Dijalog kao jedini put k napretku

Teatrološko-kazališna manifestacija, 32. Krležini dani u Osijeku, održani su od 7. do 10. prosinca. Manifestaciju su 1987. zajednički pokrenuli Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, tadašnji Pedagoški (današnji Filozofski) fakultet u Osijeku i Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Ovogodišnji Krležini dani pod vodstvom akademika Boris Senkera nastavak su prošlogodišnjeg ciklusa proučavanja zadnjih triju desetljeća novije hrvatske kazališne povijesti, te su se, za razliku od lanjskih, održali na predviđene datume oko Dana osječkog kazališta. Ciklus Devedesete u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu, drugi dio tematski se nastavlja na Devedesete u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu, prvi dio, skup koji je zbog pandemijskih okolnosti bio iznimno održan od 28. do 30. travnja 2021. Tako je zapravo u istoj godini obuhvaćeno cijelo desetljeće, a sama atmosfera, za razliku od komornije lanjske, barem sudeći po broju izlaganja (dvadesetak) te popratnih programa sugerira željeni povratak u živu razmjenu mišljenja, teorija i izlaganja.

Neizvjesnost koja se prelijeva na organizaciju višednevnih događanja rezultira i pokojim odgodama, ali i promjenama u programu, u prvome redu kad je riječ o kazališnim predstavama jer njihovo igranje i priprema ovisi o mnogo krhkijim parametrima od onih uobičajenih. No i ove godine program je bio bogat ne samo u smislu predviđenih izlaganja na skupu nego i popratnih programa, izložbi i kazališnih predstava. Tako je već na samu početku manifestacije otvorena ULUPUH-ova izložba Beskompromisno svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj Ajki, o kojoj su govorile autorice izložbe Ivana Bakal i Martina Petranović te intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Dražena Vrselja. Idućega je dana (8. prosinca) program krenuo uobičajenim smjerom jutarnjih izlaganja na Filozofskom fakultetu, popodnevnim predstavljanjem knjiga i monografija u kazalištu te večernjim gledanjem predstave.

Podvlačenje crte predstavljanjem prošlogodišnjeg zbornika u svečanom foajeu osječkog HNK-a Krležini dani u Osijeku 2020. Devedesete u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu, prvi dio (Zagreb, Osijek, 2021) – koji je bogato grafički opremljen te obuhvaća različite teme od kazališnog upravljanja, redateljskih poetika, dramskog pisma, performansa, djelovanja nezavisne scene, kazališno-kritičke optike do periodike – o čemu su na predstavljanju govorili Ivan Trojan i Martina Petranović, priređivačica zbornika, ukazuje na iznimnu plodnost izabrana desetljeća, što će pratiti i ovogodišnja izlaganja, a time i posljedično objavljen zbornik. Isti je dan tradicionalno položen i vijenac na spomenik Miroslava Krleže u Parku kralja Držislava.

Unatoč pandemiji priređen je punokrvni znanstveni i umjetnički program

Tijekom tri dana znanstvenih izlaganja uslijedio je svojevrsni nastavak načinjanja različitih tema unutar kišobrana devedesetih. Iako je nažalost izostalo tradicionalno autoreferencijalno izlaganje, u ovome slučaju Borivoja Radakovića o vlastitoj poetici i stvaralačkim razlozima, prvi dan znanstvenog skupa nakon pozdravnih govora organizatora i partnera nastavljen je razmatranjima uglavnom unutar polja suvremenoga dramskog pisma. Tako smo imali prilike slušati o stvaralaštvu i političnosti drama Ive Brešana (Ana Gospić Županović, Alen Biskupović i Lucija Periš), nekim mitovima i zabludama ratne drame (Sanja Nikčević), redateljskim poetikama (Boris Senker), kako gledamo na devedesete u devedesetima (Lucija Ljubić), na koji način Mate Matišić prikazuje invaliditet (Kristina Peternai Andrić), o dramskim začkoljicama pisaca rođenih devedesetih (Anđela Vidović) do prijelaza dramskog teksta u izvedbu (Martina Petranović).

Drugi je dan znanstvenoga skupa tematski obuhvaćao raznovrsne teme od glazbenoscenskog repertoara (Iva Hraste Sočo), baleta (Maja Đurinović), problematiziranja estradizacije glumačkog autorstva u djelovanju Teatra Exit (prvo zvučno Zoom sudjelovanje na Krležinim danima Nataše Govedić), lutkarstva (Igor Tretinjak) i njegove periodike (Livija Kroflin) do glumačke osobnosti Josipa Gende (rad Ivana Boškovića pročitao je Boris Senker). Jutarnju sesiju zaključila su predstavljanja zadnjeg broja časopisa Kretanja (Maja Đurinović i Lucija Ljubić), knjige Sanje Nikčević Istine i laži o kanonu (Boris Senker i autorica) te upoznavanje s projektom Dariah – EU radna skupina Theatralia (Tihomir Živić i Anamarija Žugić Borić).

Treći je dan bio posvećen suvremenim umjetničkim praksama pa su se tako tematski raslojavali pojmovi poput ambijentalnosti (Višnja Kačić Rogošić), lokalna i nezavisna performerska scena (Suzana Marjanić, Iva Marija Bitanga i Ljubica Anđelković Džambić), umjetnički kolektiv Sljedba štovatelja banaka (Boris Bakal preko Zooma), suvremeni ples (Ivana Slunjski), Indoševa šahtofonija (Anamarija Žugić Borić), prijevodi Molièrea (Mirna Sindičić Sabljo), poljska kazališna umjetnost u Hrvatskoj (Ana Kodrić Gagro), čime se zatvorio krug intenzivne i višeglasne percepcije kazališnih devedesetih.

Osim znanstvenoga simpozija Krležini dani u Osijeku sadržavaju i druga popratna, ali ne manje važna događanja. Neka od njih, poput izložbe, predstavljanja prošlogodišnjeg zbornika, knjiga i časopisa već su spomenuta. Između ostalih predstavljena je još monografija Mirjana Bohanec Vidović – hrvatska operna prvakinja, diplomatkinja i filmska glumica, nakladnika Tonimira i sunakladnika Ogranka Matice hrvatske i HNK-a u Varaždinu, o kojoj su govorili Martina Petranović, Iva Hraste Sočo i Hrvojka Mihanović Salopek. Vukovarsko kazalište u vukovarskoj kulturi 1884. – 1941. Antonije Bogner Šaban predstavili su Lucija Ljubić, Boris Senker i sama autorica.

Odigrane su i dvije kazališne predstave, novija, namijenjena mladima, Zmajevi koji ne lete Ivane Šojat u režiji Damira Mađarića te nešto starija, Viđenje Isusa Krista u kasarni V. P. 2507 Ive Brešana u režiji Jasmina Novljakovića (koprodukcija Gradskog kazališta Joza Ivakić u Vinkovcima, NP Tuzla, HK Pečuh i UO Slavonski Brodvej). Obje nam predstave ukazuju na sve teže uvjete rada u samim kazalištima s obzirom na brojne odgode (i tu je u zadnji čas došlo do izmjene u programu) i izmjene pravila, ali i na nužno drukčije iščitavanje suvremene dramatike.

Iako su se tijekom povijesti Krležini dani susretali s poteškoćama i odgodama (Domovinski rat, obnova kazališne zgrade, recesija), ni ove se, već druge u nizu godine komplicirane za okupljanja, nisu dala omesti u odražavanju punokrvnoga znanstvenog i umjetničkog programa. Gotovo trideset sudionika pokazalo je ne samo raznolike poglede i interese unutar promatranja devedesetih nego i potrebu da se područje i dalje istražuje, usustavljuje i nanovo vrednuje. Skup, koji neko vrijeme nema kao temu Krležu, ujedno ima važnu funkciju okupljanja više generacija teatrologa, kritičara i praktičara te nastavlja dokazivati da je dijalog unutar široka raspona znanstvenih interesa jedini mogući put k napretku.