Danas su pisci diljem svijeta u zatvorima zbog drukčijeg mišljenja

„Ima tome 90 godina otkako je zagrebački list Riječ pisao da su se u Gradskom podrumu u Zagrebu 7. siječnja 1927, na osnivačkom sastanku PEN kluba, ‘prvi put okupili mnogi inače nepomirljivi literarni protivnici’“, zapisao je 2017, u povodu 90. obljetnice osnutka hrvatske filijale PEN-centra, njezin aktualni predsjednik Tomica Bajsić. U spomenici 60 godina PEN-a stoji i kako je novinar zagrebačke Riječi tada nehotice ocrtao jednu od osnovnih zadaća PEN-a: braniti pravo pisca na razliku u mišljenju i umjetničkom izrazu kao svojstva slobodnog čovjeka.

Prvi izabrani predsjednik bio je Milivoj Dežman pa Vladimir Trščec-Baranjski, zatim Dragutin Domjanić, a neki od istaknutijih članova u počecima bili su Ivana Brlić Mažuranić, Vladimir Nazor, Ksaver Šandor Gjalski i Ivan Meštrović. On je izradio medalju za 11. međunarodni kongres PEN-a u Dubrovniku 1933. Taj će skup što ga je otvorio H. G. Wells u ukupnoj povijesti PEN-a ostati zabilježen kao snažna osuda nadirućeg nacizma i apel protiv rasnih i vjerskih progona, zatvaranja pisaca i spaljivanja knjiga. Domjanićev nasljednik Branimir Livadić Wiesner bio je na čelu PEN-a do 1941, kada je djelovanje organizacije zabranjeno, a djelatnost se obnavlja tek 1962. Predsjednik tada postaje Miroslav Feldman, a slijede ga Marijan Matković, Antun Šoljan, Saša Vereš, Josip Tabak i Predrag Matvejević, koji je osamdesetih godina pokrenuo važnu djelatnost zastupanja zbog delikta mišljenja utamničenih ili progonjenih književnika i intelektualaca, među kojima se ističe dvaput zatvaran hrvatski pjesnik i esejist Vlado Gotovac.

Slobodan Prosperov Novak i Vlado Gotovac na kongresu u Dubrovniku 1993. / Arhiva PEN-a

Šezdeset godina nakon prvoga dubrovačkog kongresa velikim zalaganjem predsjednika Hrvatskoga PEN-a Slobodana Prosperova Novaka i glavne tajnice Vere Čičin-Šain održan je uspješni 59. međunarodni kongres PEN-a s više stotina delegata iz cijeloga svijeta, opet u Dubrovniku. PEN su, do Tomice Bajsića, vodili i Sibila Petlevski, Zvonko Maković i Nadežda Čačinovič, a zanimljivo je kako područje djelovanja pojedinih klubova, poslije centara, nije određeno nacionalnim državama već jezikom i kulturom.

Dubinski angažman za prava zatvorenih pisaca

Naš je PEN, također, umnogome pridonio izradi monografije o povijesti Međunarodnog PEN-centra, ilustrirane povijesti objavljene na engleskom jeziku u prosincu 2021, o stogodišnjici njegova djelovanja. „Iako je u knjigu ušlo samo ono najvažnije, postoji i aktivna mreža prezentacija na stranicama Međunarodnoga PEN-a, gdje ima mnogo više sadržaja i koja se stalno nadopunjuje“, ističe aktualni predsjendik Tomica Bajsić te dodaje kako, zbog manjka financijskih sredstava, nemaju u planu prevesti knjigu na hrvatski, a s ostalim PEN-ovima surađuju najviše u odborima – za mir, za pisce u zatvoru, za prevođenje i zaštitu jezika male protočnosti, a i u Mediteranskoj mreži, kojoj su jedan od osnivača. ,,Međunarodni PEN iscrpno i sustavno radi na pomoći piscima u zatvoru na svim kontinentima i na slobodi izražavanja u represivnim društvima, na opismenjavanju i zaštiti jezika i kulturnog identiteta. Nedavno je u Meksiku osnovan i PEN-centar Maya. Meksička spisateljica Jennifer Clement, donedavna predsjednica Međunarodnog PEN-a, i njegov donedavni izvršni direktor Katalonac Carles Torner bili su prijateljski nastrojeni prema Hrvatskoj, s razumijevanjem za našu ne toliko davnu povijest“, naglašava.

Tomica Bajsić / Snimila Karmen Stošić

„Prošle su godine za naš Centar bile osobito teške – napustili su ga mnogi istaknuti članovi poput Tonka Maroevića, koji je“, ističe Bajsić, „bio srce našeg PEN-a, Trude Stamać, Ive Banca, Gige Gračan, Jevrema Brkovića, Mladena Engelsfelda, Borisa Horvata…“ Istovremeno, pandemiji unatoč, godinu su obilježili organizirajući mnoga događanja. ,,Između ostalog, izdvojio bih jedno od najvažnijih izdanja ovogodišnje domaće produkcije – Banijsku književnu antologiju – priređivača Miroslava Kirina i Borisa Vrge, objavljenu u suradnji s Meandrom. Prva je to antologijska valorizacija književnosti toga područja nastala kao kreativni odgovor na razorni potres koji je prije godinu dana zadesio taj kraj. Isto tako, organizirali smo natječaj i zajedno s Likovnom akademijom predstavit ćemo izložbu najuspjelijih studentskih radova s temom pjesama i proznih fragmenta iz te knjige. Dvadeset radova bit će uokvireno i poslano školama i knjižnicama na Banovini, gdje se održavaju i književne radionice i nastupi pisaca iz antologije. Šest ćemo najboljih likovnih radova i novčano nagraditi, da studenti osjete kako njihov rad ima vrijednost jer neizvjesno je i hrabro danas studirati na Likovnoj akademiji“, kazuje dodavši kako premalo cijenimo naše umjetnike, a proces umjetničkog stvaranja odveć je birokratiziran, negdje i podređen političkom ili tržišnom valoriziranju.

Snažne poruke kao pokretač bolje budućnosti

Obeshrabruje i to što misao i poruke PEN-a danas, u doba anarhije misli, a često i anarhije djela, ostaje nezapaženo, no ne bismo trebali, tvrdi naš sugovornik, govoriti o našem vremenu kao „pogrešnom i krivom“ jer ono je naše i takvo kakvi smo i mi. ,,Doba je takvo, stihijsko, puno buke i bijesa, novih načina komunikacije i poimanja kulturnog dobra, pa i raspodjele životnih prioriteta. Pozivam sve da pročitaju Povelju međunarodnog PEN-a. Vjerujem da su to neke osnovne humanističke niti za koje se, većinski se možemo složiti, vrijedi boriti.“

 Mnogo je planova za 2022, s mnoštvom redovitih i novih programa – Kultura susreta, Susjedstvo riječi, Tumači poezije, Književnost i znanost, Dan pisaca u zatvoru, Dan materinskog jezika, Angažirana književnost, Gosti iz daljine, Kontinuirani medijski susreti, Književna rezidencija u Zagrebu, a tu je i PEN-ova izdavačka djelatnost. Ove godine objavljuju i dugo očekivanu Antologiju europske poezije koju je pripremio i uredio Damir Šodan, zatim međunarodnu antologiju pjesama o žici, koju priprema Lana Derkač-Šalat. ,,Spomenuo bih i nagradu Višnja Machiedo, ustanovljenu 2013, za najbolje književno-esejističko djelo u 2021. Svake godine pristiže nam sve više i više knjiga te zanemarene, a osobito vrijedne književne discipline. Dosadašnji su dobitnici: Ingrid Šafranek, Viktor Žmegač, Renata Jambrešić Kirin, Morana Čale, Ljiljana Filipović, Slobodan Šnajder i Nives Opačić“, zaključio je Bajsić.