Posljednje zbogom velikom dirigentu

Izvor HAZU

Mnoge je glazbenike i ljubitelje kulture i umjetnosti rastužila vijest da nas je 16. prosinca napustio akademik, dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj. Rođen je u Blatu na Korčuli 18. lipnja 1934, u glazbeničkoj obitelji iz Arbanasa. U Zadru je 1952. završio glazbenu školu i gimnaziju, a kompoziciju diplomirao 1960. u klasi prof. Stjepana Šuleka na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Sam je često isticao kako ga je Šulek naučio glazbeno misliti, ali je uvijek volio samostalno istraživati proučavajući skladatelje prošlosti, kao i suvremenike, što se prepoznaje u njegovu skladateljskom opusu. Kao dirigent sa šarmom, sigurnih, preciznih i jasnih gesti, topla izraza lica i pozitivnog autoriteta, vodio je sve najvažnije domaće orkestre i brojne glazbene ustanove: osnivač je zadarskih Glazbenih večeri u sv. Donatu (1961) i Zadarskog komornog orkestra, bio je šef dirigent Simfonijskog orkestra Radiotelevizije Zagreb, šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a, osnovao je i vodio Beogradski komorni orkestar, bio je dirigent i glazbeni ravnatelj Floridskoga simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu na Floridi. Zagrebačku filharmoniju vodio je kao šef dirigent od 1981. do 1986, a bio je i ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara (1981–1983). Bio je profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu od 1987. do 1995, kada postaje dirigent Filharmonije Tokyo Geidai i profesor na Tokijskom nacionalnom sveučilištu. Kao gost dirigent niza orkestara i opernih kuća umjetnički je djelovao diljem Europe, po Americi i u Aziji. Ističu se koncerti s Londonskom kraljevskom filharmonijom, moskovskim Ruskim državnim simfonijskim orkestrom, Novosibirskom filharmonijom, Pitsburškim simfonijskim orkestrom, Festivalskim orkestrom u čikaškome Grand Parku, Tokijskom filharmonijom, Tokijskim simfonijskim orkestrom te orkestrima Opera u Tokiju i Yokohami. Snimao je za inozemne radijske postaje te nosače zvuka za Croatia Records, Cantus i slovački Opus.

Kao član međunarodnih žirija dirigentskih natjecanja procjenjivao je mnoge talente, a bio je i počasni šef dirigent niza orkestara i profesor emeritus Tokijskog nacionalnog Sveučilišta. Od 1992. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao i njezin potpredsjednik (2004–2010). Za doprinos umjetnosti i kulturi dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se ističu: Nagrade Grada Zagreba 1965, nagrade Konzilija centralne Floride za znanost i umjetnost 1978, nagrada Milka Trnina 1980, Josip Štolcer Slavenski 1990, Vladimir Nazor 1992, Orlando 1993. i 2006. Godine 1994. primio je posebno priznanje Ministarstva kulture RH, a 1996. odlikovanje Predsjednika RH Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je Nagrade Ministarstva kulture RH (2002), nagrade Zlatno zvono 2004, nagrade za životno djelo Vladimir Nazor 2005, nagrade Judita 2005, Nagrade grada Zadra za životno djelo 2006. te nagrade Lovro pl. Matačić 2012. Višestruki je dobitnik godišnje nagrade Porin (osam puta), kao i nagrade Porin za životno djelo (2010). Umjetničku suradnju s akademikom Dešpaljem pamte mnogi umjetnici kao i zahvalna publika. Počivao u miru i neka mu je laka hrvatska zemlja!