hrvatske filozofkinje u europskom kontekstu i Hrvatski renesansni aristotelizam – nova era u mišljenju prošlosti. Osobito važno ima časopis Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, koji uz originalne članke te prikaze knjiga hrvatskih filozofa ili knjiga stranih autora koji pišu o hrvatskoj filozofiji objavljuje i građu, tj. dosad nepoznata ili neobjavljena djela hrvatskih filozofa.