Repertoar će biti otvoren različitim estetikama

Na 85. sjednici Vlade Republike Hrvatske 17. studenoga imenovana je nova intendantica Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Njezin mandat službeno počinje 1. rujna 2022. i traje iduće četiri sezone, sve do 2026. Ona je doktorica znanosti Iva Hraste-Sočo, umjetnica, znanstvenica i društvena djelatnica široka spektra interesa i radnog iskustva, od operne solistice iste kazališne kuće, preko diplomatske i upravljačke karijere u dvama ministarstvima (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te Ministarstvo kulture i medija RH), uključujući i diplomatski mandat u svojstvu savjetnice za kulturu u Veleposlanstvu RH u Beču, konačno i profesorice na Akademiji dramske umjetnosti i Muzičkoj akademiji. Sve to čini je idealnom za obavljanje složenoga kreativnog i producentskog posla koji je očekuje u sljedećem razdoblju. U ekskluzivnom razgovoru za Vijenac ona otkriva detalje svojeg programa u kandidaturi kojom je osvojila natječaj, kao i svoje stavove o ulozi kazališnih umjetnosti u širem društvenom kontekstu.

Snimio Goran Stanzl / PIXSELL

Za početak, čestitke na osvojenu natječaju. Kulturna javnost dugo vas je iščekivala, vaše se ime već mjesecima spominje u kuloarima. Kako ste se odlučili za tu važnu kandidaturu?

Hvala vam na čestitkama, uistinu sam sretna što je ovaj proces završen. Odluka o kandidaturi nije bila lagana. Naime, kao što ste rekli, u karijeri radila sam raznovrsne poslove, uvijek u domeni kulture, no posao intendanta najvećega nacionalnog kazališta smatram, ipak, krunom svojeg djelovanja. Iako sam zadovoljna statusom sveučilišne nastavnice, bavim se produkcijskim i znanstvenim radom, no moram priznati da su me zaintrigirali brojni pozivi kulturnih djelatnika, kao i onih iz HNK-a u Zagrebu, koji su smatrali da bih trebala razmisliti o prijavi na natječaj, ali i poziv intendanata da, u njihovu timu, preuzmem ulogu direktorice Opere. Imajući na umu složenost intendantskog posla, koji sadrži brojne izazove ali i prilike za poboljšanje rada kazališta, odlučila sam se upustiti u tu utrku.

Iz prve ste ruke pratili djelatnost HNK-a pod vodstvom vaše prethodnice, aktualne intendantice Dubravke Vrgoč, kojoj mandat traje do 31. kolovoza 2022. Bili ste pomoćnica ministrice kulture za izvođačke umjetničke djelatnosti i međunarodnu suradnju, istodobno i članica kazališnog vijeća HNK-a u Zagrebu. Osim toga, osobno ste vrlo zainteresirani za sadržaje kazališta. Za dva mandata Dubravke Vrgoč općenito se spominje da je ona napokon vratila publiku u kazalište. Je li to istina za sve ili tek za neke kazališne vrste? Vjerujemo da dobro poznajete scenu najveće hrvatske kazališne institucije u raznim razdobljima.

Ne bih rekla da HNK u Zagrebu nije imao svoju publiku i prije. U dugoj povijesti Kazalište je imalo repertoarne uspone i padove, no publika nije nikad prestala dolaziti na predstave. Posebno se to odnosi na operne i baletne produkcije, na kojima dugi niz godina nije bilo problema s prodajom ulaznica. Iako su i dramske predstave u ranijim razdobljima bile dobro posjećene, smatram da je u tom umjetničkom području u mandatu Dubravke Vrgoč napravljen iskorak. Druga razina problema jest ono što se problematizira i na čemu se posebno radi u cijeloj Europi, a to je rad na razvoju publike, odnosno generacijskoj zastupljenosti. Na tom području planirala sam uvesti posebne programe, poput Kazališta za obitelj, usmjerena edukaciji mlađe populacije u radionicama povezanim s repertoarnim naslovima.

Predstavite nam ukratko program kojim ste se prijavili na natječaj, a koji obuhvaća čak 150 stranica. Koje su vaše osnovne programske odrednice?

Programsko usmjerenje HNK-a u Zagrebu uvelike određuje njegova povijesna misija u smislu središnjeg mjesta nacionalne kazališne umjetnosti, ali i brojnost zaposlenika u odnosu na druga nacionalna i javna kazališta. I u svom programu slijedila sam osnovnu repertoarnu odrednicu koju čine djela svjetskog i hrvatskog kanona u dramskoj i glazbenoj literaturi. Njihove će produkcije obilježiti moderni načini čitanja i postavljanja na scenu, no neće se zanemariti ni recentni naslovi suvremenoga predznaka. Repertoar će karakterizirati otvorenost prema različitim estetikama i umjetničkim senzibilitetima sa svrhom otvaranja prostora za refleksiju i propitivanje društvenih gibanja kazališnim sredstvima, što i jest jedna od uloga kazališta. Program sam koncipirala vodeći računa i o postojećim umjetničkim ansamblima koji kvalitetom mogu biti nositelji nekoliko programskih inačica, a na izvedbenoj razini parirati mnogim europskim kazalištima. Velike ansambl-produkcije imaju utemeljenje u kulturološkoj odrednici HNK-a u Zagrebu i čine veći dio moga programskog plana, no izvodit će se i predstave manjeg formata u alternativnim prostorima, kao i na drugoj sceni u Adžijinoj ulici; njezino je dovršenje planirano tijekom ovog mandatnog razdoblja. Naručivanjem novih djela dramskog i glazbenog predznaka dat će se dodatni poticaj piscima i skladateljima.

Također, ističem važnost uske suradnje s umjetničkim akademijama, koje su inkubator mladih umjetnika koji će u budućnosti biti zaposleni i u HNK-u u Zagrebu. Smatram da će moje djelovanje na Akademiji dramske umjetnosti kao i na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu pridonijeti još užoj suradnji. Kao pozitivan primjer međuakademijskih suradnji ističem operne projekte koji se izvode svake godine, a na kojima mentoriram studente produkcije – prošle akademske godine studenti su za produkciju opere Pepeljuga Julesa Masseneta dobili Rektorovu nagradu, a ove godine uspješno je izvedena Životinjska farma Igora Kuljerića, kojoj bi mjesto trebalo biti na našoj središnjoj opernoj kazališnoj pozornici.

Možete li konkretno navesti koje biste naslove voljeli postaviti u svojem mandatu, u operi, drami i baletu? Koja je po vama repertoarna uloga središnjega hrvatskog nacionalnog kazališta?

Kao što sam navela, važno je uspostaviti ravnotežu između klasičnih naslova, koji su tzv. željezni repertoar u svim trima umjetničkim cjelinama, i suvremenih djela. Smatram naime da program središnje nacionalne kuće ne može zanemariti svoju prosvjetiteljsku i edukativnu ulogu u slijeđenju svjetskih trendova, ali i promociji domaćih djela. Navest ću neke naslove koje sam iznijela i u svom programu: Molièreov Don Juan, Ibsenov Graditelj Solness, Shakespeareova Oluja, uz naslove iz hrvatskog kanona kao što je Krležina Golgota i suvremene poput Plodne vode Marine Vujčić. Od opernih djela izvest će se Verdijev Otello, Rossinijev Le Comte Ory, Wagnerovi Majstori pjevači (Die Meistersinger von Nürnberg), Donizettijeva Maria Stuarda (cjelovita Tudorska operna trilogija iz pera tog skladatelja bit će rezultat razmjene predstava nacionalnih kazališta), Offenbachove Hoffmannove priče, Bergova Lulu, ali i hrvatske opere kao što su Gotovčev Stanac, Smareglina Istarska svadba i Analfabet Ive Lhotke Kalinskoga. Baletni repertoar činit će, između ostalih naslova, Spartak Arama Hačaturjana, Sylvia Lea Delibesa i Pepeljuga Prokofjeva uz diptih Daphnis et Chloé (Ravel) / Jewels (Balanchine) te naslovi iz hrvatske baletne baštine kao što su Baranovićevo Licitarsko srce i Tri kavalira frajle Melanije Papandopula uz suvremena djela i autorske večeri stranih i hrvatskih koreografa.

Najavljujete koprodukcije s drugim kazalištima u zemlji i svijetu. Problem dosadašnjih koprodukcija bio je da nisu bile financijski ni programski isplative, jer je uvjetovan ograničen broj izvedbi. Koji je idealni model suradnji za obostrani programsko-financijski profit, što se očekuje od koprodukcije?

Kazališta, kako strana tako i domaća, sve su više, zbog limitiranih proračuna, usmjerena na koprodukcijsku suradnju, ali i razmjenu predstava. Osim financijskog aspekta, vrlo je važno što takvom suradnjom naši umjetnici dobivaju dodatnu priliku za predstavljanje u inozemstvu, a tako i kazalište kojem pripadaju dobiva na ugledu i vidljivosti. To se odnosi na kazališta, ali i na festivale, koji imaju specifičnu publiku do koje je teže doprijeti bez navedene suradnje. U sklapanju koprodukcijskih ugovora ustrajavat ću na stavkama koje, uz financijsku dobit, donose i promidžbenu korist umjetnicima i HNK-u. Smatram da kazališta u Hrvatskoj moraju uže surađivati, posebno se to odnosi na nacionalna kazališta, među kojima HNK u Zagrebu ima svojevrsnu ulogu matičnosti. Planiram u suradnji s kolegama intendantima ostvariti užu suradnju u smislu koprodukcija i razmjena predstava, čime će se pridonijeti teritorijalnoj uravnoteženosti kazališnih programa, a publika će steći uvid u dosege recentne produkcije hrvatskih kazališta.

Postoji li netko od glazbenih umjetnika komu su u prethodnom razdoblju nepravedno bila zatvorena vrata HNK-a, koga biste vratili na scenu?

Po mom mišljenju, premalo su u Kazalište u razdoblju koje ste naveli pozivani hrvatski umjetnici koji su se etablirali u svijetu i to ću svakako nastojati ispraviti. Bit ćemo fleksibilni u sastavljanju repertoarnog plana kako bismo na pozornici HNK-a u Zagrebu mogli vidjeti, primjerice, Renatu Pokupić, Maxa Emanuela Cenčića, Krešimira Stražanca ili Evelin Novak, a posebno spominjem našeg dirigenta čija je svjetska karijera u strelovitom usponu: maestra Ivana Repušića. S mnogima sam već, budući da se dugo poznajemo, i uspostavila kontakt. Njihovo sudjelovanje u produkcijama unijet će dodanu vrijednost, a u sinergiji s angažiranim umjetnicima bit će moguće producirati predstave na najvišoj europskoj razini. Takva suradnja donijet će promjenu i u promidžbenom smislu, korištenjem prepoznatljivih umjetničkih ličnosti u marketingu jer glazbena forma opere posjeduje dašak glamura koji vole svi posjetitelji kazališta.

Nakon 2005. i dirigenta Mladena Tarbuka smijenjena s mjesta intendanta prije isteka mandata ponovno je izabran netko iz glazbene sfere, koja obuhvaća dva od tri segmenta HNK-a, balet i operu. Dramski ansambl možda strahuje da će o njegovoj sudbini odlučivati netko tko nije iz dramskih redova. Kako ste se opremili argumentima protiv nositelja takvih razmišljanja?

U prvom redu, ne znam je li neki od dosadašnjih intendanata imao jednako izražene kompetencije u sva tri umjetnička područja, no nastojat ću upotrijebiti svoja znanja i iskustvo stečeno svojim 34- godišnjim radom u raznolikom području kulture i umjetnosti, ali i ono koje koristim i kao sveučilišna nastavnica na Akademiji dramske umjetnosti i na Muzičkoj akademiji u svom novom poslu. Vrlo je važno u kontekstu vašeg pitanja napomenuti da će na čelu triju organizacijskih cjelina biti ravnatelji koji će svojim karijerama i umjetničkim osobnostima jamčiti kvalitetu dodatnog repertoarnog profiliranja HNK-a u Zagrebu te imati izražene ingerencije u upravljačkom smislu.

Dramski ansambl tek je jedan u nizu gradskih kazališta. Što ga ipak izdvaja kao nacionalni kazališni ansambl?

U tradiciji Drame HNK-a u Zagrebu, kao što sam već rekla, kao osnovni pravac repertoarnog usmjerenja jesu uprizorenja djela svjetske i nacionalne klasike te predstave zasnovane na suvremenom dramskom tekstu, čime se pridonosi misiji djelovanja nacionalnog kazališta, koje se na taj način repertoarno profilira i čini temelj kazališne kulture države. Osim kvalitete ansambla sastavljena od ponajboljih glumaca hrvatskog glumišta, rekla bih da je upravo repertoar ono što Dramu HNK-a u Zagrebu diferencira od ostalih zagrebačkih kazališta te ne bi trebalo podleći svojevrsnoj pomodnosti koja se može dogoditi u eksperimentalnom teatru, koji je, također, dio raznolikosti hrvatskoga glumišta, ali u manjoj mjeri u središnjoj nacionalnoj Drami.

Kako Drama ima dramaturga, tako bi Opera i Balet trebali imati šefa dirigenta, no njegovo je radno mjesto već godinama prazno. Koja je njegova uloga i imate li u planu angažirati nekoga u tom smislu?

Mišljenja sam da je uloga šefa dirigenta vrlo važna za kontinuirani rad s orkestrom, ali i za repertoarno profiliranje, po uzoru na moderne europske operne kuće. Potrebno je definirati modus biranja šefa dirigenta, uz sugestije umjetničkog vijeća orkestra, kao i eventualno raspisivanje međunarodnog natječaja jer je nužno angažirati vrhunskog dirigenta koji će znanjem i umjetničkim autoritetom osigurati najvišu razinu virtuoznosti orkestralnih glazbenika. Umjetnički korpus Orkestra, svojevrsni zamašnjak glazbenoscenske produkcije Kazališta, mora se stalno razvijati kako bi u svim izvedbama postigao idealnu tehničku i umjetničku predispoziciju za izvođenje kompleksnih djela operne i baletne literature.

Kamen spoticanja u radu Dubravke Vrgoč u posljednjoj je sezoni bila opera, ta najmnogoljudnija kazališna vrsta, koja uključuje zbor, simfonijski orkestar i solistički ansambl. Da podsjetimo, velik dio opernih umjetnika optužio ju je da nije na vrijeme zatvorila kazalište nakon saznanja da je u kazališne redove prodro COVID-19. Koliko vam je važna suradnja sa zaposlenicima i mišljenje „običnog čovjeka“ koji ukazuje na propust?

Suradnja sa zaposlenicima od temeljne je važnosti, a bez dobre komunikacije uprave i svih zaposlenika nema ni uspješna menadžmenta. Ministrica Obuljen Koržinek istaknula je da se prilikom donošenja odluke o prijedlogu Vladi za imenovanje intendanta vodilo i kriterijem nužnosti poboljšanja upravljanja Kazalištem te sam ponudila rješenja koja su me, uz upravljačko, umjetničko i akademsko iskustvo i podrobnu upoznatost s radom Kazališta kvalificirala za imenovanje intendanticom u narednom mandatnom razdoblju. Više sam puta naglasila da ću biti otvorena za konstruktivne prijedloge svih zaposlenika, kako umjetnika tako i tehničara i administracije, kako bismo zajednički uspjeli uravnotežiti i popraviti međuljudske odnose u Kazalištu i osigurati radnu klimu povoljnu za stvaranje visokih umjetničkih kreacija.

Balet je međunarodni ansambl, koji je proteklih godina gotovo posve izgubio hrvatski kadar plesača. Dijelom je problem u plesačkoj pedagogiji, koja je u Hrvatskoj spala na niske grane, ne proizvodi kandidate kadre položiti zahtjevne audicije. Pogotovo je problematičan muški kadar plesača: najmlađi hrvatski aktivni plesač, nacionalni prvak Tomislav Petranović, na pragu je pedesetih. Kako to riješiti u skladu s novim Zakonom o kazalištu u izradi?

Budući da je novi Zakon o kazalištima u fazi izrade, a najavljeno je da će se uputiti u zakonodavnu proceduru Vlade tek po postignutom konsenzusu svih uključenih dionika, bit će potrebno naći ravnotežu između reguliranja radnog statusa umjetnika koji su već u radnom odnosu u kazalištima i mladih koji se školuju na umjetničkim akademijama, odnosno u baletnim školama. Važno je tom pitanju pristupiti vodeći računa o socijalnoj osjetljivosti prema umjetnicima koji su svoj umjetnički staž ostvarili u kazalištu, a istodobno tražiti rješenja koja će mladim umjetnicima omogućiti napredovanje i profiliranje u struci.

Klasični balet popularan je među publikom, vole ga svi naraštaji, pa ga posjećuju cijele obitelji. Mislite li povećati broj klasičnih naslova po sezoni, da ne padne teret samo na Orašara u ovo predblagdansko doba?

U naslovima koje sam spomenula vidljivi su i oni koji pripadaju klasičnom baletu, a bit će uvršteni u program tijekom cijele sezone, pa i u predblagdansko doba. Kako ne bi samo baletni repertoar donosio praznični ugođaj, namjeravam postaviti i novu produkciju operete Šišmiš, koja se tradicionalno u europskim opernim kućama izvodi i na Silvestrovo. Tako će i zagrebačka publika osjetiti taj flair europskih metropola.

Balet je neverbalna univerzalna umjetnost, a opere se izvode na izvornim jezicima, što obje umjetničke grane čini idealnim izvoznim kulturnim proizvodima. Svojedobno su i Opera i Balet zagrebačkoga HNK-a redovito gostovali na scenama i festivalima diljem svijeta. Zašto je to prestalo? Nismo više međunarodno konkurentni? Je li to moguće obnoviti, nakon što se pandemija smiri, s obzirom na članove ansambala koji pripadaju i međunarodnoj sceni (Tomislav Mužek, Lana Kos, Ljubomir Puškarić…)?

Sigurna sam da smo itekako međunarodno konkurentni, imena solista koja ste naveli, a dodajem Dubravku Šeparović Mušović, Luciana Batinića, Valentinu Fijačko Kobić i Ivanu Lazar te baletne prvake Edinu Pličanić, Tomislava Petranovića, Ivu Vitić Gameiro, tu su i stranci Takuya Sumitomo, Guilhermo Gameiro Alves, Natalija Kosovac, zalog su međunarodne uspješnosti HNK-a u Zagrebu u području opere i baleta. Uprava kazališta iskoristit će već postojeće kontakte na međunarodnom planu s inozemnim kazalištima i festivalima za uspostavljanje novih suradnji te omogućiti našim umjetnicima korištenje navedenih platformi za dodatnu promociju.

Ove je godine nakon deset godina ponovno uspostavljena suradnja HNK-a s festivalom suvremene glazbe – Muzičkim biennalom Zagreb. Praizvedena je opera Posljednji intermezzo Berislava Šipuša, koja je dosad imala samo jednu reprizu. Je li to dovoljno, kad se postavi novo djelo, da stekne novu publiku, tim više što je tada gledalište bilo poluprazno, jer se nisu još uvele predstave s kovid-potvrdama? Kako vidite buduću suradnju s MBZ-om?

Dio misije Kazališta jest i njegovanje nacionalnog stvaralaštva kao i poticanje stvaranja novih djela. Naravno da nije dovoljno nakon praizvedbe izvesti samo jednu reprizu, u svaku praizvedbu i premijeru unosi se golem trud kako skladatelja tako i cijelog autorskog tima i interpreta, a cilj je da što brojnija publika stekne uvid u recentnu produkciju i suvremene prakse. Intenzivirat ću suradnju s MBZ-om kako bismo zajednički, kako u Operi tako i u Baletu, mogli pridonijeti stvaranju novog kanona u glazbenoscenskoj umjetnosti.

Nakon što stupite na dužnost intendantice očekuju vas natječaji za ravnatelje pojedinih jedinica. Koji biste profil umjetnika voljeli imati na tim mjestima?

Imam jasnu viziju o profilu osoba koje će biti ravnatelji umjetničkih cjelina Opere, Drame i Baleta, radit će se o umjetnicima s bogatom umjetničkom karijerom i kontaktima u području kojim se bave te očekujem da će dati i umjetnički pečat i doprinos u repertoaru HNK-a u Zagrebu. Vjerujem u timski rad, tako da ću se time voditi i u zajedničkom upravljanju Kazalištem.

Zbog čega Vlada RH izabire intendanta središnjega nacionalnog kazališta godinu prije isteka mandata aktualnoga? Što je to što vi u tih godinu dana pripremate, što možete, a što ne možete učiniti?

Takav način izbora intendanta uobičajen je u europskoj praksi, na taj način dolazi do neometane tranzicije dviju uprava kazališta, što omogućava da promjena u vrhu menadžmenta ne ostavlja traga u planiranju i realizaciji programa. Naime, implementacija programa na temelju kojeg je dobiven intendantski mandat ne može se, u pretprodukcijskoj fazi, provoditi tek po stupanju na mandat. Potrebno je stupiti u kontakt s brojnim autorskim timovima kako bi program, osobito u prvoj sezoni, bio na vrijeme dogovoren. Isto se odnosi i na ostale poslovne procese te mislim da je razdoblje od manje od godine dana minimalno imajući u vidu kompleksnost i opseg poslova, u mnogim europskim državama on je i mnogo dulji.

Aktivni ste i u području znanosti o umjetnosti, redovito sudjelujete na međunarodnim simpozijima, koji vam daju širu sliku o nama. Koji su najnoviji trendovi u ovom dijelu svijeta po pitanju nacionalnih kazališta s dramom, operom i baletom?

Sudjelovala sam, tijekom posljednje dvije godine, na brojnim simpozijima i skupovima koji su tematizirali izvedbene umjetnosti i njihovo odvijanje u pandemijskom vremenu. Znamo da su izvedbene umjetnosti u teškom položaju u cijelom svijetu. Sukladno studiji GESAC-a Rebuilding Europe. The cultural and creative economy beforeand after the COVID-19 crisis (siječanj 2021) najpogođenije područje unutar kulturnih i kreativnih industrija jesu upravo izvedbene umjetnosti, koje su izgubile gotovo 90 posto prihoda u 2020. Djelatnost kojoj je imanentan kontakt s publikom i životnost javne izvedbe susreće se s izazovima koji su nezapamćeni u povijesti kazališne umjetnosti. U tom smislu, promišljanja europskih kolega kreću se u smjeru planiranja programa s mišlju kako je potrebno izrađivati alternativne planove za slučaj potrebe njihove modifikacije. Smatram da je kreativnost, ali i smirenost u upravljačkim i strateškim promišljanjima, nužna u vremenima u kojima živimo. U tom kontekstu, a sukladno produkcijskim postulatima, i u HNK-u ćemo izrađivati alternativne planove anticipirajući kritičke točke produkcije uz izradu matrice analize rizika.