Zadarski studentski dani

Na 33. priredbi Knjiga Mediterana u Splitu OMH u Zadru 23. rujna 2021. predstavio je svoju nakladničku djelatnost od rujna 2020. do rujna 2021. Među petnaest novih naslova nalazi se i knjiga Luka Paljetka i Momčila Popadića. O njoj sam tom prigodom izrekao: Pred vama je uradak Luka Paljetka i Momčila Popadića s naslovom Balade i druge pjesme, sve u slavu pokojnog, nažalost, meštra Villona, koji je za tisak priredio Luko Paljetak. On potpisuje i uvodni tekst Studentski i lanjski snjegovi Zadra. Slijede Zajedničke pjesme, pa onda Pojedinačne pjesme obaju autora, Slikovni materijal i kratka bibliografija i životopis M. Popadićev životopis koji je napisao Paljetak.

Izd. OMH u Zadru, Zadar, 2020.

Zaista je nadahnut i informativan Paljetkov uvodni prinos u kojem se zrcale razni događaji studentskoga života u Zadru, kojemu se on pridružio 1964, a Popadić 1965. Bila su to dva iznimna pojedinca na zadarskom Filozofskom fakultetu, u Varoši (Dolini ćupova), Studentskom klubu, Centralu, Kazalištu lutaka… Obojica su se ubrzo uključili u kulturni život našeg Grada i tu ostavili neizbrisive tragove. Napose je bogata Paljetkova zadarska faza (1964–1978). Lako se složiti s njim da su oni bili stupovi boeme u tom gradu (1966–1972). Ni jedan ni drugi nisu imali novca ni stipendija. Paljetak se uspio smjestiti u tadašnji Studentski dom, a Popadić „bogzna gdje dok jednog dana nije otkrio napušteni kapetanski brodski most koji je nekada služio kao praktikum za učenike zadarske Pomorske škole, postavljen, ostavljen, zapostavljen na bastionu iznad Foše, pokraj zgrade Filozofskog fakulteta, i tu se skrasio“.

Paljetak ističe da ih je zbližilo gotovo sve, a ponajviše osjećaj slobode. Valja kazati da su za životni i poetski uzor uzeli Françoisa Villona i u njegovu čast i na njegov način počeli pisati balade. One koje su ostale sačuvane Paljetak je uključio u knjigu. Pjesme su nastajale na mnogim poznatim i nepoznatim mjestima u Zadru, pretežito noću. U više su se navrata pjesme, uz vino, kojeg je bilo napretek, pisale u Plavom Jadranu, Skoblaru, Primoštenu, Jedinstvu, Feralu, Centralu, Studentskom klubu... U više slučajeva navodi se mjesto i nadnevak nastalih pjesama. Bilježilo se na salvetama, WC-papiru, računima za piće, reklamnim listićima, listovima iz blokova i rokovnika ako ih je bilo, i to naizmjenice stih Popadić, pa stih Paljetak. Prethodno su se dogovorili o obliku, metru, rasporedu rime i refrenu.

Vrlo brzo pridružili su im se kolege i prijatelji. Posebno je mjesto među njima imao Marijan Blaće, veliki glumac i pisac, dramatizator tekstova za lutkarske predstave. Osnovali su i društvo Zlatna bukarica. Paljetak se posebice sjeća konobarice Ruže, neostvarene ljubavi Marijana Blaće. Nakraju se 1971. oženio gospođicom Anom. Sve je burno proslavljeno.

Mnogima su posvećivane balade koje su uvrštene u knjigu. Primjerice Senki i Mileni, Gracijeli, Debelom Stipi, Miljenku Mandži i prijateljima, Roku Dobri, Miroslavu Ujeviću...

Pojedinačne pjesme, napisane u Zadru, Dubrovniku, Splitu, Mostaru i drugdje, posvećivali su jedan drugom, ali i drugima, primjerice Josipu Solaru.

Posebice je Paljetak zabilježio svoj rad u Kazalištu lutaka, ali i Popadićev i Blaćin. Zlatno je to vrijeme zadarskoga lutkarstva. Napose se osvrnuo na kazališni izvedbu na otvorenom, u atriju, oko zdenca, u Studentskom klubu. Naime 1967, uz 400. obljetnicu smrti Marina Držića, kao student treće godine, postavio je Držićevu Novelu od Stanca. On je glumio Stanca, a Popadić Dživu, uz druge studente glumce.

Početkom 70-ih prošlog stoljeća razdvojili su se. Paljetak je ostao u Zadru, gdje se, uz ostalo, zaposlio na Katedri za noviju hrvatsku književnost, a potom na Katedri za svjetsku književnost Filozofskoga fakulteta, da bi 1978. napustio Zadar i vratio se u Dubrovnik. Popadić se vratio u Split, gdje se zaposlio kao novinar u Slobodnoj Dalmaciji. Ostali su i dalje čvrsto povezani, sve do Popadićeve prerane smrti 1990. Postali su afirmirani pjesnici. Mnoge su Popadićeve pjesme uglazbljene i izvođene, najviše na Splitskom festivalu zabavne glazbe: Oprosti mi, pape, Što učinila si ti, Svoju zvizdu slidim, Skitnica, Ne budi me, mati, Košulja plava, Tonka, Reci mi tiho, tiho i mnoge druge danas kultne dalmatinske pjesme. Njegovi su se stihovi počeli uglazbljivati od 1976. na spomenutom Splitskom festivalu. Popadić je ujedno autor više zbirki pjesama i dječje proze.

Na kraju knjige priloženi su slikovni prilozi (ukupno 22) koji lijepo prate knjigu dobrodošlu Zadru, Zadru jednoga drugog vremena.

Od 1969, kada sam se upisao na Filozofski fakultet, pratim zadarsku književnu, posebice pjesničku scenu. Poznavao sam i još poznajem mnoge ljude kojima su pjesme posvećene i prostore u kojima su nastajale. Bili su to, zaista, nezaboravni susreti i pjesničke večeri u Studentskom klubu, ali i drugdje. Mi studenti rado smo se družili s tadašnjim književnicima koji su djelovali u Zadru. Mnogi od njih studirali su na Fakultetu i tu se afirmirali, ostajali ovdje ili su se vraćali u svoja rodna mjesta ili zapošljavali po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugdje.

Naviru mi mnoga sjećanja na drage ljude i događaje u tadašnjem Zadru. Novca je bilo malo, skromno smo živjeli, zarađivali tek ponekad, a veselili se unatoč teškim vremenima. Postali smo dostojni akademski građani, pa pokušali što više dati svojem gradu i hrvatskoj kulturi.

Pjesnički uradak dvojca Paljetak–Popadić smatram iznimno vrijednim. Drago mi je da je izišao baš u Zadru, gradu gdje su se afirmirali i tako bili lansirani na hrvatsku književnu scenu. Zadar je njihova i naša uzvraćena ljubav. Planira se i predstavljanje knjige u Zadru. U Splitu je posebice bio dirljiv susret sa suprugom Momčila Popadića, gospođom Tonkom Popadić Čović. Potekle su i suze.