Moćno u raskošnom kolorizmu

-

Slike mladoga slikara, Zagrepčanina Luke Kuševića (1993), u galeriji Matice hrvatske izrazito su koloristički bogate i zasićene. Apstraktne su, na tragu apstraktnog ekspresionizma, a opet posebne, svoje. Riječ je o apstraktnim prizorima koji polazište imaju u krajoliku. Kušević je sretno iznašao svoj tip slike, kao izraz svoje bujne i temperamentne osobnosti, u kojoj veliku važnost ima strast, vizija i unutarnja slika svijeta. Sjajni, svijetli pa i blještavi koloristički proplamsaji, dodatno naglašeni izvrsno postavljenom rasvjetom u galeriji, s novim reflektorima, pejzaži su nekih žuđenih pustinjskih idiličnih krajeva, gdje je priroda još čista i nevina, neoskvrnuta ljudskom prisutnošću i eksploatacijskim intervencijama. Polazište su mu fotografije pejzaža čudesne ljepote, da bi ga nadahnule i odvele na pravi put slikanja punokrvnoga slikarstva, tzv. čistog slikarstva, u kojemu oslobađa potez sigurnom gestom i u sustavu jukstaponiranih mrlja gradi kompoziciju. Jednom će to biti vatromet žute, narančaste i crvene, drugom prilikom zelene, plave, modre i tirkizne. Izložba se zove Inscape (od engl. landscape, krajolik, i in, u, unutra), dakle duhovni doživljaj pejzaža, odnosno prirode. On time progovara o jedinstvenosti bića izraženoj putem umjetnosti, odnosno stapanjem s prirodom. Duh iz boce uzdignuo se u kozmos i s njime se harmonično povezao.

Iz postava izložbe / Snimio Šimun Bućan

Slikarstvo nove generacije

Mlada Anđela Tenšek u svojemu predgovoru – normalno je da se mlada kritičarka na početku karijere osvrće na umjetnike svoje generacije, odnedavno s diplomom Akademije likovnih umjetnosti – obavještava nas da je Kušević vlastiti krajolik pronašao u termalnim vrelima Dallol u etiopskoj depresiji Danakil. Egzotičan je i čaroban u svojim kolorističkim transformacijama koje inspiriraju mladoga slikara i duboko ga se doimaju. Sol u kombinaciji s raznim kemijskim spojevima i mikroorganizmima tvori žarko zelene, žute i narančaste organske strukture u pejzažu. U tom je prirodnom živom i koloristički dinamičnom motivu Kušević našao ono što odgovara njegovim težnjama i željama za postignućem u slikarstvu. Snažna je postala veza etiopskog krajolika i Kuševićeva sve osebujnijeg slikarstva. U svojemu slikarskom procesu slikar boju tretira kao simbol doživljaja, a ne doslovnog prepisivanja motiva, koji, upravo suprotno, dovodi do neprepoznatljivosti. Pejzaži s matrice i prerađeni u duhu naprosto na platnima vriju od fluidnog i dinamičnog života i pokrenutosti žitkih masa.

Iz ciklusa Inscape

Čiste vedre boje

Umjetnik vješto i uvjerljivo kanalizira svoje pokušaje postizanja jedinstva sa stvarnošću i s prirodom. Već na samom početku, kad se bavio prirodnim biljnim motivima, vehementno je iskazao posebno osjetljiv i razvijen senzibilitet za boju. Taj organski slikarski diskurs snažno je nabijen intenzivnim čistim bojama i nestalnim oblicima. Rastvara čiste oblike prozračnim i fluidnim plohama. Čvrste i pune namaze boje razgrađuje nizanjem isprekidanih poteza boje kojima tvori nedefinirane plohe, nalik sezanovskim fasetama pretvorenim u sustav isprepletenih mrlja. Boja tu uvijek ističe snagu, čistoću i intenzitet zapljuskujući gledateljevu percepciju. „Koristeći isključivo čiste vedre boje umjesto tonskog oblikovanja dodatno ostvaruje dojam eteričnosti“, lijepo zaključuje Anđela Tenšek. Od mimetičkog, zbiljskog krajolika odmiče maksimalno moguće, pretvarajući matricu stvarnosti u vlastiti unutarnji doživljaj prirode (često odlazi u prirodu, koju voli i poštuje), izražavajući je u nedefiniranim vibrantnim apstrahiranim prizorima. Očit je užitak u stvaralačkom činu, u procesu rada na slici. Nastaju tako strastvene eskapade koloristički bogatih suzvučja koje zavode i izazivaju užitak promatrača u vizualnom spektaklu čistih boja. Luki Kuševiću treba dati potporu svake vrste, pa i ohrabrenja, evo i nas, starijih likovnih kritičara, jer on to talentom i senzibilitetom svakako zaslužuje. Bio mi je student. Sjećam se da je bio iznimno znatiželjan, katkad pomalo kaotičan, kontradiktoran, stalno buntovan, nesimpatično dosadan u tjeranju neke svoje istine i pravde, nerazumljiv, nejasan i nelogičan da sam ga jednom i upitao: Pa dobro, kolega, što vi zapravo hoćete? Bio je nezreo i nesiguran u sebe i svoje slikarstvo. Jasno je i kako bunt priliči studentskoj populaciji. Posebno u umjetnosti, gdje nije lako naći sebe, svoj svijet i načine kako ga artikulirati. Mnogo je čitao, učio, gledao, upijao. Sazrio je, izvukao se iz krize identiteta i stvaralačke krize u jalovoj i mučnoj potrazi za svojom slikom i slikarstvom. Godine 2017. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Zoltana Novaka. Nanizao je i nekoliko zapaženih izložbi. Izlagao je u Galeriji Forum (2018) u Zagrebu i u Galeriji svetog Krševana (2021) u Šibeniku. Također, izlagao je na nizu skupnih izložaba. Kako god krene u sliku, Kušević jasno i likovno pismeno artikulira ideju i misao o svojemu osviještenom svjetonazoru, ideji i znanju o slici, slikanju i slikarstvu.