Književnici s dvjema domovinama

Pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, a u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade Hrvatsko slovo, održan je u Zagrebu 15–17. studenoga Svjetski festival hrvatske književnosti (SFHK). Susret je to hrvatskih književnika koji žive izvan Republike Hrvatske, kao pripadnici narodnih manjina ili iseljenici te Hrvati u BiH, koji su ondje konstitutivan narod.

Zbog članka o „dva plućna krila hrvatske književnosti“ napisana 1968. pokojni književnik Juraj Lončarević osuđen je Subotici na dvije godine zatvora. U prostorijama pak Društva hrvatskih književnika održan je sličan susret 1989, kao vjesnik demokratskih promjena. Tada je bez političkih posljedica prihvaćena teza o književnicima s dvjema domovinama.

Ovogodišnje susrete organiziralo je povjerenstvo u sastavu: akademik Ivan Aralica, akademik Luko Paljetak, glavni urednik Hrvatskoga slova Stjepana Šešelj, voditeljica zbirke Croatica u NSK Željka Lovrenčić i Đuro Vidmarović, član upravnoga odbora Hrvatske matice iseljenika te Glavnog odbora Matice hrvatske.

Đuro Vidmarović, Željka Lovrenčić, Stjepan Šešelj i Zdravka Bušić na 3. Svjetskom festivalu hrvatske književnosti / Snimio Marko Lukunić / PIXSELL

Susret na koji skrećem pozornost treći je po redu. Visoko pokroviteljstvo predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića i ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek pokazuje i pozitivan odnos politike prema književnosti koja nastaje u dijaspori, odnosno iseljeništvu, a koja je dio sveukupne nacionalne književne baštine.

Svečano otvaranje 3. SFHK-a 15. studenoga u prostorijama Društva hrvatskih književnika pozdravili su ugledni predstavnici javnog i političkog života, među kojima su bili Zdravka Bušić, predsjednica saborskoga Odbora za Hrvate izvan domovine i izaslanica predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske, Mijo Marić, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, Željka Lovrenčić kao izaslanica predsjednika DHK-a Zlatka Krilića te Milan Bošnjak u ime Vladina savjeta za Hrvate izvan domovine.

Prava je šteta što nam je pandemija sva tri susreta ugrozila, odnosno smanjila broj sudionika i prinudila organizatore na reduciranje programa. A ovogodišnji su susreti prvi put uključili i kolege koji žive u prekooceanskim zemljama. Bili smo oduševljeni prihvaćanjem poziva koje smo uputili istaknutim književnicima u Čileu i Brazilu, tako da smo imali priliku slušati izlaganja i književne uratke Oscara Andrésa Barrientosa Bradašića iz Čilea, Andrésa Moralesa Milohnića iz Čilea i Milana Puha iz Brazila. Onima koji ne vladaju dobro hrvatskim jezikom na usluzi je bila ugledna hispanistica Željka Lovrenčić. Ona je održala zanimljiva i vrijedna predavanja o nama malo poznatoj velikoj ulozi hrvatskih iseljenika trećeg i četvrtog naraštaja, u čileanskoj književnosti. Tema razgovora za te kolege bile su njihove veze s hrvatskom književnošću sada i u budućnosti. Otkriće je bilo i izlaganje profesora Puha iz Brazila. Ondje se tek budi hrvatska književnost jer je do prije desetak godina takva djelatnost etničkih skupina bila službeno onemogućavana.

Važno je bilo također sudjelovanje književnika iz Vojvodine. Njihovu delegaciju činili su Tomislav Žigmanov, Vladimir Nimčević i Lajčo Perušić. Tema razgovora bila je Položaj hrvatskih književnika u državi u kojoj žive i veze s matičnom kulturom i književnošću te izgledi tih veza ubuduće. Gosti su nas iscrpno obavijestili o problemima s kojima se susreću kao Hrvati i hrvatski pisci, kao i važnosti takvih susreta i njihova uključivanja u korpus svekolike hrvatske kulture.

Nažalost, zbog epidemioloških mjera u svojim zemljama, premda su se odazvali, nisu mogli doći književnici iz susjednih europskih država: iz Austrije (Gradišće) akademik Nikola Benčić, Jurica Čenar, Agnjica Čenar Schuster, Ivan Rotter i Dorothea Zeichmann, a iz Italije (Molise) Leopoldo Lalli i Antonio Piccoli. Tijekom održavanja festivala dobili smo tužnu vijest o teškoj bolesti Antonija Sammartina, istaknutoga moliškog kulturnog djelatnika i etablirana hrvatsko-talijanskog publicista, od koje je 21. studenoga i preminuo. Karaševo u Rumunjskoj predstavljali su Petar Hategan i Anka-Svetlana Facraci, dok su hrvatske književnike iz Crne Gore, odnosno Boke kotorske, predstavljali Adrijan Vuksanović i Zvonko Deković. Diana Milošević i Vladimir Marvučić nisu uspjeli probiti epidemiološku blokadu. Iz SR Njemačke sudjelovao je književnik i novinar Stjepan Šulek, jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatske oporbe iz vremena komunizma,

Iz Republike Hrvatske u radu Festivala sudjelovali su: Željka Lovrenčić, Đuro Vidmarović, Stjepan Šešelj, Zlatko Krilić, Mate Kovačević, Stanko Baković, Drago Šaravanja, Stanka Gjurić, Josip Lisac, Milan Bošnjak, Sanja Vulić i Domagoj Vidović.

Nisu se odazvali zbog pandemije ili drugih razloga: akademik Ivan Aralica, akademik Luko Paljetak, Mirko Ćurić, Miroslav Međimorec, Tihomil Maštrović, Slobodan Prosperov Novak i Ivan Kramar. Iz BiH su zbog epidemioloških razloga nisu uspjeli doći: Mato Nedić, Ivan Baković, fra Miljenko Stojić.

Sudionici su izlagali o temama položaja hrvatskih književnika u državama u kojima žive i vezama s matičnom hrvatskom kulturom i književnosti te izgledima za budućnost, a problematizirana su i najnovija srpska posezanja za višestoljetnom hrvatskom jezičnom i općenacionalnom baštinom bačkih Hrvata.

U sklopu popratnog programa 15. studenoga održan je prigodan glazbeni koncert Mirka Švende Žige, uz glasovirsku pratnju Mladena Magdalenića dok je dan poslije

u čast gostiju u galeriji Hrvatskoga slova u suradnji s NSK u Zagrebu održana izložba Ilustracije hrvatskih slikara i grafičara Alberta Kinerta, Ivice Antolčića i Ivana Viteza u knjigama hrvatskih književnika. Izložbu su pripremile viša kustosica Grafičke zbirke NSK Charlotte Frank i knjižničarka Informativnog centra NSK Ana Marija Tkalčić, dok su izložbu otvorili slikar Danijel Žabčić i Stjepan Šešelj, ravnatelj Galerije AZ Hrvatskoga slova. Uz izložbu tiskan je i prateći katalog.

Potrebno je istaknuti da je 3. SFHK održan zahvaljujući potpori Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu te sponzora: Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatske matice iseljenika, Privredne banke Zagreb, Hotela International iz Zagreba, Vinarije i Podruma Andrija (Ćorić) iz Paoče, Čitluka, Obiteljski podrumi Andrije Stojića, Hercegovina, Brotnjo, poduzeća Tehnomont iz Zagreba i Tvornice turbina iz Karlovca.

Kao jedan od sudionika SFHK-a imam trpak osjećaj da taj važan događaj za hrvatsku kulturnu integraciju i književno ubaštinjavanje nije dobio publicitet koji objektivno zaslužuje. Posebno se to odnosi na protokolarni dio manifestacije.