U srednjem vijeku bili smo ravnopravni dio glazbene Europe

-

U Zagrebu je 4. prosinca 2021. u virtualnom obliku održana međunarodna muzikološka konferencija Cromuscodex70 i europski kontekst. Pokrovitelj je bio Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU. Riječ je o završnoj konferenciji interdisciplinarnog projekta Hrvatski glazbeni i liturgijski kodeksi srednjega vijeka Hrvatske zaklade za znanost. Skup je predstavio relevantna otkrića i najvažnije rezultate četverogodišnjeg znanstvenog istraživanja (2017–2021) srednjovjekovnih glazbenih rukopisa povijesnih hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku (pohranjenih u Hrvatskoj, ali i inozemstvu). Žarište je bilo na kontekstualizaciji projekta sa sličnim istraživanjima europskih i američkih muzikologa.

Nakon pozdravnog govora akademkinje Koraljke Kos, koja je naglasila važnost interdisciplinarnog pristupa tematici, i uvodnog predavanja voditeljice projekta, izlaganja su održali Thomas Forrest Kelly sa Sveučilišta Harvard, jedan od najvećih muzikoloških autoriteta u svijetu, i Andreas Haug sa suradnikom Alexanderom Harteltom sa Sveučilišta Julius-Maximilian iz Würzburga. Profesor Haug bio je konzultant hrvatskoga projekta, a trenutno je voditelj međunarodnog projekta Akademije znanosti i literature u Mainzu, Corpus monodicum.

Na konferenciji je sudjelovao i eminentni katalonski bariton i dirigent Josep Cabré s konzervatorija u Perpignanu sa suradnikom Dariom Poljakom i Katarinom Livljanić, profesoricom pjevanja pri Scholi cantorum basiliensis u Baselu. Ostali su sudionici skupa bili istraživači na projektu Cromuscodex70 (Marijana Horvat, Rozana Vojvoda i Domagoj Volarević). U tom povodu razgovaramo s muzikologinjom Hanom Breko Kustura, članicom suradnicom HAZU i voditeljicom projekta.

Pogled na rezultate netom završena projekta Cromuscodex70 daje nam naslutiti da ste osim interdisciplinarnošću hrvatskoj glazbenoj medievistici pristupili i na izrazito međunarodno profiliran, a medijski atraktivan način?

Projekt sam zamislila po uzoru na srednjovjekovni skriptorij. Danas bi u takvu skriptoriju ideje razmjenjivali muzikolog, kantor (pjevač), liturgičar, znalac staroga hrvatskog jezika i povjesničar umjetnosti. Ideja nije nova, ali je primjena te ideje u kombinaciji sa suvremenim metodama muzikološkog medievističkog istraživanja intrigantna. Nekada smo pojedinačno akribično putovali i istraživali arhive da bismo uopće prvi put vidjeli notaciju nekog glazbenog rukopisa iz 10. ili 11. stojeća i znatiželjno proučavali mikrofilmove u arhivima poput detektiva, a danas? Danas je sve to dostupno na mrežnim stranicama i to nam uvelike olakšava posao, ali tu postoji i zamka – privid da koristeći se samo tim domenama možemo brzinski sve saznati i u kratkom vremenu steći one vještine i znanja koje smo godinama prije polaganijim koracima „kovali“. Zato sam od početka kao svojevrsni korektor vlastitih spoznaja u projekt uključila i kolege Instituta za muzikologiju u Würzburgu, trenutno najveću europsku katedru za muzikološka istraživanja, kako bismo u suradnji došli do rezultata koji su objektivniji kad je o provenijenciji nekoga nepoznatog glazbenog rukopisa iz Hrvatske riječ.

Kad sam rekla medijski atraktivan, mislila sam ponajprije na dobru projektnu suradnju sa stručnim časopisima i glasilima, novim glazbenim platformama, ali i Hrvatskim radiom?

Meni taj princip nije stran jer sam vanjska suradnica Hrvatskoga radija više od dvadeset godina. Povremeno pišem za časopise poput Vijenca, Hrvatske revije, Cetinskih vrila, Cantusa...Tako da mi je taj diseminacijski iskorak u stručno-znanstveno područje bio logičan. U konačnici se pokaže da su jednako vrijedan prilog upoznavanju našeg projekta bile radijske emisije u kojima smo predstavili diskurs, ali i nove snimke pjevane hrvatske liturgijske glazbe u izvedbi ansambla kakav je francuski nacionalni ansambl Dialogos i njegova voditeljica Katarina Livljanić, s kojima smo surađivali protekle četiri godine.

Zagrebačka konferencija drugi je put u Hrvatsku dovela vrhunske svjetske glazbene medieviste (prošle je godine 5. ožujka u HAZU održan međunarodni okrugli stol uz sudjelovanje kolega sa sveučilišta Harvard, Bolzano, Würzburg). Time ste pokazali koliko zapravo inozemni znanstvenici izvrsno poznaju hrvatske glazbene izvore i komparativno se njima u posljednjih dvadesetak godina sve više koriste u istraživanjima?

Da, međutim iza te konstatacije stoji opet ljudski faktor i osobni kontakti s tim kolegama, s kojima je veći dio našeg projektnog tima kontinuirano surađivao. Oni su u pogledu kulturnog transfera određenih pjevanih tradicija uvrstili i izvore naših regija u svoje znanstvene narative i time dali pogled s drugog aspekta.

No, za razliku od nas, nisu imali mogućnost pristupa izvornom materijalu, pa je od presudne važnosti bilo stvoriti mrežu putovanja koja su suradnici projekta sa mnom poduzeli na najvažnija mjesta Hrvatske i inozemstva gdje se čuvaju glazbene knjige na pergameni koje su nekada rabljene u liturgiji ovih prostora. Timski smo o svakom novom otkriću obavijestili inozemne kolege i na taj način zapravo stvorili objektivnu valorizaciju vlastitih pronalazaka, ali i sponu sa srodnim projektima. Radove smo objavili na hrvatskom, engleskom, francuskom i talijanskom jeziku u Hrvatskoj, Francuskoj i u Italiji.

Brojna inozemna putovanja i stručna usavršavanja obavili ste u protekle četiri godine.

Da, tu moram naglasiti da sam Zakladi (HRZZ) zahvalna za brojna usavršavanja koja su omogućena suradnicima i meni, i to u Pragu, Jeruzalemu, Napulju, Oxfordu, Oslu, Petrogradu, Münchenu i Würzburgu. Tu se ubrajaju i mnoga terenska istraživanja u svim obalnim arhivima od Pule do Dubrovnika. Možemo reći da uistinu imamo pregled nad svim relevantnim glazbenim knjigama koji nam sada služi za novu sintezu povijesti crkvene glazbe povijesnih hrvatskih zemalja, i to od najstarijeg izvora iz 10. stoljeća do rukopisa koji sežu u kasno 18. stoljeće.

Koja su najvažnija otkrića projekta?

Najveće je otkriće zapravo ono kontekstualno-spoznajno, koje dokazuje da su latinski kodeksi s napjevima gregorijanskoga pjevanja i beneventanskoga korala zapravo usko povezani s najvećim europskim skriptorijima (Regensburg, Tegernsee, Salzburg, Bari, Monte Cassino), ali i da su domaći skriptoriji igrali mnogo veću ulogu u nastanku beneventanskih glazbenih kodeksa od onoga što smo dosad pretpostavljali. Zapravo je najvažniju spoznaju apostrofirao prof. Kelly odagnavši anakroni pristup centar – provincija i konstatirajući da je naprosto hrvatski povijesni prostor njegovao onaj isti gregorijanski ili beneventanski koral koji poznaje ostatak Europe, ali uz lokalne posebnosti koje smo ovim projektom i temeljito definirali!

Konačno, legitimno i s materijalnim pisanim dokazima možemo reći da smo od samih početaka „franačkoga“ gregorijanskoga korala bili repertoarom i profilom svetačkih slavlja ravnopravni sastavni dio latinskih europskih regija kad je o crkvenoj bogoslužnoj glazbi riječ.

Pronašli smo izravne veze Regensburga s glazbenim izvorima Istre, potom poveznice koje nam ukazuju da su istarski glazbeni napjevi zapravo transalpinski transfer iz Bavarske u Poreč i Pulu. Otkrili samo najstariji sekvencijar iz Akvileje. Zanimljivo je da smo dešifrirali dosad najstariju latinsku glazbenu franjevačku knjigu Bosanske vikarije koja se koristila u Dubrovniku, istražili smo podrijetlo Splitskog sakramentara, rekonstruirali glazbenu priču o izvorima za kristijaniziranu verziju života Bude, na primjeru legende o Barlaamu i Jozafatu, te konačno u nekoliko slučajeva ušli u trag nestalim glazbenim izvorima dalmatinskih arhiva, koje je netko namjerno ili slučajno zametnuo. Ponekad smo pukim slučajem pronašli nove glazbene izvore vrijednih franjevaca skriptora i glazbenika.

Najstariji trag pisanoga hrvatskog jezika u gregorijanskom napjevu pronašli smo u jednom franjevačkom izvoru na otoku Hvaru, nastao očito pod utjecajem glagoljaške tradicije tog područja.

Osim na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU, gdje radite kako znanstvena savjetnica, aktivni ste i kao sveučilišna profesorica muzikoloških predmeta? Kako spajate znanstveni i pedagoški diskurs?

Suradnja s Muzičkom akademijom u Zagrebu traje 25 godina. Tu sam nositeljica kolegija povijesti hrvatske i europske srednjovjekovne glazbe te osobito draga mi kolegija Notacija rane glazbe. U odnosu na inozemne kolege smatram to iznimnim privilegijem, da znanstvenik unutar muzikološke struke predaje baš onaj segment koji ga iznimno zanima, i koji kao istraživač izvorno radi. Većina mojih kolega mora predavati ono što program studija zahtijeva, ne nužno uvijek i baš onaj segment za koji su usko specijalizirani. Hrvatska je muzikologija tu u jako sretnoj, gotovo elitnoj poziciji.

Uz to mi je radost da je dio darovitih studenata muzikologije koji su diplomirali pod mojim mentorstvom zainteresiran graditi svoje doktorske karijere upravo u području glazbene medievistike i tu im međunarodni kontakti o kojima sam govorila mogu itekako pomoći, jer je riječ o mladim ljudima koji dobro znaju raditi s latinskim izvorima i dobro poznaju strane jezike, poglavito njemački, u muzikološkom dijelu medievistike jako važan jezik.

Važna je karika na simpoziju bila suradnja s projektom Corpus monodicum iz Würzburga?

Digitalna sfera nužno ulazi u sve arterije muzikologije, pa i u medievistiku. Kolege iz Centra za filologiju i digitalitet u Würzburgu razvili su program u kojemu računalo samo čita srednjovjekovni glazbeni zapis i transkribira ga u suvremeno notno pismo. Pri tom procesu muzikolog „uči računalo“ korigirajući ga u finesama pojedinih notacija. Corpus monodicum projekt ima u planu obraditi 5000 gregorijanskih napjeva iz cijele Europe. Upravo zahvaljujući projektu Cromuscodex70 dobila sam (nakon usavršavanja u njihovu Institutu 2019) poziv da se obradom zagrebačkih liturgijskih glazbenih kodeksa priključim timu u kojemu već radi dvadesetak kolega iz cijeloga svijeta. Riječ je o projektu koji na rok od šesnaest godina financira Akademija znanosti i literature u Mainzu. To je nama dragocjen poziv koji će zasigurno iznjedriti nov doprinos hrvatske muzikologije kontinuitetu crkvene glazbe zajedničkoga latinskog srednjovjekovnog konteksta.