Jesmo li spremni za euro?

 -

Nešto manje od godinu dana dijeli nas od uvođenja eura kao valute. Još je mnogo nejasnoća u vezi s tom temom, a postavlja se i pitanje kako će se taj čin odraziti na trenutnu situaciju u Hrvatskoj uz inflaciju. O tome su na prvoj u nizu tribina Sučeljavanja u Matici hrvatskoj pod naslovom Euro – da ili ne? raspravljali Drago Jakovčević i Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Mladen Vedriš s Effectus poduzetničkih studija, Damir Zorić, potpredsjednik MH i predsjednik HUP-a, uz moderiranje Ivice Nuića, gospodarskoga tajnika Matice hrvatske.

Okupljene je na početku pozdravio predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, koji je u uvodnom govoru istaknuo države članice Europske Unije koje imaju uspješno gospodarstvo s valutom eurom, ali i one bez nje. Pozvao je govornike da na tribini pokušaju dati odgovore na pitanja kako će se uvođenje eura odraziti na naše gospodarstvo, ali i zašto su pojedine države članice EU tako uspješne iako su zadržale vlastitu valutu. Itekako važna tema za Hrvatsku naišla je na dobar odjek u javnosti, te su uz sugovornike prisustvovali i brojni posjetitelji, kao i brojni predstavnici medija.

Bez reformi s eurom samo gubimo suverenost

Domaći gospodarstvenici i vodeći hrvatski ekonomisti nisu suglasni kada je promjena valute u pitanju. Pridruživanjem Uniji u srpnju 2013. Hrvatska je preuzela i niz obaveza, no uvođenje eura u novoj krizi do sada nije provela niti jedna članica EU, stoga se s razlogom postavlja pitanje: Jesmo li spremni za to? Mladen Vedriš pojasnio je da je uvođenje eura svakako dobra vijest, ali pod uvjetom da su za to odrađene pripreme. Osvrnuo se na svrhu i odgovornost države, ekonomske politike i vlade, koje bi trebale osigurati stabilan i trajan gospodarski rast i kvalitetnu zaposlenost. „U ostvarenju tih politika euro će biti alat, a hoće li on za Hrvatsku biti koristan i jednako uspješan kao za druge članicama EU, to ćemo tek vidjeti“, rekao je Vedriš i slikovito dodao: „Ako želite nastupati u Ligi prvaka morate trenirati, morate ojačati“, apostrofiravši da Hrvatska mora obaviti niz reformi kako bi bila konkurentna. „Ukoliko niste konkurentni, onda ste u problemu“, upozorio je Vedriš i naglasio da će Hrvatska morati provesti niz razboritih ekonomskih politika i strukturnih reformi, koje odgađa već dvadeset godina. 

Drago Jakovčević, Ljubo Jurčić, Ivica Nuić, Mladen Vedriš i Damir Zorić  / Snimio Davor Puklavec / PIXSELL

Euro kao valutu dosad je uvelo 19 od 27 članica EU. Sudeći prema dosadašnjem iskustvu pojedinih članica ta strukturna reforma kao posljedicu mogla bi imati i otpuštanje ljudi. Drago Jakovčević ukazao je na to da će Hrvatska „početi gubiti suverenitet uvođenjem eura“, ali i da će se odreći pomoći koju joj pruža monetarna vlast kad uđe u recesiju. „Reforma ima smisla ako se ostvari fiskalna i politička unija. To znači da bi hrvatski javni dug ušao u konsolidirani javni dug Europske Unije, tek onda bismo bili sigurni kad padamo da će nam netko pružiti ruku.“ Kapitalizam u kojem živimo ima endemski ugrađene cikluse. Kad je država u recesiji, pitanje je tko će financirati njezin proračunski deficit i potaknuti gospodarski rast, a sve je to uloga monetarne politike. „Ovo valutno područje nije optimalno što je nužna pretpostavka za uspostavu eura“, napominje Jakovčević. Kako je pojasnio, u EU su identificirane dvije skupine zemalja. To su neto dužnici: Španjolska, Portugal, Grčka, Italija, te neto vjerovnici: Njemačka, Austrija, Nizozemska i Belgija. Nadodaje da se u zemljama neto dužnika tražio savjet svjetskih institucija pri smanjenju jediničnih troškova rada. Hrvatska je to i učinila: „Mi smo spuštali plaće, Portugal je spuštao plaće za 25%. Jesu li to učinile zemlje neto vjerovnici? Ne! Prema tome vidite kolika je konvergencija između tih zemalja, zato što je različit stupanj razvoja.“

Hrvatska ne zadovoljava kriterije realne konvergencije za ulazak u eurozonu, istaknuo je. Zemlje vjerovnici podigle su plaće, što se najviše može vidjeti na primjeru Češke, koja ima plaću 2100 €, Njemačke koja ima plaću 3000 €, a Hrvatska tek 1000 €. Jakovčević smatra da će se Hrvatska, kada se priključi monetarnoj uniji, suočiti sa „stravičnom“ mobilnosti radne snage, jer će mladi i školovani otići iz Hrvatske za boljim životom i višim plaćama. „Da bih vjerovao u dugoročnu opstojnost eura, Hrvatska mora učiniti neke reforme. Prvo u vezi sa simetričnosti i fleksibilnosti. Što je simetrija veća, manja je fleksibilnost. To znači ako mi provodimo strukturnu reformu koja će za posljedicu imati otpuštanje ljudi, onda je nemojmo provesti!“

-

-

Iako euro postoji više od dva desetljeća, Hrvatska s promjenom valute neće izaći iz krize, ali razina investicija i troškova trebala bi ostati ista. No ono što se već sada promijenilo jest to da su predstavnici hrvatskih banaka prestali nuditi klijentima kredite u kunama iako je još stabilnije podići kredit u nacionalnoj valuti. To se ponajviše zamjera Hrvatskoj narodnoj banci, koja nije zaštitila kunu u odnosu na euro. „Kad su štednja, izvori, ali i pasiva u kunama, najefikasnija zaštita od valutnog rizika jest plasiranje u kunama. Imali bismo sve kredite u kunama, imali bismo štednju u kunama i ne bi bilo eurizacije“, dodaje Drago Jakovčević. Bez zaštite kune kao nacionalne valute, čak 80% građana odlučilo se za štednju u eurima, a većina cijena na tržištu nekretnina i automobila već ima dvojne cijene, unatoč tome što ih Hrvatska planira uvesti tek 5. rujna 2022.

Nastavak gubljenja stanovništva

Ljubo Jurčić istaknuo je da Češka i Poljska imaju dugi niz godina odgovarajuće uvjete za uvođenje eura, a još ga nisu uvele, za razliku od Hrvatske, koja, kaže, žuri. „Nismo napravili da realne cijene budu pogodne Hrvatskoj, nego strancu. To je taj temeljni problem. To znaju i Danci, Česi i Poljaci. Oni prihvaćaju euro svjesno, taj omjer cijene koji im ide u prilog“. Jurčić također navodi da je Hrvatska narodna banka postala podružnica Europske centralne banke 1993, kada je donesen program „ekonomske stabilizacije“. To bi značilo da se uvođenjem eura neće dogoditi ništa što se tiče vanjskih oblika i trendova razvoja Hrvatske. „Kada govorimo o razvoju, Slovenija ide prema vrhu Europe, a Hrvatska ide prema dnu. Mi imamo BDP 11.000 € po glavi stanovnika, Europa ima 30.000 €, a razvijene europske države imaju 40.000 €“, dodaje Jurčić. Razvijene europske države žele podići prosjek s 40.000€ na 50.000 €, a Hrvatska s 11.000 € na minimalnih 15.000 €. Jurčić ističe da živimo u vremenu kada je novac potreba, ali novac ne stvara vrijednost nego proizvodnja, dok je novac „podmazivač“ te proizvodnje. „S 440 milijuna ljudi i 15 milijardi eura godišnje proizvodnje, gdje je Hrvatska s 50 milijuna? Hoće li ECB prilagođavati politiku prema Hrvatskoj ili će nam dati 5 milijardi eura da imamo nešto jesti i piti, nego da vode s nama  takvu dinamiku razvoja. I to nam se sada događa.“ Upozorio je i da je cijena proizvodnje u Hrvatskoj skuplja nego u drugim članicama EU, čemu domaći poduzetnik ne može konkurirati. „Oni poduzetnici koji imaju tehnološki razvoj i stvaraju dodanu vrijednost, gdje je cijena mnogo veća od troškova proizvodnje, oni kao kapital imaju novac. Države kao što je Hrvatska, koja održava fiksni tečaj, a čije cijene nisu pratile rast troškova, one imaju gubitke i zatvaraju firme“, objasnio je Jurčić.

Smatra da bi izvoz Hrvatske trebao biti 60 % , umjesto 30 %. Uvozimo čak 50 % mlijeka i 50 % mesa, i to zato što je cijena proizvoda određena u eurima, pretvorena u kune, nešto čemu naša proizvodnja ne može konkurirati. Stoga se pita tko je uopće odredio tečaj i zašto se nisu analizirali efekti tog tečaja. „Slovenija i druge zemlje su radile tako da su korigirale cijene tečaja prema rastu troškova proizvodnje“, ističe Jurčić. Hrvatski radnik proizvede svega 25.000 € godišnje, slovenski pak oko 45.000 €. Stoga je nužno podići razinu proizvodnje, industrije, ali i institucija. „Mi u Hrvatskoj nismo razvili ni jednu novu industriju. Nemamo dovoljno vodećih radnih mjesta pa smo nadomjestili takvu monetarnu politiku industrijskom politikom. Tu je i visoka cijena rada: u Europi naš radnik, koji ovdje radi mjesečno za 5000 kn, za isti taj posao sa stečenim iskustvom plaćen je 1000 do 2000 eura više izvan zemlje“, dodao je Jurčić. Posljedice se neće osjetiti nakon uvođenja eura, već nekoliko godina poslije. „Euro je bio dobar cilj, ali Hrvatska nije spremna. I kad ga uvedemo s ovakvom strukturom i ekonomijom, 2030. mladi će otići van. Oni koji ostanu radit će za strane firme, a ono što bude vrijedilo od hrvatske imovine bit će u stranim rukama“, smatra Jurčić.

Pitanje je produktivnosti,
a ne valute

Prema svemu navedenom s razlogom se postavlja pitanje kako potaknuti proizvodnju, kada prema podacima burze rada imamo 130.839 nezaposlenih, a otvoreno je svega 25.582 radnih mjesta. Uz to Hrvatska mora stabilizirati i normalizirati fiskalne politike, kako bi se financijski položaj Hrvatske popravio i na svjetskoj karti investicija. Damir Zorić ističe da je za uvođenje eura. „Ja iz svega navedenog slijedim neku logiku. Pa ne ovisi uspješnost ekonomije o tome koja je šuška u džepu, nego ovisi o tome koliko sam produktivan, tehnološki napredan, koliko moja politika gura moju robu u izvoz te koliki je moj udio na tržištu.“ Ističe da se Hrvatska 2013. obvezala da će uvesti euro kao valutu i da ne treba voditi raspravu trebamo li uvesti euro, već kako ga uvesti, kao i to da smo to smo trebali učiniti prije nego što je Hrvatska službeno ušla u ERM II (europski tečajni mehanizam). „Poznajući nas, to je dobro za našu internu higijenu jer smo mi jako nedisciplinirani. Mastriški kriteriji su vrlo striktni. Ako želimo biti ozbiljna država, onda ih se moramo držati.“ Tako je u Hrvatskoj stavljeno pod kontrolu divljanje javnog duga, država se zaduživala nekontrolirano u milijardama kuna. „Postoje neki kriteriji i ne smijete se više zaduživati, dug se mora smanjivati. Pandemija nas je zaustavila, ali opet sustižemo kriterije i ići će to i dalje prema dolje“, dodao je Zorić. Međutim, slaže se da se može biti uspješna ekonomija i s vlastitom valutom ističući primjer Češke i Poljske. Kao i s eurom, uzevši kao primjer Slovačku. No ističe: „Može se biti neuspješan primjer koji ide prema dolje s eurom kao u primjeru Grčke ili Italije.“

Pitanje je što Hrvatska u odnosu na druge članice može prodati, pod teretom neproduktivnosti i pod teretom visoke cijene rada. Uz kredite koji bi potaknuli proizvodnju trebalo bi smanjiti davanja državi jer neto i bruto izdatke poput Hrvatske ima samo Danska. „Mislim da je tu Hrvatska rekorder. Što mi sve iz tog bruto 1 i bruto 2 ne financiramo. Mislim da je to naš glavni uzrok neproduktivnosti, ne ostaje nam dovoljno sredstava da se uopće intervenira“, rekao je Damir Zorić. Kao najveći problem Hrvatske vidi neproduktivnost i tehnološko zaostajanje. „Ako imamo produktivnost, ako imamo robu koju svijet traži, bila ona u kunama ili u eurima, uspješno će se izvoziti.“ Hrvatska treba razmišljati ne samo o svojoj kompetenciji nego i o razini konkurentnosti kako bi se mogla nositi s jačim ekonomijama u EU, poručio je iz Matice hrvatske.