SEDAMDESETPRVA

UVOD

Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskoga povijesnog muzeja

Hrvatski povijesni muzej kao ključna nacionalna baštinska ustanova izložbu je o prijelomnoj 1971. uključila u svoju kontinuiranu stručnu i izložbenu djelatnost u obradi važnih tema iz hrvatske povijesti. Dakako nemoguće je bilo predvidjeti potres i velika oštećenja zgrade, zbog čega Muzej do daljega ne može djelovati u vlastitom prostoru.

Izložba je otvorena 11. siječnja u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, a javnost je može razgledati do 13. ožujka. Autori izložbe kustosi su Hrvatskoga povijesnog muzeja, viša kustosica Andreja Smetko, viša kustosica Ana Filep, kustosica Petra Braun i kustos Mislav Barić.

Zahvaljujem prethodnom kao i sadašnjem vodstvu Matice hrvatske, koje je Hrvatskom povijesnom muzeju ukazalo povjerenje uključivši ga u program te važne obljetnice kako bi dao svoj doprinos činjeničnom sagledavanju najvažnijega povijesnog razdoblja druge polovice 20. stoljeća, koje je nagovijestilo hrvatsku samostalnost.

Fotografije izložbe snimila Ivana Asić

Otvaranjem izložbe 11. siječnja  simbolično obilježavamo dan kada su u ranu zoru 1972. započela masovna uhićenja prvaka Hrvatskoga proljeća, a partijsko rukovodstvo Hrvatske već sljedeći dan podnijelo ostavke. Represivni aparat jednopartijske diktature s Josipom Brozom Titom na čelu grubo se obračunao s nositeljima pokreta, nakon čega započinje dugogodišnje razdoblje „hrvatske šutnje“. Hrvatsko proljeće naznačilo je početak kraja Jugoslavije. Ideje i nastojanja proljećara s početka 70-ih te njihov politički pluralizam početkom 90-ih godina 20. stoljeća omogućili su demokratske procese koji su rezultirali proglašenjem samostalne Republike Hrvatske.

Pored poznatih činjenica, posljedica potresa zbog kojih Muzej nije u mogućnosti djelovati u vlastitom prostoru te epidemije zbog koje se kustoski posao činio na trenutke nemogućom misijom u pogledu terenskog rada i istraživanja, iznimno smo zadovoljni što se trogodišnja priprema ovoga po mnogočemu zahtjevna izložbenog projekta privela kraju. Naime, kao kolektiv, nakon potresa, zbog kojeg se život u ionako nemogućnim prostornim uvjetima za Hrvatski povijesni muzej dodatno zakomplicirao, mogli smo birati – zatvoriti vrata ili javnim izložbenim djelovanjem opravdati poslanje te do obnove aktivno djelovati u smjeru realizacije stalnog postava.

Smatram da su i odluka daljnjega programskog djelovanja i predanost autora izložbe temi bili presudni za postizanje iznimno uspješne suradnje s proljećarima te njihovim obiteljima. U realizaciji projekta ključna je bila potpora Matice hrvatske i srodnih baštinskih institucija, prije svega Hrvatskoga državnog arhiva, HRT-a, Sveučilišta u Zagrebu, državnih arhiva, brojnih muzejskih i knjižničnih institucija diljem Hrvatske, udruga i pojedinaca koji su s nama podijelili ne samo građu nego i osobna iskustva o događajima koji su na njih i njihove obitelji ostavili dubok trag. Ne usuđujem se nikoga poimenično navesti, no prepoznat će se u zahvali.

Izražavam ujedno zahvalnost Galeriji Klovićevi dvori na ustupljenom prostoru za djelovanje, našem osnivaču, Ministarstvu kulture i medija RH, Gradu Zagrebu te JANAF-u na sponzorstvu izložbe.

Realizacija izložbe prvi je muzeološki prikaz 1971. godine kojim je obuhvaćena i prvi put prezentirana raznovrsna muzejska, arhivska i knjižnična građa ukupno 50 institucija i 40 privatnih posuditelja te 38 videosvjedočanstava sudionika povijesnih zbivanja i članova njihovih obitelji.

U nemogućim postpotresnim i pandemijskim uvjetima broj suradnika kojima dugujemo našu zahvalnost zaista je impozantan.

 * * *

Izložba sadrži šest kronološko-tematskih cjelina. Uz uvodni pregled događaja do 1971. pod nazivom Neka bude živost …, u četiri glavne izložbene cjeline donosi se kronološki slijed zbivanja kroz 1971. i to putem djelovanja triju skupina oko kojih se pokret stvarao – reformista, matičara i studenata. Cjeline nose simbolične nazive po godišnjim dobima, koja više simbolički nego strogo kalendarski, odgovaraju razvojnim fazama samog reformnog pokreta. Širi kontekst vremena donosi se pregledom općedruštvenih zbivanja u zemlji i svijetu. Posljednja cjelina pod nazivom Čuvanje nade upućuje na posljedice sloma pokreta te sadržava sjećanja svjedoka vremena i njihovih obitelji na 1971. i to 50 godina poslije.

------------------------------------

zima

Početak godine u znaku je osporavanja izbora studenta prorektora na Sveučilištu u Zagrebu Ivana Zvonimira Čička. Izbor je potvrdio rektor Sveučilišta Ivan Supek, a potom prihvatilo i partijsko rukovodstvo. Time je formalno začet studentski pokret koji će u narednim mjesecima imati presudnu ulogu na tijek razvoja masovnoga pokreta. Sveučilište u ožujku pokreće svoje glasilo Hrvatsko sveučilište, u kojem se iskazuje podrška reformistima i njihovoj politici novoga kursa proklamiranoj na 10. sjednici CK SKH.

Ilustracije Milana Trenca ustupio Hrvatski povijesni muzej

Dopunom Pravila 1970. Matica hrvatska u svojim tijelima povećava broj članova i stručnih komisija te aktivnije u svoj rad uključuje predstavnike ogranaka. Matica hrvatska je kao najveći nakladnik knjiga i periodike u Hrvatskoj godišnje tiskala oko tri stotine knjiga, a nakladnička središta bili su i njezini ogranci. Od ožujka 1970, kada je prestao izlaziti Telegram, Hrvatska na neko vrijeme ostaje bez središnjega kulturnog tjednika. Početkom 1971. Republički fond za unapređenje kulturnih djelatnosti SR Hrvatske raspisuje natječaj na koji se javila i grupa suradnika vezana uz Maticu hrvatsku. Najavljuje se tjednik koji će, čuvajući nacionalnu razinu kriterija – kulturno-znanstvenih, umjetničkih, gospodarstvenih – tražiti načine prezentacije koji će biti pristupačni najširem mogućem broju čitatelja.

Gospodarsko je pitanje jedno od najvažnijih za Hrvatsku jer je ona zahvaljujući devizama u turizmu i doznakama Hrvata na radu u inozemstvu bila jedna od najrazvijenijih republika. Međutim, ona vlastitim zarađenim sredstvima nije mogla slobodno raspolagati niti ulagati u svoj razvoj, jer se 80% investicija ulagalo u Srbiju gdje je bio koncentriran bankarski kapital. Hrvatska je na privremenom radu u inozemstvu imala i najviše radnika (gastarbajtera). Stoga je traženje „čistih računa“ bio ključni zahtjev reformne politike hrvatskoga vodstva. Također, ono upozorava na neravnomjernu zastupljenost Hrvata u Savezu komunista i državnim strukturama, posebno u policiji i vojsci.

Na Upute Saveznoga zavoda za statistiku SFRJ za predstojeći popis stanovništva reagiraju brojne hrvatske javne ustanove i društva jer se pri sastavljanju popisa razmatralo o mogućnosti izjašnjavanja građana i prema regionalnoj pripadnosti. To se u Hrvatskoj smatralo političkom provokacijom, upravo zbog povijesnih iskustava hrvatskoga naroda u prevladavanju regionalizama, kao i tendencija afirmiranja „jugoslavenske nacije“. Također se traži da se popisom obuhvate i građani koji su na privremenom radu u inozemstvu.

Početkom godine, u veljači, društveno relevantno i publici omiljeno Satiričko kazalište Jazavac počinje svoje djelovanje u centru Zagreba (Ilica 31) premijerno izvedenom predstavom Trla baba dinar.

 -----------------------------------------------

proljeće

Djelovanje Matice hrvatske postaje žarištem reformnoga pokreta. U travnju je raskinut Novosadski dogovor o jeziku te izlazi prvi broj Hrvatskoga tjednika, ključnoga glasila pokreta koje će do kraja godine s nakladom višom od 100.000 primjeraka prestići glavni hrvatski dnevni list Vjesnik. Matičini ogranci osnivaju se širom Hrvatske, a do kraja 1971. u Maticu će biti učlanjeno četrdesetak tisuća članova. Obilježavaju se važni datumi iz hrvatske povijesti u duhu hrvatske tradicije i kulture, npr. 300. godišnjica smrti Zrinskog i Frankopana te 100. godišnjica rođenja Stjepana Radića.

Studentski pokret uz Maticu hrvatsku postaje također važnim čimbenikom u hrvatskoj politici, dajući potporu reformnom vodstvu. Na zborovima i skupštinama saveza studenata po fakultetima dolazi do smjena dotadašnjih rukovodstava i izbora novih. Za predsjednika Saveza studenata Grada Zagreba izabran je Dražen Budiša, a za predsjednika Saveza studenata Hrvatske Ante Paradžik. Studenti raspravljaju o prijedlozima ustavnih amandmana, te uz nacionalnu ravnopravnost i pravedniji devizni sustav zahtijevaju da se služenje vojnog roka i obuka u JNA provode što više u matičnim republikama i na jezicima republika u kojima se vojni rok odslužuje.

Na prijedloge ustavnih amandmana referira se i Matica hrvatska, koja traži da Hrvatska bude suverena nacionalna država hrvatske nacije, s vlastitom monetarnom politikom te hrvatskim kao službenim jezikom. Reformisti tezu matičara o nedjeljivosti hrvatskoga suvereniteta ne prihvaćaju. Oni ističu važnost jačanja izvorne republičke državnosti i ulogu radničke klase u samoupravnoj socijalističkoj Jugoslaviji.

U svibnju izlazi prvi broj Hrvatskoga gospodarskog glasnika Društva ekonomista u Zagrebu, koji ukazuje na gospodarski i financijski podređen položaj Hrvatske u Jugoslaviji i razrađuje strategiju gospodarskog razvitka Hrvatske.

 ------------------------------------------

ljeto

Prihvaćanjem amandmana na savezni ustav 30. lipnja, u jugoslavenski socijalistički sustav uvedeni su konfederalni elementi, tj. veći stupanj samostalnosti republika. U Hrvatskoj tada započinju žustre rasprave o donošenju amandmana na republički ustav. Zastoj u praktičnoj realizaciji amandmana, posebice u dijelu rješavanja deviznog i vanjskotrgovinskog režima, dovodi do rasta nezadovoljstva u društvu i hrvatsko-srpskih međunacionalnih napetosti.

U ovoj fazi pokreta dolazi do očitije podjele i sukoba unutar Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske. Do kulminacije sukoba dolazi početkom srpnja na sjednici Izvršnoga komiteta CK SKH u vili Zagorje, gdje je Tito hrvatskom rukovodstvu uputio oštre kritike na „divljanje nacionalizma“ i ponovno zaprijetio vojskom. Međutim, već u rujnu Tito daje potpuno oprečnu ocjenu te na zdravici u zagrebačkom hotelu Esplanade izražava oduševljenje stanjem u Hrvatskoj.

Na 4. konferenciji SKH održanoj u srpnju započinje protunacionalistička kampanja prema Matici hrvatskoj. Iz Saveza sindikata Hrvatske isključeni su Šime Đodan i Marko Veselica, iz prodaje je povučen jedan broj Hrvatskoga tjednika zbog uvodnika Vlade Gotovca Dramatični trenutak Hrvatske, kao i glasilo Srpskoga kulturnog društva Prosvjeta. Isticanje hrvatskih simbola ‒ često bez zvijezde ‒ vlastima je bio dokaz nacionalističkih istupa. U rujnu je otisnut tekst Hrvatskoga pravopisa, čija je naklada nekoliko mjeseci poslije, nakon političke zabrane, završila u tvornici papira.

Matica hrvatska pokreće skupljanje novca i podizanje zajma za izgradnju tunela kroz Učku i autocestu Zagreb – Split. Gradnja autoceste bila je medijski uvelike popraćena i trebala je biti kapitalni nacionalni projekt, no za razliku od tunela Učka u Jugoslaviji nije realizirana.

Hajdukovo osvajanje naslova u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije u nogometu slavilo se na splitskoj rivi. Isticane su hrvatske trobojnice bez zvijezde, naglašavalo se prijateljstvo s nogometnim klubom Dinamom, a nošene su i parole koje su isticale hrvatsko nacionalno jedinstvo.

Normalizacija odnosa između Svete Stolice i Jugoslavije omogućila je održavanje VIII. mariološkoga kongresa i XIII. međunarodnoga marijanskog kongresa u Zagrebu, a kruna svega bilo je euharistijsko slavlje u Mariji Bistrici na Veliku Gospu.

 ---------------------------------------------------

jesen

U Hrvatskoj se u listopadu održala vojna vježba Sloboda-71, na kojoj je demonstrirana koncepcija općenarodne obrane i društvene samozaštite. Veliki vojni mimohod Titove armije održan u Karlovcu iskorišten je za pokazivanje spremnosti u borbi protiv vanjskog, ali i unutarnjeg neprijatelja.

Pitanja pojave masovnoga pokreta i uloge Partije u njemu glavni su uzroci kulminacije sukoba između reformne struje pod vodstvom Savke Dabčević Kučar i sve organiziranije struje oko Vladimira Bakarića, do koje dolazi na 22. sjednici CK SKH, održanoj početkom studenoga. Matičari i studenti uviđaju nemogućnost reformne struje da iznese proklamirani program, pa inicijativu za što brže promjene preuzima studentski pokret.

Studenti se odlučuju na štrajk pod parolom „Hrvatskoj njezine devize“. Od 22. studenoga do 3. prosinca obustavljena je nastava na gotovo svim zagrebačkim fakultetima, a štrajk je podržan na splitskim i zadarskim fakultetima. Studenti su nastojali dobiti i potporu radništva. Dobro organiziran štrajk odvijao se mirno, a potporu štrajku dali su dekani zagrebačkih fakulteta i Matica hrvatska, za razliku od reformista koji su nastojali preuzeti inicijativu u štrajku i prekinuti ga prije odlaska na zakazanu 21. sjednicu Predsjedništva SKJ u Karađorđevu.

U Karađorđevu (Titovu lovištu u Srbiji), 1. i 2. prosinca politika hrvatskoga reformnog vodstva bila je osuđena zbog „nebudnosti“ jer je dopustila djelovanje „kontrarevolucionarnih grupa“, posebno Matice hrvatske. Sudionici iz ostalih republika poduprli su Titovu već unaprijed pripremljenu osudu hrvatskoga vodstva, no ono na samoj sjednici nije smijenjeno.

Nakon Karađorđeva studentski su vođe 3. prosinca u Studentskom centru na velikom zboru objavili prekid štrajka. Dražen Budiša rekao je tada: „U ovom trenutku u Hrvatskoj, čini se, nitko ne zna što valja činiti. Jedino što nam sad preostaje jest sačuvati dostojanstvo.“ Isti dan na kioscima se pojavljuje posljednji broj Hrvatskog tjednika s uvodnikom Vlade Gotovca Trenutak pojedinca.

Na hrvatske zahtjeve nije se blagonaklono gledalo u drugim republikama. Na 17. sjednici Predsjedništva SKJ, održanoj u travnju na Brijunima, hrvatskom je rukovodstvu prijetila smjena u pokušaju diskreditiranja njihovim povezivanjem s radom političke emigracije. Kako bi smirio međurepubličke i međunacionalne zategnute odnose, Josip Broz Tito zaprijetio je i vojnom intervencijom.

Akcije i intervencije u javnome prostoru dio su ondašnje aktualne ideje o demokratizaciji umjetnosti i prodoru umjetnosti u svakodnevni život. Među važnijim manifestacijama hrvatske likovne scene ističu se Mogućnosti za 1971. (Zagreb), Gulliver u zemlji čudesa (Karlovac) te izložbena djelatnost Galerije suvremene umjetnosti, Galerije Forum i Galerije SC.

Na festivalu popularne glazbe Zagreb 71. Vice Vukov izvodi pjesmu Tvoja zemlja, simbol nacionalnih hrvatskih težnji s početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

  -------------------------------------------------------

čuvanje nade

Napuštajući Hrvatski tjednik mi ne napuštamo nadu koja nas je u njemu okupila. Uvjereni smo da je ona zajednička svima koji budućnost naše zemlje i budućnost svijeta zamišljaju kao doba slobode i pravde, jedino doba koje može osigurati smisao čovjekovih snova, čovjekove povijesti... Jer: niti smrt ušutkava sve mrtve, niti šutnja ukida svaku nadu.

(Uvodnik Vlade Gotovca Čuvanje nade iz izvanrednog, zabranjenog i nikada
objavljenoga broja Hrvatskog tjednika,
Zagreb, 9. prosinca 1971)

 -

Nakon Karađorđeva slijedi obračun sa svim nositeljima pokreta. U noći s 11. na 12. prosinca uhićeno je studentsko vodstvo. Studenti organiziraju protest tražeći njihovo puštanje iz pritvora te nastoje bojkotirati 23. sjednicu, ispred zgrade CK SKH, na kojoj 12. i 13. prosinca hrvatsko rukovodstvo podnosi ostavke. Zgrada je pod policijskom opsadom, a vojska je spremna za intervenciju. S prosvjednicima se nekoliko dana na glavnom zagrebačkom trgu surovo obračunavala milicija. Protest se odvijao i u studentskim domovima koji su također bili pod policijskom prismotrom. Prema tadašnjim policijskim izvještajima u nekoliko je dana privedeno 866 studenata od kojih je 475 prekršajno kažnjeno  zatvorom, izgonom iz Zagreba ili novčanom kaznom. Djelatnost uhićenih studentskih vođa i brojnih drugih studenata pratila je Služba državne sigurnosti još od početka 1971, a intenzivnije od jeseni pod kodnim nazivima Akcija Tuškanac i Akcija Split 2.

Upravni odbor Matice hrvatske nije pristao na pojedinačne ostavke kao što je sugerirao CK SKH, nego su već u prosincu 1971. kolektivnu ostavku podnijeli članovi uredništva Hrvatskoga tjednika, Izvršnog odbora i Upravnog odbora Matice hrvatske. Kako bi zaštitili svoje članstvo, Matičari su tada uništili dio arhiva. Matičine prostorije i arhiv preuzima policija, dio pokretne imovine je otuđen, a dio predan na čuvanje Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Udar na Maticu hrvatsku i akcija uhićenja kodnog naziva Akcija M započela je 11. siječnja 1972. Uhapšeni su neki od najpoznatijih djelatnika Središnjice i ogranaka diljem Hrvatske. Pod prisilom prestaje rad Matice hrvatske, ali se ipak nastavlja njezin nakladnički program kroz rad Nakladnoga zavoda Matice hrvatske.

Represija je zahvatila sve segmente društva. Nastupila su isključenja iz Partije, smjene s položaja i radnih mjesta, zabrane javnog djelovanja, pritvora i drastičnih dugogodišnjih kazni zatvora.

Hrvati u emigraciji organiziraju proteste i akcije protiv represije komunističkog režima, a emigrantski tisak pomno izvještava o suđenjima.

Dvadeset godina poslije pokazat će se da je Hrvatsko proljeće naznačilo početak kraja Jugoslavije.