Prvi Kamov u pjesničkim rukama

Na ovogodišnjoj svečanoj dodjeli književne nagrade Janko Polić Kamov 17. studenoga predstavljeno je pet pisaca koji su ušli u najuži izbor. Finalisti su bili Branka Arh sa zbirkom poezije Tako ČITAJ: nekako OD IZA, Ivana Bodrožić s romanom Sinovi, kćeri, Zoran Ferić s romanom Putujuće kazalište, Drago Glamuzina s romanom Drugi zakon termodinamike i pobjednica Martina Vidaić sa zbirkom poezije Trg, tržnica, nož.

Prosudbeno povjerenstvo, u sastavu Andrea Zlatar Violić, Velid Đekić i Nikola Petković (predsjednik), ove godine imalo je pune ruke posla jer je moralo pročitati više od stotinu prijavljenih djela, a na dodjeli u Svečanoj dvorani Palače šećera u Rijeci, današnjem Muzeju grada Rijeke, rečeno je da je odluka bila jako teška jer su svi finalisti zaslužili nagradu, no da je biti među pet najboljih ipak veliko priznanje.

Nagrađena Martina Vidaić / Snimila Gloria Fabijanić Jelović

Predsjednik povjerenstva Nikola Petković rekao je kako je većina rukopisa imala kriptopandemijski sindrom velikog „japajakanja“, kao da pisci osjećaju približavanje kraja svijeta. U izbor za nagradu Kamov, ustanovljenu 2014, ulaze romani, kratke priče i zbirke poezije, pa je u tako šarolikim formama odluka o najboljem bila još teža, a ovo je prvi put da je nagradu odnijela zbirka poezije.

Zbirka Martine Vidaić Trg, tržnica, nož izvrsno je napisano književno djelo na hrvatskom jeziku koje donosi niz zagonetki na koje će svaki od čitatelja pronaći svoj odgovor. Iako je riječ o knjizi poezije, ona je sačinjena od četrdeset pet gustih poetskoproznih ulomaka koji zajedno tvore poemu, skelet romana u stihovima, kako piše Kruno Lokotar i nastavlja – uglavnom, nešto žanrovski hibridno i moćno fisionirano u knjigu o tržnici zadarskoj, mediteranskoj, a pomalo i svakoj. U obrazloženju nagrade stoji kako taj kriptirani prikaz briljantne knjige poezije koja se istovremeno ukazuje čitatelju u vremenskom okviru jednog jedinog dana, ali i u sva četiri godišnja doba koja nezainteresirano prođu kroz prostor tog fiksiranog mjesta, nije tu da kaže što se u njoj točno zbiva. I kao što nije baš lako shvatiti kako četiri vivaldijevska godišnja doba stanu u jedan beskrajan dan, tako nije jednostavno, a možda ni potrebno, ovu formalno knjigu poezije, a to je valjda jer je objavljena u biblioteci Poezija, rodno, vrsno ni žanrovski odrediti.

Martina Vidaić rođena je 1986. u Zadru, a dosad je objavila zbirke pjesama Era gmazova (nagrada Goran za mlade pjesnike), Tamni čovjek Birger (finale nagrade Janko Polić Kamov) i Mehanika peluda (nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju zbirku pjesama u dvogodišnjem razdoblju) te roman Anatomija štakora, a upravo joj je, u izdanju Naklade Ljevak, objavljen roman Stjenice. Nagrađena Martina Vidaić zahvalila je na nagradi i posebno istaknula da joj je iznimno drago što nagrada koju je dobila nosi ime velikoga Janka Polića Kamova, o kojem je pisala i maturalni rad, a njezina fiksacija na zadarsku tržnicu dio je odrastanja uz baku, koja je na toj tržnici prodavala cvijeće.

Kako je prosudbeno vijeće pojasnilo, lirsko ja Martine Vidaić u 44. pjesmi, kaže, voli noževe, a voli ih „jer izravno stoje u svojoj namjeri“. I dok neki ljudi uče šutjeti da ne bi nestali, dok drugi nestaju, na izlogu mesnice pojavi se popis za korisnike praktičnog uma koji se iz današnje perspektive čita kao Šest zapovijedi tranzicije i pretvorbe, kako dobara, tako i ljudi.

Ovogodišnja nagrada uključuje deset tisuća kuna, priznanje struke i skulpturu u obliku ključa, a nagrađeno djelo mora svoje prvo izdanje imati kod hrvatskog izdavača i biti objavljeno na hrvatskom jeziku.