Važnost (amaterskog) kazališta

Diplomskom je predstavom Teatar i mi u njemu na daskama Kulturnog centra Kalvarija 16. i 17. siječnja obilježen završetak još jedne uspješne sezone škole glume Ri teatra i simbolično promovirana njezina četrdeseta generacija. Glumci Tamara Grgić, Dario Butković, Karla Glučina, Mirela Smojver, Dora Dundović te Nikola Tutek odigrali su adaptaciju popularnoga kazališnog komada Jasena Boke Kazališni sat što ju je, uz asistenciju mladih glumica Lare Listeš i Korine Lukanović i glazbenu podlogu Lada Bartoničaka, režirao Bojan Lakoš.

Program škole glume Ri teatra vrlo je sažet i temeljit i uključuje vježbe glasa, pantomime, vježbe u paru, s predmetima, vježbe tijela u prostoru te, nakon mjesec dana, završni dio preuzet s američkih studija glume povezan s dubinskim ulaženjem u lik. Kao gosti radionica sudjelovali su poznati glumci, redatelji, koreografi i scenografi poput Vilima Matule, pokojnog Špire Guberine, Nine Kleflin, Anastazije Balaž, Davida Petrovića i Jadrana Grubišića, a kao diplomske predstave igrani su tekstovi hrvatskih i europskih pisaca te su dramaturški obrađena i izvođena djela kao što su Leteći cirkus Montyja Pythona, Iz života kukaca braće Čapek, Nevidljivi gradovi Itala Calvina, Vodič kroz galaksiju za autostopere Douglasa Adamsa te Stilske vježbe Raymonda Queneaua, a Bokin Kazališni sat samo je posljednja u nizu. Predstava Kako nastaje kazalište prema dramatizaciji Jasena Boke kultni je komad splitskoga Gradskog kazališta mladih; premijerno izvedena 14. svibnja 1992, na repertoaru se održala do danas, čime je postala jedna od najdugovječnijih hrvatskih kazališnih predstava.

Glumci su uspješno prenijeli komične situacije koje nastaju prilikom postavljanja ozbiljnog komada na scenu / Snimila  Korana LUKANOVIĆ

Radnja Kazališnog sata odvija se na dva plana. Na onom prvom to je klasičan ljubavni trokut koji će se odigrati u tri žanra, kao drama, tragedija te komedija, a ljubavno klupko rasplest će se na različite načine s obzirom na vrijeme i mjesto u kojem se događa. U drugom planu predstavljaju se različita kazališna zanimanja i međuljudski odnosi – između glumaca, redatelja i izvođača te odnos umjetnosti, politike i birokracije.

Iako su tek zakoračili u svijet izvedbenih umjetnosti i većini je to bio prvi javni nastup, trema, nesigurnost i neiskustvo osjetili su se tek na samu početku izvedbe. Glumci su bili uvjerljivi u svojim likovima te su vješto prikazali različite vrste dramske predstave. Uspješno su prenijeli komične situacije koje nastaju prilikom postavljanja ozbiljnog komada na scenu, a polaznicima se na pozornici pridružio Ivan Majkić. Polaznik 38. generacije škole glume Ri teatra u komičnoj ulozi domara. Tamara Grgić, Dario Butković i Nikola Tutek u ljubavnom trokutu izazvali su, posebno u prizoru smještenu u Dalmatinsku zagoru, lavinu smijeha, a Karla Glučina bila je vrlo dobra u ulozi redateljice te se spretno kretala kroz ulogu i tumačiteljicu dramskih pojmova publici. Mirela Smojver i Dora Dundović prikazale su neizostavne ekstravagantne djelatnice kazališta. „Kako je tekst dosta općenito napisan, mora se mijenjati, mora se prilagođavati. Naravno, ne smije se unakaziti i promijeniti njegova bit i srž, već ga samo treba prilagoditi živom čovjeku koji izgovara taj tekst“, izjavio je redatelj predstave i voditelj Ri teatra Bojan Lakoš. Prilagođavanje uloga pojedincima kao i slobodniji pristup dramskom tekstu jedan su od razloga velike uspješnosti predstava centra.

Osim toga, centar je važan jer kroz edukacije mladima daje priliku da se okušaju i kao redatelji i scenaristi, a pruža veliku slobodu u biranju tema. U KC Kalvarija školu glume pohađalo je više od pet stotina ljudi, a po njezinu završetku polaznicima se otvara mogućnost asistiranja i nastupa u idućim projektima. Više od 35 polaznika glumom se nastavilo baviti profesionalno te djeluju diljem Europe u brojnim ansamblima. Ri teatar svake godine obogaćuje program novim i kvalitetnim izvedbama i manifestacijama. Nužnim zajedništvom pri stvaranju predstave kazališni amaterizam oživljava zajednice i povezuje ljude te istražuje nove forme koje se ne naslanjaju na konvencije profesionalnih kazališta.