Velika obljetnica istarskog glagoljaša

-

U povodu 500. obljetnice rođenja Stipana Konzula Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišni centar za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik organizirali su 25. studenoga znanstveni skup Stipan Konzul i njegovo hrvatsko nasljeđe u doba reformacije, na kojemu su sudjelovali znanstvenici iz Hrvatske i inozemstva.

Skup je prigodnim riječima pozdravio dekan Fakulteta hrvatskih studija Ivo Džinić te u ime suorganizatora Lidija Matošević. Sudionicima znanstvenoga skupa obratio se i gradonačelnik Grada Buzeta Damir Kajin sa suradnicom Elenom Grah Ciliga, pročelnicom Odjela za opće poslove, društvene djelatnosti i razvojne projekte Grada Buzeta, koji su pohvalili inicijativu organizatorâ, istaknuvši važnost i potrebu afirmacije reformacijskoga nasljeđa Stipana Konzula za hrvatski jezik i kulturu. Potom je uslijedio pozdrav zaslužnoga profesora Alojza Jembriha, inicijatora znanstvenoga skupa i predsjednika organizacijskoga odbora.

Stipan Konzul i Antun Dalmatin / Ustupio Petar Ušković Croata

Važnost uraške tiskare

U prvoj sesiji, kojoj je predsjedala Nataša Urošević, izložena su četiri referata. Alojz Jembrih govorio je o poticajima i uspjesima hrvatskoprevoditeljskoga kruga u Urachu u doba europske reformacije, polazeći od činjenice da je reformacija 16. stoljeća, kao duhovni pokret za obnovu nauka i života Crkve u Europi, uz ostalo, u mnogim europskim zemljama potaknula vjerske i kulturne procese, pa su do izražaja došli i procesi koji su promovirali (i afirmirali) materinski (narodni) jezik u funkciji naviještanja evanđelja. Uslijedilo je izlaganje Maje Čutić Gorup, koja je prikazala suradnju Stipana Konzula Istranina s riječkim kapetanom Francescom Barbom. Na temelju analize korespondencije između radnika i suradnika uraške tiskare, autorica je u izlaganju govorila o suradnji Stipana Konzula Istranina s Francescom Barbom na projektu izdavanja i širenja protestantskih knjiga koje su se tiskale na narodnom jeziku u uraškoj tiskari (1561–1565). Francesco Barbo tražio je prevoditelje i korektore za urašku tiskaru kao i Bibliju Bernardina Frankopana, a bio je zadužen i za širenje protestantskih knjiga. Radom na izdanju protestantskih knjiga na hrvatskom jeziku Stipan Konzul je sa suradnicima pridonio nastanku hrvatske protestantske književnosti. Treći je referat izložila Ivana Eterović, koja je referirala na temu jezičnih stavova hrvatskih protestanata o hrvatskim dijalektima u svjetlu perceptivne dijalektologije, a sesiju je izlaganjem o značenju glotonima hrvatski u djelima slovenskih i hrvatskih protestanata zaključio Mario Grčević, prikazavši raščlambu značenja glotonima hrvatski u doba reformacije u djelima tiskanim u Urachu: glagoljicom, ćirilicom i latinicom (1561–1565).

Sveto pismo na
hrvatskom jeziku

Nakon kratke stanke znanstveni se skup nastavio s drugom sesijom, kojom je predsjedala Ivana Eterović. Prvo je izlaganje bilo ono Vere Blažević Krezić i Tanje Kuštović, koje su referirale o temi književnoga jezika Grgura Borislavića i Stipana Konzula Istranina usporedivši tekstove četiriju Muka Kristovih, što predstavljaju samu srž evanđeoske cjeline, teško podložnu izmjenama, a zastupljenu u hrvatskoglagoljskim liturgijskim i neliturgijskim prijevodima, jednako kao i u hrvatskome protestantskome biblijskome prijevodu. Sljedeći je referent bio Petar Ušković Croata, koji je predstavio Antuna Dalmatina (Antonio da Pinguente) u djelima Akvilejske inkvizije. Potom je Nataša Urošević govorila o istarskim reformatorima u egzilu i nasljeđu uraške tiskare. Prikazala je recentna istraživanja aktivnosti i suradnje istarskih reformatora na tiskanju knjiga na narodnom jeziku, čime su pridonijeli prvom pokušaju standardizacije i stvaranja jedinstvenoga književnoga jezika ne samo za sve Hrvate nego i za sve južne Slavene. Kao prilog aktualnoj obljetnici, posebno je elaborirala polemiku o autorstvu Razgovaranja. Mateo Žagar predstavio je Doprinos profesora Alojza Jembriha istraživanju opusa protestantske tiskare u Urachu. Istaknuo je da je profesor Jembrih znatan dio svoga profesionalnoga života posvetio upravo tim temama – od istraživanja historiografskih okolnosti (na temelju novopronađenih dokumenata) pa sve do jezičnih i pismovnih pokazatelja namjera naših protestanata, ponajprije Stipana Konzula i Antuna Dalmatina. Priredio je pritom niz faksimilnih, danas nedostupnih nam izdanja, sudjelovao u izdavanju latiničkih prijepisa, pisao predgovore, znanstvene rasprave. Drugu je sesiju zaključila Lidija Matošević tematizirajući pretisak hrvatskoga biblijskoga prvotiska i njegovu današnju recepciju u hrvatskoj kulturi, znanosti i obrazovanju. U referatu poglavito se osvrnula na pothvat pripreme pretiska hrvatskih biblijskih prvotisaka, tj. glagoljičnoga i ćiriličnoga Novoga testamenta (1562. i 1563), koje je priredio hrvatski uraški krug u redakciji Stipana Konzula Istranina (1521–1579) i Antuna Dalmatina (†1579).

Treću i posljednju sesiju započeo je Előd Dudás referatom o protestantizmu u zapadnoj Ugarskoj, Hrvatima i Mađarima, dok je Robert Holjevac predstavio hrvatsku predreformacijsku i reformacijsku baštinu Istre i Kvarnera u europskom kontekstu djelovanja i suodnosa Andrije Jamometića, Matije Vlačića (Ilirika), Stipana Konzula i Balde Lupetine. U sličnom je tonu fra Ljudevit Antun Maračić in extenso prikazao djelatnost fra Balde Lupetine u okviru svoje teme o reformaciji i istarskim konventualnim franjevcima. Skup je zaključen izlaganjem Vuka-Tadije Barbarića o grafiji Postile Antuna Dalmatina i Stipana Konzula iz 1568. Znanstveni je skup završio poticajnom raspravom svih sudionika, u kojoj su ponovno apostrofirani uloga i znanje istarskoga glagoljaša Stipana Konzula koje je uložio u realizaciju ideje da se Sveto pismo na razumljivom hrvatskom jeziku dade Hrvatima i ostalim njihovim susjedima na tadašnjem južnoslavenskom prostoru. Stoga je 500. obljetnica njegova rođenja pravo vrijeme da uloga i zasluga njegove zauzetosti u svjedočenju hrvatskoga identiteta hrvatskom knjigom u tzv. egzilu, bude iznova vrednovana i u širem kontekstu njegova doba.