Ljubavno pismo klasičnom Hollywoodu

Noarovska krimi-drama Ulica noćnih mora, druga adaptacija romana izvornog naslova Nightmare Alley američkog književnika Williama Lindsayja Greshama, čija je prva ekranizacija iz 1947. u režiji Edmunda Gouldinga kod nas distribuirana pod naslovom Aleja noćnih mora, ostvarenje je u kojem suscenarist i redatelj Guillermo del Toro još jednom elaborira najvažnija obilježja svojih tematskih preokupacija i izvedbenog rukopisa. Ljubitelji autorove makabrične poetike, stilizirane groteske i humanizmom natopljene tragike i u ovom će filmu doći na svoje, ne samo stoga što je bitan sporedni lik onaj dobrodušne i naivne djevojke suočene sa zlom u ljudima i njihovom manipulativnom prirodom, a nerijetko i s duhovima i strašnim bićima s drugog svijeta, što je motiv koji del Toro provlači kroz većinu djela, od Panova labirinta i dvaju nastavaka Hellboyja preko Crimson Peaka do oskarovca Oblik vode.

Vrlo uvjerljiv Bradley Cooper u ulozi prvotno namijenjenoj Leonardu DiCapriju / izvor Blitz

Bez obzira kojih se tema i kakvih junaka prihvati, baš kao i u koje vrijeme smjesti priče svojih filmova, Del Toro se uvijek predstavlja kao maštovit autor čiji redateljski rukopis odlikuju emotivan odnos prema likovima koje u većini slučajeva voli, njihova pedantna karakterizacija i razrada međuodnosa te dojmljiva vizualnost i osjećaj za kompoziciju filmskog kadra. Ako nekim likovima formalno i nije osobito naklon, odnosno ako su oni kao u njegovu recentnom ostvarenju moralno suspektni pojedinci zločinačkih nakana, on barem razumije motive njihovih postupaka, izrazitije ih ne osuđuje te ih prepušta vlastitoj neveseloj sudbini, za koju su sami odgovorni.

Odlike su Del Torovih filmova i spretne i skladne stilizacije, vrsno redateljsko umijeće koje svakom, pa i naizgled najnevažnijem detalju obraća dovoljno pozornosti, sjajna orkestracija zbivanja s korištenjem prostornosti kadra, spretna i funkcionalna uporaba specijalnih efekata, likovno i kolorističko bogatstvo djela te predan rad s glumcima iz kojih izvlači maksimum.

U Ulici noćnih mora, prepravku proze u čijoj su impresivnoj prvoj ekranizaciji glavne uloge tumačili Tyrone Power i Joan Blondell, Del Tora ne zatječemo u miljeu španjolskoga građanskog rata, što je također jedan od njegovih omiljenih motiva, konkretno u Đavoljoj kralježnici i Panovu labirintu, nego u žanru film noir. No taj je noir, sa svim sastavnicama obveznog programa koje su očekivano na broju, učinkovito pomaknut i iskošen, ne samo u smjeru neonoira. Protagonist je sredovječni Stanton Stan Carlisle (vrlo uvjerljiv Bradley Cooper u ulozi prvotno namijenjenoj Leonardu DiCapriju), čovjek nejasne prošlosti kojeg 1939. zatječemo dok na ruševnom imanju negdje na američkom Srednjem zapadu u rupu u podu polaže nečije tijelo te odlazi nakon što zapali imanje. Put će ga ubrzo dovesti do cirkusa u kojem će se isprva zaposliti kao radnik, da bi zahvaljujući naočitosti i inteligenciji u kratkom vremenu postao pomoćnik lažne vidovnjakinje Zeene (odlična Toni Collette) i njezin ljubavnik. No traumatičnim sjećanjima na oca mučen Stan ambiciozan je momak koji će vrlo brzo usvojiti većinu trikova za varanje lakovjernih posjetitelja te će s mladom i u njega zaljubljenom Molly (izvrsna Rooney Mara) nakon dvije godine krenuti svojim putem, da bi u New Yorku počeo graditi karijeru sposobnog mentalista. I kad se već učini da mu u paru s Molly sve ide od ruke, Stan će upoznati atraktivnu i zavodljivu psihijatricu Lilith Ritter, s kojom će se unatoč neugodnu upoznavanju i zlokobnu proročanstvu u tarot-kartama upustiti u intimni, ali i poslovni odnos, u svrhu izvlačenja novca od Ezre Grindlea, bogataša koji tuguje za pokojnom suprugom, koju bi opet želio vidjeti. Lillith je, dakako, tipična noarovska femme fatale, a dvostruka oskarovka Cate Blanchett tumači ju vrlo sočno i raspoloženo.

Guillermo del Toro se film noirom i njegovim konvencijama poigrava inteligentno i spretno, s naglascima na vizualnu atraktivnost, stilizacije i glumačku ekspresivnost, a njegovo djelo s jedne je strane ljubavno pismo razdoblju klasičnog Hollywooda, a s druge noiru kao žanru. I ovdje je riječ o grubim momcima koji nalijeću na kobne ljepotice, o cinizmu gubitnika koji znaju da srljaju u propast, ali se ne mogu zaustaviti, o paletama karakternih i etičkih osobina, o živim dijalozima i moralističkoj dimenziji priče, odnosno o svemu tome pomiješanu na zavodljiv način.