Koncert tužne publike

* * *

Uz obljetnicu potresa donosimo pjesmu objavljenu u posebnom tematu sisačkoga časopisa za književnost, kulturu i znanost Riječi (Ogranak MH u Sisku, 2021) naslovljenu Potres(e)ne pjesme i proza, u kojemu su zastupljeni autori iz Siska, Petrinje i Zagreba, uz dopuštenje autora i glavne urednice časopisa Đurđice Vuković.

Mario Lovreković (Petrinja)

Koncert tužne publike

Ples zemljine kore nije započet visokim tonovima violine,

valcerom ili poetskom toplinom duševnih masnica,

naprotiv,

izrazio se tvrdim bas-dionicama metal-koncerta,

težinom oštrice giljotine koja odsijeca glavu kradljivca

i zatim udara o drveni okvir očuvan sasušenom krvlju prethodnika

osuđenih na smrt stoljećima ranije.

Koncert tužne publike započet je vrištanjem betona i ljudi,

rifovima iz blatnjavih žica nekoć čvrste cigle,

zvucima glasnih sirena koje nikada ne snivaju pod toplinom pokrivača

već vlastitim noćnim morama natapaju madrace zla i hladnoće.

Nitko nije pustio ni glasa na nepoznate tekstove, nitko nije aplaudirao,

jer pokreti postadoše uvučene ruke užasa u debelim kaputima tragedije.

Strah se skrio, tuga je pobijedila njegovu postojanost i posebnost,

preciznost pucanja u savršene mete pretvorila se u pobačaj,

u kolekciju preživjelih što još se tresu na sve moguće zvukove života,

jer pate umjesto da strahuju, ponovno tuguju za Petrinjom.

Koncert tužne publike započet je vrištanjem betona i ljudi,

povijest se vratila na bis, nepozvana, okrutna poput ubojice djeteta,

misleći da uši nisu predvorje osjetila sluha,

već da su samo ukrasi na kolajni izgubljenog vremena u tišini umiranja.

20. siječnja 2021,
u Budaševu