Zaštita poljičke ćirilice

Ćiriličko pismo koje se u Poljicima koristilo sve do 20. stoljeća u svakodnevnom životu postalo je prepoznatljivo i u kontekstu hrvatske trojne nacionalne pismenosti, a i u kontekstu općih slavenskih razmjera uporabe tog pisma utemeljena u srednjovjekovnom grčkom uncijalnom pismu.

Predavanje o zaštiti poljičke ćirilice u Dvorani Jure Petričevića

Kao što je glagoljica u Hrvata postigla posebnu inačicu, prepoznatljivu po cijelom svijetu, tako je i s poljičicom. U izlaganju Matea Žagara i Majde Rubić, održanu 18. siječnja u Matici hrvatskoj, predočeni su vremenski i prostorni raspon uporabe te inačice ćiriličkog pisanja, funkcije u kojima se pojavljuje, kontinuitet uporabe i razvoja oblika, različiti nazivi i dr. Osobita je pozornost posvećena ukorijenjenosti u opću (rano)novovjekovnu hrvatsku pismenost te povezanosti s ostalim hrvatskim ćiriličnim varijetetima. S obzirom na važnost te nacionalne inačice ćiriličkog pisma, s kojom je regionalna identifikacija (u Poljicima, a i u Dalmaciji općenito) iznimno snažna, nužno je da se ona proglasi zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Stoga je predočena pravna procedura njezine zaštite.