Glazba za kraj sezone

Željno očekivana koncertna dvorana, koja je svoje ime dobila po utemeljitelju nacionalne hrvatske glazbe Vatroslavu Lisinskom, predana je 29. prosinca zagrebačkoj javnosti kao dragocjeni novogodišnji poklon radnih ljudi Zagreba svome gradu“ – zapisala sam u tekstu naslovljenu U novi svijet, a objavljenu 16. siječnja 1974. u tadašnjem kulturnom dvotjedniku OKO. Da, prije 48 godina Zagreb je dobio velebnu zgradu s dvjema koncertnim dvoranama, Velikom i Malom, što je nedvojbeno znatno pridonijelo razvoju glazbenog života u hrvatskoj metropoli. Stoga će u povodu njezina polustoljetnog postojanja biti potrebno organizirati ne samo brojne svečane koncerte nego i skupove teoretskih istraživanja kojima će se znanstveno obraditi i obuhvatiti proteklo razdoblje – mnogo se toga naime dogodilo od 29. prosinca 1973.

U tom je dugom slijedu obilježavanje 29. prosinca kao Dana dvorane svakako hvalevrijedna tradicija.

Kako je Zagreb upravo na taj dan snažno osjetio zemljotres koji je zadesio područje Banovine koji je dodatno prouzročio oštećenja u Koncertnoj dvorani Lisinski, obilježavanje Dana dvorane moralo je izostati. Tako je morao biti odgođen i planirani nastup tenora Tomislava Mužeka i njegova trija. Uopće, zbog nužnih popravaka tijekom prošle koncertne sezone Lisinski je bio zatvoren, a potom je zbog ugroze koronavirusom i svega što je slijedilo i ukupni koncertni život, dakako ne samo u Zagrebu, prolazio kroz dramatično razdoblje. Organizatori i glazbene institucije snalazile su se kako su znale i umjele, da bi se stvari ipak počele donekle vraćati u staru kolotečinu. No sada pod strogom paskom biljetera koji moraju kontrolirati kovid-potvrde, pa i osobne iskaznice, jer samo se cijepljenima i sigurno negativnima dopušta ulazak. Doista, živimo u neizvjesnom vremenu, a ipak tisuće slušatelja željno je glazbenih doživljaja.

Nagrada ZF-a za najbolju glazbenicu godine  pripala je mladoj sopranistici Dariji Auguštan / Izvor Pixsell, ustupila Zagrebačka filharmonija

U donekle normaliziranim uvjetima ove je godine ipak održan tradicionalni koncert za Dan dvorane i te večeri 29. prosinca Velika dvorana bila je popunjena do posljednjeg mjesta. Uz izložbu u foajeu, na kojoj su predstavljeni radovi studenata Akademije likovnih umjetnosti, ravnatelj Lisinskog Dražen Siriščević u svojem je entuzijastičkom stilu pozdravio publiku koja se odazvala na program naslovljen Svim na zemlji i nastup tenora Tomislava Mužeka s triom, glazbenicima Tomislavom Modrićem, Mladenom Kosovcem i Ivanom Gazibarom, te gostima Zagrebačkim kvartetom saksofona. „Sviramo samo vedre note, a pjevamo sretne ljubavi.

U ovoj bremenitoj godini koja je za nama, a što možemo bolje poželjeti? Doista, čupali smo se. Ne prošle godine, nego u dvije godine smo se čupali od svih nevolja koje su nas zadesile, ali nismo pali na koljena, nismo priznali nikakvo malodušje, a ni predaju. Svijetla budućnost je pred nama. Sigurno znam i gdje. Ovdje u Lisinskom. Zato ne propustite Lisinski u sljedećoj godini!“ optimistično je poručio ravnatelj.

Tomislav Mužek hrvatski je tenor međunarodne reputacije koji kao nacionalni prvak Opere HNK-a u Zagrebu uživa veliki ugled i miljenik je ljubitelja operne umjetnosti. Unatrag nekoliko godina Mužek rado nastupa i s triom, s glazbenicima koji pripadaju drugim izvođačkim žanrovima, s kojima izvodi talijanske kancone, jazz-standarde, filmsku glazbu i repertoar tradicionalne i zabavne glazbe. Takvim se programom predstavio i na Dan dvorane pjevajući svojim toplim, ugodnim i pouzdanim tenorom, vodeći šarmantno kroz program u kojemu je bio praćen izvrsnim instrumentalistima, s kojima komunicira vrlo spontano. Rezultat je bio gotovo dvosatna šetnja glazbenim uspješnicama, u kojima osobito starija publika pouzdano uživa jer ih odlično poznaje. Sudjelovanje Zagrebačkog kvarteta saksofona bio je ugodan dodatak jer je ujutro 29. prosinca predstavljen nosač zvuka koji je objavila tvrtka Croatia Records, a na kojemu je zbirka od trinaest planetarno poznatih jazz-standarda, koji su postali slavni u interpretacijama velikana kao što su Frank Sinatra, Dean Martin ili Tony Bennett, a koje je za glas i Zagrebački kvartet saksofona obradio Saša Nestorović. Sve u svemu, za Mužek & trio i ugledne saksofoniste bila je to uspješna večer.

Druga tradicija koja se u Lisinskom njeguje na kraju godine koncerti su Zagrebačke filharmonije. Za Filharmonijski bal vjerni su pretplatnici također pokazali veliko zanimanje pa je i 30. prosinca Velika dvorana bila puna, a ravnatelj Mirko Boch uručio je i uobičajenu nagradu koju ZF dodjeljuje najboljem glazbeniku godine. To je priznanje za 2021. pripalo odličnoj mladoj sopranistici Dariji Auguštan. Slijedio je program kojim je ravnao šef dirigent Dawid Runtz, kojim se i ove godine željelo naglasiti srednjoeuropsku pripadnost, dakako izvođenjem glazbe po uzoru na bečki novogodišnji koncert. Dakle, slušali smo Straussa st. i njegove valcere i polke, pa i uvertiru opereti Šišmiš, sve umilne melodije i sjajne orkestracije koje je mladi i poletni dirigent ozvučio dirigirajući suvereno napamet i s očitim sjajnim osjećajem za taj repertoar. Osobito je dojmljivo zazvučao valcer Na lijepom plavom Dunavu, pa s uvjerenjem možemo hvaliti Zagrebačku filharmoniju i njezina aktualnog šefa.

U programu je sudjelovao i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, što je brojnošću pjevačica i pjevača upotpunilo svečani ugođaj i dodalo sjaj trijumfalnom ugođaju večeri. No manje je trijumfalno zvučao prilično rezak sopran gošće iz Velike Britanije, ciparske sopranistice Katerine Mine. Leharovoj ariji Meine Lippen, sie küssen so heiß nedostajalo je topline i Schwunga, Verdijeva arija Pace, pace mio Dio za sopranisticu je odveć zahtjevna, a Bizetova Habanera baš i ne pripada njezinu fahu. Da je pjevala nagrađena Darija Auguštan, doživljaj bi nedvojbeno bio ugodniji i uvjerljiviji. Ali gošća je vjerojatno bila pozvana iz nekih drugih razloga. Njihovo bi dalje razglabanje pokvarilo svečani novogodišnji ugođaj. Radujmo se radije sljedećim koncertima Filharmonije s Dawidom Runtzom, koji sve očitije osvaja srca zagrebačkih ljubitelja umjetničke glazbe.