Studentske spekulacije o fenomenu pogreške

U izlagačkim je prostorima Galerije SC i Francuskog paviljona zagrebačkog Studentskog centra predstavljena grupna izložba Rad, tekst, kontekst (jer greška je dio svijesti) radova petnaestero studenata i studentica diplomskog studija Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu nastalu u suradnji s pet studentica s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu. Riječ je o dugogodišnjem projektu s bijenalnom izložbom koja traje od 2017, prvotno realizirane u sklopu obilježavanja 20. godišnjice UMAS-a, kada je pod mentorstvom nastavnika s Umjetničke akademije i Filozofskog fakulteta započela suradnja studenata slikarstva i kiparstva te studenata povijesti umjetnosti.

Iako protekle dvije edicije RTK-a nisu imale zadanu temu, ovogodišnji projekt iniciran je i inspiriran djelom Gorkog Žuvele, jednom od pokretača splitske umjetničke scene koji je svojim društvenim i umjetničkim angažmanom doprinio kulturno-umjetničkoj dimenziji grada, posebice kao jedan od osnivača Umjetničke akademije u Splitu. Uz ovaj projekt koji je predstavljen u studenom prošle godine u splitskoj Palači Milesi, u prosincu je u Galeriji umjetnina u Splitu otvorena njegova retrospektivna izložba koja traje do 30. siječnja, čime je zajedničkim snagama odana počast životnom djelu Gorkog Žuvele.

Iz postava izložbe u Galeriji SC / Snimio MATIJA SMUK

Rad, tekst, kontekst

Na prvom je projektu i izložbi pod nazivom Rad, tekst, kontekst (oblici kolaborativnih praksi) polazišna točka bila poticanje aktivnog dijaloga i promišljanje suradničkih oblika u polju umjetničkog rada i kustoskog djelovanja. Drugo izdanje, održano 2019. godine, Rad, tekst, kontekst (Izložba koja vas čuje) predstavilo je razne teorijsko-kritičke interpretacije stavljajući naglasak na problematizaciju razumijevanja i kontekstualizaciju umjetničkog djela. Kao što to sam naziv naslućuje, izloženi radovi bili su u interakciji s publikom u vidu otvorene mogućnosti sukreacije izložbe kroz postavljenu kutiju dojmova, komentara i pitanja. Obje su suradnje i izložbe popraćene bogatom publikacijom s tekstualnim osvrtima studentica PUM-a i fotografijama radova s izložbe.

Istraživačka energija konceptualne umjetnosti i analitičkog pristupa provlači se u svim projektima Rada, teksta i konteksta, kao i kroz umjetničko stvaralaštvo Gorkog Žuvele koji je nastojao u duhu Nove umjetničke prakse izaći u susret publici i involvirati ju u aktivno promišljanje i sudjelovanje u predstavljenim radovima. Umjetničko-istraživački dijalog o Žuveli više je nego adekvatno izložen unutar prostora Studentskog centra, u Galeriji SC u kojoj 1971. godine prvom samostalnom izložbom i akcijom Niz umjetnik započinje dugogodišnju karijeru te u kojoj, uz Francuski paviljon, posljednji put izlaže 2017. godine ciklus radova Spekulativno.

Rad Maka Hubjera na pročelju Francuskog paviljona / Snimio VIKTOR POPOVIĆ

Otvorenost interpretaciji, zaigranost, višeznačnost i važnost kontinuiranog preispitivanja načela umjetnosti i znanstvene paradigme, dekonstrukcija značenja i materije, te ponovno spajanje njihovih elemenata, kao i shvaćanje umjetnosti kao prostora komunikacije samo su neke od karakteristika Žuvelina umjetničkog djelovanja. Kao konceptualna sastavnica ovogodišnjeg projekta i izložbe jedna je od ključnih problemskih tema Žuvelina opusa – greška. Autor istraživanje kompleksnih mogućnosti fenomena pogreške započinje samostalnom izložbom u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1976. u kontekstu koje njegovo shvaćanje pogreške nadilazi općeprihvaćenu definiciju, smatrajući ju poželjnim elementom rada koji potiče na eksperiment i kreativni dijalog svojstven konceptualnoj umjetničkoj praksi.

„...jer greška je dio rada“
                                (G. Ž., 1976)

Petnaestero studenata i studentica Odsjeka za slikarstvo UMAS-a uhvatilo se u koštac s temom projekta kroz raznovrsne pristupe i medije pod vodstvom mentora profesora Viktora Popovića kao voditelja projekta, Nine Ivančić, Vedrana Perkova i Neli Ružić uz asistente Sonju Gašperov, Petra Katavića, Anitu Miloš i Josipa Šurlina s Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije te profesora Dalibora Prančevića s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta. Studentice PUM-a Barbara Ćatipović, Matea Krivić, Mia Miošić, Blaženka Miše i Željka Vuko pisale su tekstualne osvrte, iako su nažalost ostale djelomično zakinute za direktno iskustvo sudjelovanja u postavu izložbi u Splitu i Zagrebu zbog svima dobro poznate situacije.

Nekolicina studentica slikarstva bavi se temom pogreške u formativnom smislu nastanka rada kroz upotrebu repeticije, primjerice preispitujući odstupanja u reprodukciji motiva jata Marine Mužinić, vezenja crvenih konaca na platnu Ane Heski ili pak iscrtavanja gustog rastera Anamarije Totić. Priznajući pogrešku pri stvaranju monumentalne slike, Marija Bebić uništava rad čijim kidanjem nastaje umjetnička instalacija Kompozicija sačinjena od manjih formata naslikanog platna i postavljena u središte Francuskog paviljona. Matea Rančić uz upotrebu rapidografa spojenih na letvice privezane na njene ruke paralelno iscrtava interpretaciju arhitektonskih motiva i urbanističkog plana grada Splita. Crtež nastao lijevom rukom, za razliku od desne, predstavlja nekontrolirani, spontani rezultat koji izmiče tehničkoj pravilnosti naglašavajući pritom potrebu eksperimentiranja i slobodne volje pri umjetničkom izričaju. U fotografskom mediju izravno se temom bavi Fani Vidović koja snima razne greške u svojoj okolini. Istraživanjem identiteta motivirana je Marija Petrović, koja kroz rad Alter ego sačinjen od tri rada na papiru invocira postere iz tinejdžerskih dana, a prikazuje sebe kroz ličnosti tri idola: Dalíja, Bowieja i Madonne, dok se oslikavanjem vlastitog iskustva kroz crteže bavi Marieta Vulić u ciklusu Trajanje. Mia Hržić crtežom iznosi vrijedne, ali nelagodne intimne psihološke dnevnike, ponukane tihom epidemijom tjeskobe te, poput njenog kolege Mihaela Frančića s radovima digitalnih printova prikaza mozga, progovara o mentalnom zdravlju, uz kritiku prešućene etikete „ljudi s greškom“. Digitalno generirane slike Kristijana Vrdoljaka stvorene su manipulacijom fotografija formirajući tzv. glitch art otvoren mnogostrukoj interpretaciji.

Vrlo zrelo ostvarenje koje svakako valja naglasiti je ciklus manjih formata Sustavi već spomenutog Mihaela Frančića koji kroz slike dvadeset i jedne oslikane odrubljene glave kokoši u hladnim, metalnim okvirima žustro kritizira sustav obrazovanja. U radovima se tjelesnim aspektom bave Marija-Ana Miše kroz pojam srama u klasičnom slikarskom mediju te Palmina Roglić kroz niz izvanrednih radova Essence I. i Essence II. različitih formata nastalih raznim materijalima kojima dominira vosak boje inkarnata. Intrigantnim objektima autorica preispituje kompleksne pojmove ženstvenosti i reprezentacije (ženskog) tijela, a skulpturalni se radovi doimaju toliko vibrantnim i živim da bude potrebu za taktilnošću. Kroz performativni rad Anna Perlain kao medij rada koristi vlastiti jezik i slinu kojom ispisuje pojam Samokontrola, dok Mak Hubjer snima akciju postavljanja prazne ploče uz postojeće spomen-ploče posvećene „herojskoj Titovoj armiji“ i poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Provokativan rad naslovljen Povijest budućnosti problematizira pitanje zajedničke nacionalne povijesti, memorijalnu funkciju spomen-ploča i politizaciju javnog prostora. Drugi rad Maka Hubjera, također političkog predznaka i otvoren višestrukoj interpretaciji, je crveno platno s natpisom „ljudski je grešiti“ postavljenim pred zapadni ulaz Francuskog paviljona. Koristeći intervencije u javnom prostoru uz direktne političke konotacije autor preispituje, provocira, te u određenoj mjeri ismijava ustaljena uvjerenja o nacionalnoj povijesti i jezičnim podjelama. Hubjerov natpis koji podsjeća na Žuveline izjave tijekom izložbe održane 1976, ili pak na njegov poznati rad Komadić Crvenog trga posvećen dobrim komunistima iz iste godine, stoji kao svojevrsni hommage umjetniku.

„Ne treba, konačno, ništa dokazivati...“ (G. Ž., 1917)

O postavu su na zagrebačkoj izložbi pretežito odlučivali mentori, što je jasno vidljivo po dobrom snalaženju unutar zahtjevnog prostora Francuskog paviljona na čije je zidove zabranjeno ikakvo interveniranje. Njegova je dominacija u određenoj mjeri ukroćena, iako, pretpostavljam zbog njegove monumentalne arhitekture, radovi postavljeni na podu često bivaju zgaženi ponekim nehajnim posjetiteljem kao i u ovom slučaju. Generalni dojam radova je sličan kao i u većini skupnih izložbi ALU – znatnom broju mladih umjetnika nedostaje fokusa, hrabrosti ili pak ozbiljnijeg angažmana, dok se ostatak jasno usmjerio prema svojim interesima i pokazuje zrelost u razmišljanju.

Pojedini studenti i studentice slikarstva zadovoljili su se pronalaskom pogreške u procesualnom aspektu rada, ima onih koji su ušli u tematiku na sebi svojstven način, dok je treća skupina gotovo zaobišla zadatak. Naposljetku nije ni suviše bitno u kojoj mjeri mladi slikari zadovoljavaju zadani tematski okvir jer je ovom edicijom projekta Rad, tekst, kontekst (jer greška je dio svijesti) studentima UMAS-a i povijesti umjetnosti FFST-a omogućeno vrijedno iskustvo suradnje, umrežavanja i izlaganja, a ovom izložbom je zagrebačkoj sredini uspješno predstavljena splitska studentska umjetnička produkcija. Za kraj treba svakako napomenuti da će upoznavanje s nepresušnom životnom energijom Gorkog Žuvele biti uskoro omogućeno i zagrebačkoj publici jer njegova retrospektivna izložba nakon Splita dolazi u Muzej suvremene umjetnosti.