Koreografski biser

Balet riječkoga HNK-a Ivana pl. Zajca, premijerom naslova Mediteranska trilogija, u koreografiji Di Palma – Kolar – Portugal, pokazao je da je sada zaista brend riječkog kazališta. Ansambl i solisti vidljivo su profesionalno napredovali pod vodstvom ravnateljice baleta Maše Kolar.

Zanimljiv je bio izbor glazbe na koju su se vezale koreografije. Prvi dio izvedbe pripao je glazbi baleta Igora Stravinskog i Giovannija Battiste Pergolesija Pulcinella. Stravinski je 1919. napisao to scensko djelo u kojem je upotrijebio brojne odlomke iz Pergolesijevih skladbi, tako što ih je harmonijski i instrumentalno obogatio u granicama njihova stilskog okvira. Efektna, šarena scenografija Petre Dančević Pavičić s osvijetljenim visećim balonima u raznim bojama i visokim bijelim stupovima odvojenim izražajnim promjenama rasvjete daju suvremenu sliku renesansnog vremena u kojem se odvija radnja oslonjena na talijansku komediju dell’ arte, a lijepi kostimi plesača i plesačica izvrsno se uklapaju u takvu okolinu. Neoklasična koreografija Giovannija Di Palme precizno je izrađena, scena je u neprekidnom gibanju, a izvođači su sjajno usklađenih pokreta, u kojima su balerine na špicama elegantne, a baletani robusni. Klasična priča o ljubavi i ljubomori izvrsno se ogleda u paralelizmu koreografije pokreta i glazbe, kao i u mimičkoj igri na tekst koji izvode pjevači.

Poslijepodne jednog fauna oduševilo je publiku  / Snimila Fanni Tutek Hajnal

U drugom dijelu baletne večeri uslijedilo je Poslijepodne jednog fauna Claudea Debussyja u koreografiji Maše Kolar. Debussy je istražujući harmonijske i zvukovne boje impresionizma stvorio individualni stil koji je bilo nemoguće oponašati. Orkestru je Debussy posvetio više skladbi, a na prvom je mjestu upravo Poslijepodne jednog fauna (1892–1894), ekloga sunčanog poslijepodneva u kojem se faun, prebirući na fruli, predao sanjarenju, sjećajući se kako je jednom oteo dvije nimfe. To je glazba otvorenog prostora, tople atmosfere koja odiše lakoćom i prozračnosti, kao i senzualnošću. Maša Kolar pronašla je začudnu sliku fauna, narcisoidnog lika zatvorena u obruču, izolirana i posvećena samo sebi, svojoj ljepoti i autoerotici kojega ne privlači ni ples nimfe Ksenije Krutove , koja mu se želi podati. Solist Michele Pastorini koreografski je povezan s obručem, u kojem funkcionira kao da je dio njega, u kojem se okreće po pozornici, diveći se samome sebi i erotskom pozivu svoga tijela, dok ga nimfa izaziva pretačući svoje tijelo po rubu obruča i dozivajući ga izazovnim senzualnim plesom. Prizor kao da odražava našu današnjicu u kojoj smo postali dostatni sami sebi, ogledajući se u svakodnevnim selfijima i izbjegavajući prisne dodire među ljudima, zatvoreni u snovima i izoliranim svjetovima. Bio je to koreografski biser večeri, vizualno dojmljiv, emotivno i osjetilno opipljiv i vrhunski plesno izrađen, što je publika nagrađivala dugotrajnim pljeskom.

Za kraj Trilogije, još jedna efektna koreografija Filipea Portugala na glazbu Debussyjeva suvremenika Mauricea Ravela Španjolska rapsodija. Ravel, kao jedan od najvećih majstora suvremenog orkestra, za koji je osmišljavao ukrasne zvukovne efekte, rafinirane i duhovite, izrazito su uočljivi upravo u Španjolskoj rapsodiji. Orkestracijom skladatelj ostvaruje posebne ugođaje koji se odražavaju na opće raspoloženje što uz bogatstvo ritamskog tkiva preplavljuje i čini šaroliku priču na pozornici. Ravelova je glazba koreografa Filipea Portugala nadahnula da plesače usmjeri na emotivnu, erotsku, vruću mediteransku sliku nekog neodređenog mjesta u kojemu se plesači predaju ritmu i harmoniji glazbe i njezinu intenzitetu, kreirajući neobične slike plesnih parova, na prednjem dijelu pozornice i onom stražnjem, koji se naziru kroz tamne prozirne zastore. Balerine u crvenim haljinama pripijenim uz tijelo, na špicama, u senzibilnim okretima, skokovima, zahtjevnih plesnih figura na rukama baletana i zajednički ritam svih izvođača podcrtao je i dizajn svjetla Saše Fistrića, zatamnjen, toplih boja zalaska sunca prije noćne tame.

Mediteranska trilogija, u kojoj je središnje mjesto zauzela vrhunska koreografija i izvedba Poslijepodneva jednog fauna, oduševila je riječku publiku.