Odlazak iznimnog i samozatajnog umjetnika i intelektualca

Karlo Paliska rođen je 8. listopada 1938. u Presiki kraj Labina. Završio je Grafički odjel na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1958, a diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj ALU u klasi Ive Šebalja 1965. Nakon vjenčanja 1966. seli se u Pulu i zapošljava u Zavodu za urbanizam i komunalne poslove, gdje do umirovljenja 1991. radi na proučavanju, obradi i očuvanju graditeljskog nasljeđa. Osim slikarstvom, bavio se i fotografijom. Izlagao je na tridesetak samostalnih i više od 250 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za svoja djela dobio je desetak domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Bio je član Labinskih ateliera, HDLU Istre te Ogranka Matice hrvatske u Puli. Život je najvećim dijelom proveo u Puli u okrilju obiteljskoga doma i svojeg slikarstva – kao dvaju sigurnih i stalnih utočišta.

Karlo Paliska

Krajolik i čovjek

Od kada je polovinom 60-ih prošloga stoljeća stupio na likovnu scenu, Karlo Paliska sljedećih je gotovo šezdeset godina posvetio slikarstvu. Cijeneći i klasično i moderno, no uvijek usmjeren naprijed i otvoren novom, Karlo Paliska snagom umjetničke imaginacije i inteligencije te intelektualne znatiželje ustrajno će, neumorno, intenzivno, samozatajno i strastveno graditi, a istovremeno samokritički nesmiljeno propitivati i uvijek iznova i dalje nadograđivati i usavršavati svoje crtačko i slikarsko umijeće do virtuoznosti te ostvariti kvantitativno impozantan i kvalitativno izniman umjetnički opus kojim je zavrijedio mjesto među najboljim suvremenim slikarima.

Istarski krajolik, 1997.

Karlo Paliska, samozatajan i introvertiran, no, kako ga opisuje njegova supruga (također akademska slikarica i profesorica emerita Vera Kos Paliska): „… umjetnost živi punim bićem, grozničavo, kao da nema vremena za sve misli i ideje koje vriju u njegovoj introvertnoj prirodi, a želi ih podariti svijetu kroz crteže i slike.“ Iako znatno prisutniji iza platna i u osami svojeg atelijera ili doma, slikar Paliska istovremeno je vrlo intenzivno i duboko registrirao i proživljavao sve manifestacije svakodnevlja i zbilje; kako one prožete ljubavlju i ljepotom, tako podjednako i sve one banalnosti i gluposti, a nerijetko i brutalnosti ili tragedije što ih je druga polovina 20. stoljeća obilato i uporno podastirala. Kao umjetnik i intelektualac primarno mediteranskoga mentaliteta, senzibiliteta i humaniteta, prema svemu je bio umjetnički i intelektualno otvoren, a uz osobit, vrlo uosobljen i snažan ekspresivni crtački i slikarski nerv jakoga psihičkog i kritičkog naboja, Paliska je svim tim vanjskim poticajima pristupao poput kakva ronioca ili rudara ili pak Ikara te nastojao svaki problem, svaku temu, svaki motiv sagledati u cijelosti, u punini i uvijek iz drukčijih, neočekivanih, beskompromisnih i novih vizura. Stoga njegove slike, grafike, crteži i fotografije nastaju i rastu kroz problemsko-tematske i motivske cikluse sve dok se problem i motiv u potpunosti ne propita, ne analizira i razloži, za Palisku karakteristično – poigravajući se granicama figurativnog i apstraktnog. Kako je sam više puta isticao: „Moje slikarstvo ima smisla dok postavlja pitanja.“

Rukopis, 2019.

Dva su osnovna motiva, dvije velike teme (problema) Karla Paliske, koji se u različitim oblicima i varijantama provlače kroz cijeli njegov opus: krajolik i čovjek. Kada je riječ o krajolicima, to su ponajčešće najrazličitije vizure i ciklusi istarskoga – zavičajnoga i uzmorskoga krajolika i njima pristupa više emocionalno; ili pak nerijetko futuristički i distopistički krajolici tehničke civilizacije u koje onda često smješta otuđena i izmanipulirana čovjeka – kao svojevrstan spoj prema svojem drugom velikom motivu – čovjeku, kojemu pristupa ponajprije racionalno s psihološkim, ironijskim ili grotesknim podtekstom. Paliskin Čovjek bitno je određen ekspresivnim izrazom – žestokim, odvažnim i često grubim potezima i nanosima boja, bez dotjerivanja. Njegov snažan crtež, koji je kompozicijska osnovica i nositelj arhitektonike slike, na granici je apstraktnoga. Oblici i figure reducirani su, svedeni samo na bitno – gotovo do granice znaka ili neke banalizirane metafore, ali jakog psihološkog naboja, čemu bitno pridonose i boje. Slikar se poigrava tonskim i kolorističkim izrazom istovremeno.

Utjeha umjetnosti

Među najvažnije cikluse Karla Paliske ubrajaju se (kronološki): Brjegovi, Ptice, Aktovi, Slikar, Izdomnici, Skloništa, Kronike, Interijeri, Projekti, Znameni, Futuristički motivi, Fragmenti. Gdjegdje i gdjekad prevladava figuracija, a u ponekim ciklusima jednako snažno i analitički zalazi u apstrakciju i istraživanje čistog likovnog teksta.

Govoriti o Karlu Paliski i njegovu slikarstvu ipak znači govoriti o konceptu klasična umjetnika najviših estetskih prohtjeva te samosvojna, slojevita i višestruko kodirana likovnog teksta. Karlo Paliska je samozatajan, beskompromisan i istinski umjetnik koji je duboko i seriozno promišljao pojavnosti ovoga postmodernog simulakruma i čovjeka – te beskrajno nesretne, izgubljene i otuđene zvijeri, u njemu. Cjelina je objekcije konačno strašna i neutješna. Jedina se utjeha možda još može potražiti u umjetnosti, a i ona uzmiče.

Karlo Paliska izlagao je do sama kraja. Posljednja izložba na kojoj je sudjelovao ovogodišnja je izložba HDLU Istre i još je otvorena. Grad Pula i HDLU Istre 2019. najavili su veliku retrospektivnu izložbu znamenitog slikara, no prvo se ispriječila pandemija, a onda, nažalost, i smrt. Ipak, ta retrospektiva trebala bi se, kako je nedavno najavljeno, postaviti tijekom svibnja ove godine.

Na poticaj galerije Alvona iz Labina i kolege slikara Vinka Šaine, 2000. tiskana je monografija Karlo Paliska, autor je teksta i izbora djela kritičar Berislav Valušek, a izdavač Art studio Azinović.

O Karlu Paliski pisali su mnogi eminentni likovni kritičari, povjesničari umjetnosti, književnici, slikari i novinari: Vanda Ekl, Vladimir Maleković, Tulio Vorano, Tonko Maroević, Milan Zinaić, Darko Glavan, Gorka Ostojić Cvajner, Mladen Lucić, Leonida Kovač, Tatjana Arambašin Slišković, Danijel Načinović, Josip Škunca, Daniel Mikulaco, Vasilije Jordan, Martin Bizjak, Vera Kos-Paliska, Ivan Obrovac, Sandra Zloić…

Dragi Karlo,

hvala ti za sve.

Svijetli i laki bili ti puti nebeski!