Aplikacija za sve

-

Ludwig Wittgenstein objavio je 1922. zagonetnu knjigu Tractatus logico-philosophicus, koja je otada našla vojsku tumača. Prvi je bio Bertrand Russell, autor predgovora, kojem je Wittgenstein zahvalio lijepim riječima: „Ništa nije shvatio!“ Na stotu obljetnicu tog izdanja na internetu možete pronaći wittgenstein.app, program koji uz pomoć umjetne inteligencije (AI) nastavlja tamo gdje je austrijsko-engleski mislilac završio. Naime, Tractatus ima sedam poglavlja, od kojih se zadnje sastoji od samo jedne rečenice, ali zato slavne: „O čemu ne možemo govoriti, o tome moramo šutjeti.“

Programer Max Braun, iz kalifornijske tvrtke Everyday Robots, ubacio je Tractatus u jezični model GPT-3, koji je razvila tvrtka Open AI, kako bi se Wittgensteinova knjiga nastavila, pa tako nakon stoljeća šutnje možete u 8. poglavlju Tractatusa čitati da je „Istina oblik ljepote“, „Da je svijet ono što se čini da jest“ i da je „Filozofija teorija besmislenosti života“.

Umjetna inteligencija rekonstruirala je tri slike Gustava Klimta koje su nacisti uništili 1945.  / Izvor GoogleArts and Culture

Max Braun piše da je poduzeo taj pothvat „u nadi da će s pomoću umjetne inteligencije otkriti nepoznate slojeve Wittgensteinova teksta. GPT-3 je strojni jezični model koji koristi duboko učenje (deep learning) kako bi proizveo tekstove nalik onima kakve pišu ljudi“. Njegova 3. generacija predstavljena je 2020, a sadrži 175 milijardi parametara, zbog čega je ono što napiše stroj teško ili čak nemoguće razlikovati od riječi stvarnih ljudi – a na tu su prednost i opasnost upozorili i inženjeri na predstavljanju GPT-3. Open AI sastoji se od dviju tvrtki: neprofitne Open AI Inc. i komercijalne Open AI LP, kojoj je suosnivač Elon Musk i u koju je Microsoft uložio milijardu dolara; zbog toga je model GPT-3 licenciran, a njegova je javna i slobodna uporaba ograničena.

David Chalmers, austrijski filozof, smatra da je GPT-3 „jedan od najzanimljivijih i najvažnijih sustava AI“, no nisu svi oduševljeni. Kritičar dubokog učenja Gary Marcus upozorio je u časopisu MIT Technology Review da GPT-3 „često ima posve manjkavo razumijevanje svijeta zbog čega se njegovim riječima nikada ne može zbilja vjerovati“, a i autori tog modela ističu da stroj riječi slaže bez razumijevanja njihova značenja; Noam Chomsky odbacio je bilo kakvu znanstvenu vrijednost modela GPT-3 jer nam ne govori ništa ni o jeziku ni o spoznaji. GPT-3 pokušava imitirati Wittgensteina, ali netko je morao između bezbroj pokušaja izabrati one koji to čine bolje od drugih, zacijelo autor programa Max Braun – za kojeg nije sigurno da postoji, jer tko bi nazvao dijete po brijaćem aparatu?

Drugim riječima, umjetna inteligencija nešto radi, ali tek čovjek može procijeniti što je napravila. To je očito u slučaju rekonstrukcije triju slika austrijskog umjetnika Gustava Klimta koje su nacisti uništili 1945. Riječ je o alegorijskim prikazima Filozofije, Medicine i Prava poznatima samo po crno-bijelim fotografijama. Googleova platforma Arts & Culture, koja u visokoj rezoluciji prikazuje objekte, omogućujući njihovo napredno pretraživanje i proučavanje, u suradnji s bečkim muzejom Belvedere, zaposlila je umjetnu inteligenciju na koloriranju Klimtovih slika. Googleov inženjer Emil Wallner, koji je na tome radio šest mjeseci, kaže da su bili nemalo iznenađeni, primjerice, bojom neba na Filozofiji: nije bilo plavo kako su pretpostavljali nego magličasto zelenkasto. Kustos Belvederea Franz Smola zadovoljan je rezultatom i smatra da je riječ o „dobrim pretpostavkama“; bile dobre ili ne, možemo ih vidjeti na Google Arts & Culture, gdje je opisan i prikazan i proces rekonstrukcije.

Osim u nenapisanim Wittgensteinovim aforizmima i uništenim Klimtovim slikama, na internetu možete uživati i u slušanju Beethovenove 10. simfonije. Da, i nju je napisala umjetna inteligencija. Ludwig van Beethoven umro je 1827, ostavivši za sobom razne notne zapise; bili su prekratki da bi se složili u fraze, ali bilo ih je dovoljno da se zaključi da je radio na novom opsežnom djelu. Konsenzus je muzikologa da je to trebala biti nova simfonija, a jedan od njih, engleski orguljaš i kompozitor Barry Cooper, stručnjak za Beethovena, iz skica velikog majstora sastavio je 1988. prvi stavak hipotetske simfonije.

Prije dvije godine Sveučilište Rutgers iz New Jerseyja odlučilo je skladati 2. i 3. stavak uz pomoć umjetne inteligencije, ali i čovjeka – austrijskog kompozitora Waltera Werzove. Amerikanci su strojno proizvodili kratke nizove nota, ponekad od samo nekoliko stavaka, i onda ih slali e-mailom Werzovi u Europu; on bi ustajao svaki dan u pet ujutro, poslušao stotine prijedloga i odabrao one koji su bili betovenovski; na temelju njegova izbora stroj bi radio dalje – dok nije nastala cijela simfonija, predstavljena javnosti potkraj prošle godine. Može se poslušati na YouTubeu i mora se priznati da zvuči kao Beethoven.

Ali ako je nešto Beethovenov slog, nije i Beethoven; ako izgleda kao Klimt, nije nužno i Klimt; ako zvuči kao Wittgenstein, nije zbilja Wittgenstein – „Svaka istina zahtijeva svijet u kojem je istinita“ zbilja je nešto što bi dobri stari Ludwig mogao reći, ali „Ne postoji filozofija budućnosti nego samo filozofija sadašnjosti“ zvuči kao mudrost iz kineskog keksa. Ulazak umjetne inteligencije u prostor šutnje, za koji smo vjerovali da je zauvijek zatvoren, manje je poduzet zbog novih spoznaja, a više zato da kapitalizam osvoji nova područja za eksploataciju. Ne sviđaju vam se nove knjige? Evo vam četvrti Kafkin roman, U tvornici. Želite vidjeti radove degeneriranih umjetnika, koji su izgorjeli u berlinskom skladištu u savezničkom bombardiranju? Evo virtualne ture. Dosadna vam je moderna glazba? Evo nove Mahlerove simfonije! A i zašto bismo se ograničili na slavne. Umro vam je prijatelj ili bliski rođak, a želite nastaviti razgovor s njima? Nema problema, evo aplikacije.