GLAZBU IZDVAJA

Šostakovič u Crvenoj oktavi Zagrebačke filharmonije

Posljednji koncert u Crvenom ciklusu, održan 21. siječnja, Zagrebačka filharmonija posvetila je isključivo djelima Dmitrija Šostakoviča. I izbor i njegova sabrana i posvećena izvedba pod vodstvom Dawida Runtza itekako se isplatila te je na kraju s pravom ispraćena ovacijama epidemološkim mjerama prorjeđene publike.

Sho Akamatsu i Dawid Runtz / Izvor Zagrebačka filharmonija / Pixsell

Osamstotinjak ljudi u dvorani dalo je sve od sebe da izrazi odobravanje solistu, violinistu Shou Akamatsuu, pažljivom i angažiranom orkestru i mlađahnom, ali i nadasve ozbiljnu šefu dirigentu Dawidu Runtzu. U zatamnjenom koloritu Šostakovičeva Prvoga violinskog koncerta u a-molu, djelu bez truna isprazne violinističke virtuoznosti, dramatičnom i nabitom sadržajem, briljirao je Sho Akamatsu, vođa drugih violina Orkestra. Izražajno je posvetio pozornost svakom detalju kreirajući veliki luk sadržajem nabite, dramatične cjeline jedinstvenoga djela koje se ne mora svidjeti otprve ljubiteljima lakog, gotovo ukrasna violinističkog razmetanja virtuozitetom. Ovdje on izvire prije svega iz sadržajnosti simfonizirajućeg Koncerta čije tkivo angažira sve do posljednjega člana u prozračnom tkivu orkestra u kojem su izbjegnuti teški namazi limenih puhača. Više je to razgovor ugodni pa razgovor šarmantni i napeti između solista i pojedinih orkestralnih skupina na način komorne glazbe. Akamatsu je zajedno s pažljivim suglasjem orkestralnih skupina činio fine preplete i izmjenu teških boja dramatične izražajnost virtuoznih dijelova i ledene liričnosti zvukovnih ploha polaganih dijelova i na kraju polifone strukture polaganoga stavka s posebnom pomnjom gradeći napetost opsežne kadence da bi prava zafrkantska eksplozija nastala u burlesknom finalu. Šesta simfonija u h-molu rjeđe je izvođena, zasjenjena planetarnom popularnošću Pete i gromadom Sedme, Lenjingradske, ali je Runtz pokazao s Filharmonijom tu malu nepravdu u percepciji djela posvetivši mu istu ozbiljnost i pažnju od početnoga kontemplativnog Larga koji svojom duljinom postaje na neki način središnjim, karakterističnim za djelo da bi ga zatim brzinski zaokružio dvama vedrim, živahnim pa i burlesknim stavcima – Allegro i Prestom.

Fantazije i imaginacije Majstorskog ciklusa SO HRT-a

Oživljena koncertna scena donijela je 20. siječnja i koncert Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a uz uobičajen izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskog radija.

Petrit Çeku, Tomislav Fačini i SO HRT-a / Snimio Jasenko Rasol

Koncertom pod naslovom Fantazije i imaginacije dirigirao je maestro Tomislav Fačini, a kao solist briljirao je Petrit Çeku na gitari u dva djela: Suiti za gitaru i komorni gudački orkestar Borisa Papandopula te Fantaziji za gospodina Joaquína Rodriga. U uvodnome dijelu programa u prostor zvučne imaginacije publika je uronjena Debussyjevim Preludijem za faunovo poslijepodne, dok je koncert zaključen Adagiom iz 10. simfonije Gustava Mahlera.