Od spleena do aspirina

-

U literarnom kurikulumu Božice Jelušić 2021. godina jedna je od najplodnijih. Objavila je šest knjiga, pričem tri zbirke pjesama, slikovnicu, knjigu pripovijedaka i zbirku eseja. Nedvojbeno pothvat vrijedan poštovanja. Moglo bi se reći da si je autorica iznimnom produktivnošću sama čestitala 70. rođendan (koji slavi 16. prosinca). Potkraj listopada „radnu“ čestitku sročila joj je i nekolicina kolega i štovatelja – u Đurđevcu je naime održan znanstveni kolokvij na kojemu se opus Božice Jelušić problematizirao iz različitih perspektiva. Naposljetku šlag na tortu dodalo je povjerenstvo nagrade „Zvane Črnja“ proglasivši njezinu knjigu Kajogledi, vnebogledi za najbolju esejističku knjigu u 2021.

Ovdje ću se zadržati na zbirci Vrata vrta koja donosi 120 pjesama razdijeljenih u tri cjeline: Portret pjesnikinje, Vrata vrta i Bolji ljudi. Oniričkim jezikom autorica radi inventuru života i stvaranja, više puta spominje starost i izazove koji s njom idu, govori o svom sedamdesetom rođendanu, o velikoj životnoj plovidbi iza koje su preostale „rbine, opiljci i krhotine“, uočava da joj malo što od prikupljenog tereta treba, da već i pjesme slaže polazeći od zadnjeg stiha te se pita dal da i toj plovidbi dobaci zbogom. Jer, kako na jednom mjestu sama ustvrđuje, u (pjesničkome) životu sve je manje spleena, a sve više aspirina.

Izd. Tonimir, Varaždinske Toplice, 2021.

Središnje su teme zbirke priroda, starost, sloboda i pisanje. One se najčešće prepleću, i to tako da se karakteristični epiteti jedne teme upotrebljavaju za prikaz druge (npr. prirodni ciklusi i čovjekovo starenje). Uz to u stihovima Božice Jelušić pojavljuju se elementi koji upućuju na dnevne događaje i društveni folklor na jednoj te literarne, mitološke i filozofijske aluzije na drugoj strani. U pitanju je kompleksan lirski svijet koji se motivski, semantički i retorički hrani iz različitih izvora. Pojedina obilježja tog svijeta pokušat ću naznačiti bilješkama o pet pojmova. To su: vrt, evokativnost, figure, rima i arhaičnost.

Vrt

Vrt je iskonski prostor života, privilegirani prostor egzistencije lirske protagonistice, metafora kreativnog uporišta Božice Jelušić. Čitava se zbirka može čitati kao pohvala vrtu, i to furiozna, ekstatična pohvala. On je svijet u malom – istodobno je prikazan kao idilična oaza koja posjeduje svoje cikluse i svoj red te kao konstruirani prostor u koji su smješteni stanovnici s različitih meridijana. U njemu uspijeva cvijeće, voće i povrće, morsko i šumsko, pitomo i divlje bilje i raslinje. O njegovoj raskoši neka posvjedoči sljedeći nepotpuni popis: alga, blitva, bor, breza, bršljan, bundeva, cvijet, češnjak, čičak, datulja, dinja, ginko, gljive, grab, grah, grašak, hortenzija, hrast, iđirot, imela, jabuka, jagode, jasen, joha, kaloper, kamilica, klarise, kopriva, korov, kotrljan, krastavac, krumpir, kruška, kupus, lopoč, loza, lubenica, luk, lješnjaci, mahune, malina, marelica, maslačak, metvica, mrkva, mušmula, neven, orah, oskoruša, pelin, poriluk, pupavica, rajčica, raštika, riža, rosopas, ruža, selen, sljez, smreka, snježnice, suncokret, šljiva, tikvice, topola, trava, trešnja, trska, tušt, vrba, vrijes, žito.

Važno je primijetiti da se pastoralna privlačnost tog vrta dobrim dijelom tiče činjenice da u njemu nema puno mjesta za ljude i njihovo djelovanje (Drveće volim više nego ljude,/ Neka mi oproste vrli humanisti).

Tako koncipiran lirski vrt u dosluhu je s osnovnim simboličkim značenjem vrta kao zemaljske slike nebeskoga raja. Boravak u njemu, njegovo uređivanje i život u skladu s prirodnim zakonitostima lako se uklapaju u priču o izgubljenom raju i mogu se tumačiti kao čovjekov pokušaj da se on iznova pronađe ili barem simbolički obnovi. Kada govori o vrtu protagonistica Božice Jelušić postaje strasna i euforična, čak sklona stvaranju jezičnih unikata (vrbežljivo):

O svemu mogu na jeziku škrtu,

Jedino ne mogu kratko o vrtu!

Tu moja slabost uzima maha,

I vrt me ostavi posve bez daha!

(Traktat o vrtu)

EVOKATIVNOST

Vrata vrta Božice Jelušić širom su otvorena stihovima kolegica i kolega, literarnim citatima i aluzijama, mitološkim storijama. Raznovrstan intertekst humanizira artificijelni prostor vrta, oplemenjuje iskustvo i usložnjava govor lirske protagonistice. Nadalje pjesnikinja stihove nastanjuje obiljem imena – pisaca, mudraca, umjetnika, junaka, povijesnih ličnosti, drevnih gradova, iščezlih jezika i sl.  Svako ime ili naziv krije i pokreće priču. Sklad prirode dopunjuje se tako eruditskim materijalom koji upućuje na autoričinu kulturu i istančanost njezina mišljenja. Radi se zapravo o stvaranju evokativnog sloja koji pjesmu šifrira i ornamentalizira. Božica Jelušić nedvojbeno računa na obrazovana sugovornika jer će samo takav moći prepoznati taj sloj, asocijativno ga razviti i njime obremeniti čitanje i razumijevanje pročitanoga.

Karakter autoričine evokativnosti naznačuje sljedeći popis ekscerpiran iz Vrata vrta: Ahil, Ahmatova, apokalipsa, arka (Noina), Apolon, Astapovo, Betlehem, Biblija, Brodski, Cerera, Crnjanski, Cvetajeva, Dharamsala, Fedra, Galipolje, Golem, Gallus, Haron, Hekata, Heraklit, Heraklea, Hesiod, Isfahan, Ištar, Izida, Jasna Poljana, Jesenjin, Jimenez, jura, kabala, Kaliopa, Karmapa, Kasiopeja, kraguj, kreda, Krist, Ksantipa, Lao Tse, Lazar, Lelouch, Marien Marcel, Mefisto, Milarepa, Milosz, Osip, Pan, V. Parun, Parke, Pegaz, Platon, E. A Poe, Poliktet, purgatorij, Rembrandt, satir, Sidharta, Sokrat, Telemah, telugu, Tolstoj, trijas, Troja, urdu, Zaffirelli.

Figurativnost

U tekstu Umijeće plakanja, iz biografije pjesnikinja autoanalično ustvrđuje: Obrati, antiteze, stilske figure spretne./ Sve to jednom dosadi. Suze su jednostavne… Je li baš tako? Treba li joj vjerovati na riječ? Ne nužno. Lirske iskaze ne treba shvaćati doslovno. Zbirka Vrata vrta mjestimično je knjiga pisana veoma kićenim pjesničkim jezikom. Figurativnost je prikazivačko uporište pjevanja Božice Jelušić? Nema naznaka da joj je dosadila, dapače nema naznaka da je umjesto figurativnosti razvila samodostatnu iskazivačku izravnost. Navest ću samo nekoliko potvrda retoričke stilematičnosti njezina rukopisa. Briga o pjesničkoj dikciji vidljiva je već u naslovu – Vrata vrta. Sonornost je njegov važan aspekt i nesumnjivo obilježava pristup zbirci. Slične se glasovne bravure pojavljuju i u izrazima Skruši me u kruhu (37), kosi otkosi (41), Kratkotreni katreni (48), Sve su breze obrezane (79). Što tek kazati za metaforu!? Lirsko mišljenje Božice Jelušić neodvojivo je od logike povezivanja udaljenih evidencija i manje ili više ekskluzivnih učinaka tih povezivanja. Posvuda izranjaju sintagme poput stručak miloduha (35), munja gnjeva (36), jecaj prašume (37), parfemi otave (41), hljeb pjesme (51), vatra srca (62), azurni nebogledi (89). Kada im u pomoć priskoče sugestivni epiteti (tankovlasa trava, 41), personifikacije (jesen boru povlači po čelu, 44) i poredbe (Živjeti željela bih u jednostavnoj formi,/ K’o mahovina na stablu ili u vodi ameba, 46), pjesnički stroj nepogrešivo počinje proizvoditi teško ukrotive iskaze. Kao što je vidljivo, uporište figurativnosti Božice Jelušić u pravilu je priroda, njezina se protagonistica samoopisuje posežući za prizorima iz biljnog i životinjskog svijeta. E, da, zaboravih antiteze. Iako autorica reče da su joj dosadile, stihovi govore drukčije: Gradovi su tijesni, polje je široko (41), Nismo mramor, već pregršti pjene (57), Mraz gospodar a hrast sluga (72). Ukratko nije se Božica Jelušić odrekla stilskih obrata i antiteza nego je naprotiv njihovim spominjanjem u kontekstu dosade upravo figurativno nastojala istaknuti da to što govori – govori jednostavno i iskreno. Riječ je o manje-više poznatoj strategiji intimizacije sa sugovornikom.

Rima

Vrata vrta ispisana su različitim inačicama vezanoga stiha – u rasponu od osmeraca i deseteraca sve do zahtjevnih petnaesteraca ili šesnaesteraca. Vezani stih pretpostavlja specifičnu sintaksu i ideju poetičnosti koja obećava odmak od dnevnih diskurza i izjava. Rima je njegov najvidljiviji zaštitni znak. Jelušić vješto rabi to sredstvo (figuru!) koje automatski asocira na poeziju. Dogodi se, kako to već biva, da obveza rimovanja odvede misao u nepoznate predjele i sfere, da izazovno i sretno poveže riječi i stvari. Iako pjesnikinja uglavnom upotrebljava prave, čiste rime, efektnije su mi one neprave, koje iznenađuju i implicitno prevrednuju ideju vezanoga stiha, npr.: ventilator /Ulan Bator (13), Ver sacrum/ simulakrum (26), posve mukte/ akvadukte (30). Naravno, kada se rima rabi beziznimno, i takvoj se autorici pokradu izlizane (pjesme/ česme, 110) i nategnute rime (djetinja/zaplaminja, 20). No to je popudbina koju donosi vezani stih. Božica Jelušić rimuje lucidno i umješno i svakako spada u sam vrh naših rimotvoraca.

Arhaičnost

Arhaični mogu biti leksik i različita poetska rješenja (sintagme, postupci, metafore i hiperbole). U poetici Božice Jelušić arhaizmi izvjesno funkcioniraju kao stilski potporanj biranosti jezika i stanovitoj uzvišenosti govora njezina subjekta. Kao mogući primjer lirske arhaičnosti navodim strofu iz pjesme „Zakišje, somnolentnost“:

U talionici neba

Sunce sja živodajno.

Što srcu ruševnom treba

Blistati, ljubiti trajno?

Na leksičkoj razini arhaičan je pridjev živodajno, a na razini lirskoga govora sintagme talionica neba i ruševno srce. U zbirci se pojavljuju i birane zastarjelice poput leksema veličajno, kajasi, paperjast, perorez. Arhaični se sloj mjestimično posve prepleće s poetizmima, tj. riječima i izrazima koji upućuju na pjesnički diskurz i tradiciju. Poetizmi su dijelom preuzeti iz lirske ili jezične povijesti (brzokret, snomorica, suncoprah, zlatodan, zlatopojci), a dijelom su neologizmi građeni prema poznatim obrascima (bezobris, mrtvokret, srcoruj).

* * *

Zbirka Vrata vrta aktualizira i dograđuje poetičke opise i oznake koje kritika desetljećima pridijeva lirici Božice Jelušić, npr. ideju biofilnosti, okrenutost klasičnim formama, impresionističku intonaciju, novosimbolizam, postmodernističku intertekstualnost i sl. Prođe li kroz ta vrata autoričin vjerni čitatelj, osjećat će se sigurno, stanje i izgled vrta bit će mu većim dijelom poznati i poticajni. Prođe li kroz njih slučajni namjernik, u vrtu će naći odmorište od svakodnevnih izazova i bezglave užurbanosti suvremenoga svijeta. Sam će morati odlučiti hoće li se prepustiti lirskoj kontemplaciji ili će se okrenuti i vratiti dnevnoj vrevi.