Pisma i marke putuju, Božić navješćuju

-

Dan pada Vukovara 18. studenoga 1991. proglašen je državnim blagdanom u Republici Hrvatskoj. Te je godine o Božiću Hrvatska dobila prvu božićnu marku. U prosincu 1991. Island je bila prva država koja je priznala Hrvatsku, a istog dana 19. prosinca 1991. Hrvatsku je s odgodom priznala i Njemačka, ali je puni učinak uslijedio danom kad su i druge članice Europske zajednice priznale Hrvatsku 15. siječnja 1992.

Nije teško zamisliti koja se riječ najčešće ispisivala u božićnim čestitkama te ratne 1991, zasigurno toliko priželjkivan mir. U tim se teškim vremenima na novim osnovama grade odnosi Crkve i države, ono što je u socijalizmu bilo nezamislivo konačno je postala stvarnost. Božić je proglašen državnim blagdanom, novogodišnji praznici postali su božićni blagdani, novogodišnja jelka vratila se svom civilizacijskom izvoru Badnjaka i Božića, a na dobre želje nade, vjere i ljubavi te 1991. godine prvi je put lijepljena hrvatska božićna marka. Neopterećeni pandemijom ostavljali smo trag vlastitog DNK na tim markama lijepeći ih vlastitom slinom.

(Lijevo) Prva božićna marka – najstarije očuvane jaslice, Košljun. Oblikovao Boris Ljubičić / Izvor Hrvatska pošta

(Sredina) Motivi najstarijeg hrvatskog Betlehema iz crkve
sv. Nikole ponad Komiže, otok Vis

(Desno) Božić na bojištu, 1992.

Dan marke 9. rujna 1991.

Do 1991. sve je marke izdavala Jugomarka sa sjedištem u Beogradu. Tijekom veljače 1991. Sabor donosi odluku o osnivanju Komisije za izbor likovnih rješenja hrvatskih poštanskih maraka. Isprva su izdavane doplatne marke. Danom marke smatra se 9. rujna 1991, kada je izdana doplatna marka za zračni promet poštanskih pošiljaka Zagreb – Dubrovnik. Pratile su marke povijesne kalvarije naše države, od hrvatskih dinara, preko kune do slovne oznake vrijednosti (A).

Stjecajem povijesnih okolnosti Hrvatska je prvu božićnu marku dobila tek s uspostavom neovisnosti 1991, iako je međunarodno priznanje države od većeg broja država slijedilo tek u siječnju 1992. Ratne 1992. godine, tijekom Domovinskog rata, izdane su o Božiću dvije marke, od kojih je na jednoj hrvatski vojnik, koji u maskirnoj uniformi kiti u šumi jelu pokrivenu snijegom.

Ove 2021. godine obilježavamo tridesetu godišnjicu izdavanja hrvatskih božićnih maraka. Izbor motiva nije bio nimalo slučajan. Hrvatska je izborom motiva nastojala dokazati, bolje reći podsjetiti, na kontinuitet sudjelovanja u zapadnoj i kršćanskoj civilizaciji, od koje su se, gle čuda, eurokrati u EU ove godine pokušali „diskretno“ ograditi. Zasigurno ne slučajno na prvoj je božićnoj marci najstarije uprizorenje jaslica u Hrvatskoj za koje su očekivano zaslužni oci franjevci.

Najstarijim očuvanim jaslicama u Hrvatskoj smatraju se upravo jaslice iz kapelice Porođenja na otočiću Košljunu, koji je u zagrljaju Puntarske vale prigrlio otok Krk kao majka svoje čedo. Pet baroknih drvenih skulptura većeg formata potječu iz 17. stoljeća, a prvi put se spominju 1651. U košljunskoj Svetoj obitelji obnavlja se život rođenjem Djeteta, što je posebno bilo važne ratne jeseni i zime 1991, neposredno nakon prizora smrti i stradanja Vukovara.

Prvu hrvatsku božićnu marku oblikovao je Boris Ljubičić. Tiskana je u tiskari Zrinski u Čakovcu, a zupčana u Mađarskoj. Tek nakon međunarodnoga priznanja Hrvatske 15. siječnja 1992. i formalnog članstva u Svjetskoj poštanskoj udruzi povlače se poštanske marke bivše SFRJ.

Hrvatske božićne marke čine pravu malu riznicu ljepote, naše povijesti, ali i novije umjetnosti

Zanimljivo je da se na dvjema hrvatskim božićnim markama iz 2020. nalaze motivi Svete obitelji, ali i najstarijeg hrvatskog Betlehema iz crkve sv. Nikole ponad Komiže na otoku Visu. S razmakom od trideset godina izvučena su iz zaborava dva najljepša i najstarija uprizorenja rođenja Isusova u Hrvata, onaj s Košljuna i onaj iz Komiže na otoku Visu. Doista, otoci su naši cvjetni vrtovi što plutaju morem.

Zasigurno upravo božićne čestitke nose u sebi najplemenitije poruke ljudske duše, trag su oživjelih sjećanja na drage osobe. Božićne su marke kao posebno izabrane putne karte kojima se plaća put do dragoga ljudskog bića. I doista posebna je simbolika zastupljena na motivima božićnih marki koje se u svijetu izdaju u milijunima primjeraka. Galerija hrvatskih božićnih maraka impresivna je i šteta što se o njima više ne piše i što se ne izlažu jer čine pravu malu riznicu ljepote, naše povijesti, ali i naše novije umjetnosti. Za hrvatske božićne marke doista vrijedi ono manje (malo) je više.

Tužno je što teret zemnih stvari odvlači pozornost od tih malih remek-djela. Malobrojni pojedinci znaju podrijetlo motiva. Oni sretni i odabrani pronaći će prigodni letak akademkinje Željke Čorak i tek tada shvatiti čarobnu tajnu svake hrvatske božićne marke. Ponekad je kratak tekst nadahnut tek krhkom svetom sličicom tiskanom u tehnici caniveta u švicarskom gradu Einsiedelnu. I kada je riječ o naizgled običnoj staklenoj kuglici, tekst Željke Čorak podsjetit će nas na ljepotu prolaznosti krhkog stakla, koje svake godine o Božiću povećava radost otvaranja obiteljske kutije s božićnim nakitom budeći sjećanja na drage koji više nisu s nama.

Dragocjena veza sa svijetom

Ova jubilarna trideseta godina doista je trebala biti poticaj za izdavanje monografije i objedinjavanja tih briljantnih eseja, veličinom možda malenih poput maraka, ali dragocjenih poput sjaja zvijezde u tami božićne noći. Pa i tri su kralja slijedeći put zvijezde došla do betlehemske štalice. Tekstovi Željke Čorak koji se uz božićnu marku tiskaju negdje u studenom zvijezde su repatice koje ostavljaju zlaćani trag koji nas vodi badnjoj noći i Božiću.

Tu noviju hrvatsku baštinu trebalo je sakupiti i iscrpno potkrijepiti jer činjenica je da se marke sve rjeđe koriste. Nekad su marke bile rijedak i dragocjen materijalni dokaz veza s „dalekim svijetom“. Imale su more poklonika i sakupljača. Nove generacije kroče svijetom s mobitelom u ruci, u svakom im je trenutku bliska osoba lako dostupna. Izravno se komunicira slikom i glasom, a fotografije koje kruže u realnom vremenu obično ipak prolaze test provjere zadovoljstva pošiljaoca slikovnom porukom. Pitanje je čini se vremena do kada će božićne marke ljepotom poruke i vizualnom vrijednošću kružiti kuglom zemaljskom. Ako ništa drugo, ostat će trajno u albumima zaljubljenika i u poštanskim arhivama. Ispod marke, u omotnici božićne čestitke ostat će skriveni najiskreniji titraji ljudskih duša namijenjeni bliskim osobama baš kao i treptaji zvijezda u beskraju tame božićne noći.