Učitelj i vođa hrvatskoga naroda

Prije 150 godina, 11. lipnja 1871, u malom posavskom selu Trebarjevu Desnom rođen je Stjepan Radić, jedan od rijetkih Hrvata koji je još za života postao povijesni velikan. U njegovu rodnom kraju obljetnica je obilježena mnogobrojnim kulturnim događanjima, a na sam Dan općine Martinska Ves i blagdan sv. Martina 11. studenoga svečano je otvorena izložba Stjepan Radić (1871–1928). Gostovanje izložbe u Radićevu rodnom kraju ostvareno je u suradnji Državnog arhiva u Zadru, Kulturnog centra braće Radić iz Trebarjeva Desnog, Matice hrvatske u Sisku i Državnog arhiva u Zadru.

S izložbe o Stjepanu Radiću u Martinskoj Vesi

Izložba o Stjepanu Radiću, učitelju i vođi hrvatskoga naroda te osnivaču i predsjedniku Hrvatske seljačke stranke, donosi naglaske iz njegova života u tri cjeline. Prva se odnosi na ukupan Radićev život i politički rad. Druga cjelina naglasak stavlja na rad Radića i HSS-a u Sjevernoj Dalmaciji, u kojoj je u svega nekoliko godina postao glavni politički čimbenik. Treći dio izložbe odnosi se na atentat i Radićev pogreb, koji je bio najveći u hrvatskoj povijesti i na kojemu je bilo između 300 i 400 tisuća Hrvata.

Ova izložba, čiji su autori Marijan Maroja, arhivski savjetnik, Ivana Burić, viša arhivistica i Tomislav Vrsaljko, arhivski tehničar reprograf, slavi život, djelo i nasljeđe hrvatskoga velikana koji je iz siromašnoga posavskog sela krenuo u svijet te zauvijek ostavio trag u povijesti. Stjepan Radić od najmlađih se dana nepokolebljivo i neustrašivo borio za prava hrvatskoga naroda i hrvatsku državnost. Radićeva govornička vještina i komunikativnost, idealističke i napredne zamisli, beskompromisno zagovaranje demokratskih i republikanskih ideja te dosljedno zastupanje hrvatskih nacionalnih interesa dovelo je do jednoglasne potpore naroda, ponajprije najbrojnijih seljaka, zatim ribara i malih obrtnika u svim hrvatskim krajevima. U nepokolebljivoj borbi za hrvatskog malog čovjeka suočavao se s političkim progonima, pritiscima i zatvorskim kaznama. No nikada nije odustao od borbe i svojih ideala. Radićev život završava nasilno. Na njega je atentat u beogradskoj Skupštini izvršio zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić. Od posljedica ranjavanja umire 8. kolovoza 1928. u Zagrebu.

Prilikom otvaranja izložbe Marijan Maroja pročitao je znakovite stihove pjesme Oči Stjepana Radića, koju je Ivan Goran Kovačić napisao 1938:

One ne bijahu stvorene za obične vidike,

Čvrsto su gledale daleko na kraj stoljeća,

Mutnu im zavjesu davahu bliske stvari i slike,

Jer su prejasno vidjele raskoš velikog proljeća.

„Koliko je proročanska bila ova Goranova kitica!“ istaknuo je Maroja. „Kroz oči Stjepana Radića on najavljuje hrvatsko proljeće. Tek na kraju stoljeća ostvarilo se ono za što je Radić živio i za što je život dao. Hrvatski narod ostvario je svoju slobodu i samostalnost. Nažalost, ne na njegov miroljubiv način, već krvavom borbom“, zaključio je Maroja.

Na svečanosti otvaranja izložbe bili su zamjenik sisačko-moslavačkog župana Mihael Jurić, saborska zastupnica Marijana Petir, ravnateljica Kulturnog centra braće Radić Jasmina Jovev, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Sisku Tomislav Škrbić i načelnik općine Martinska Ves Stjepan Ivoš, koji je izložbu svečano otvorio. Izložba u Vatrogasnom domu u Martinskoj Vesi bila je otvorena do kraja studenog.